Kako postati fašist u trećem mileniju?

Jedna je zabavna knjižica, nedavno objavljena u Italiji, pokrenula lavinu ozbiljnih, duhovitih, kritičkih, ironičnih, mrziteljskih i čak pogromaških reakcija. Knjižica o kojoj je riječ zove se ”Upute kako postati fašisti”, a autorica je spisateljica i novinarka Michela Murgia, 1972. godište, nešto između feministkinje i ekološke aktivistkinje i Sardinijske indipendentistkinje. Njezin je stil pisanja uvijek nekakav literarni hibrid – između ozbiljne proze i ironije satkane od  prividno banalnih konstatacija koje se, opet, oslanjaju na banalne podatke iz svakodnevnog života.

Inače je ova autorica – sa dosada osam knjiga u svojoj biografiji – nastavnica vjeronauka, ali je sa svojim vjeroučiteljskim ambicijama morala raskrstiti kada se 2011. pojavila njezina knjiga ”Zdravo Mary: i Crkva izmisli ženu”, bestseller koji isprva službeni list Vatikana Messagero romano dočekuje sa simpatijama, da bi je zatim gotovo ekskomunicirao zbog ”banalnosti” kojima je utvrdila da je Crkva danas u Italiji odlučujući čimbenik u konstrukciji imidža žene, polazeći od konkretnih slučajeva, citirajući parabole iz Evanđelja, televizijske reklame, modne ikone, enciklike i naslove popularnih modnih ženskih časopisa i, naravno, interneta.

Jedna je zabavna knjižica, nedavno objavljena u Italiji, pokrenula lavinu ozbiljnih, duhovitih, kritičkih, ironičnih, mrziteljskih i čak pogromaških reakcija. Knjižica o kojoj je riječ zove se ”Upute kako postati fašisti”, a autorica je spisateljica i novinarka Michela Murgia, 1972. godište, nešto između feministkinje i ekološke aktivistkinje i Sardinijske indipendentistkinje

Sada se autorica našla na vjetrometini kritike zbog provokativne satire na temu fašizma danas, ne samo u Italiji već i u današnjoj Europi, rastrganoj ksenofobijom, rasizmom, nacionalizmom, suverenizmom, zidovima i bodljikavim žicama i – sveopćom krizom demokracije.

Demokracija je teška, tegobna. U demokratskom društvu moraju se podijeliti sa što većim brojem ljudi sredstva i informacije kojima treba svakome osigurati prostor i način sudjelovanja u političkom životu. Izgleda da je nakon informatičke revolucije taj posao olakšan elektroničkim medijima, sudjelovanjem u mreži, proširenjem javne rasprave na svakoga kojima je dostupan pristup mreži.

Ali izgleda da to ipak nije tako, već baš obrnuto. Proliferacija informacija u svijetu interneta pokazala je da za demokraciju nisu svi baš tako jako zainteresirani, da mnogi olako trampe sudjelovanje u procesima javnog odlučivanja za sudjelovanje u virtualnim debatama preko interneta.

Sudjelovanje u realnom životu tako zamjenjuju blogovi, chatovi, razgovori u kojima se, neizbježno, pada s razine kompetencije na razinu instinktivne i emotivne reakcije uz trivijalizaciju diskursa.

Tako je sudjelovanje u verbalnim prepucavanjima na mreži zamijenilo realno sudjelovanje u politici. Ovo prvo dostupno je svima, a ono drugo izaziva samo glavobolje jer  ”politika” i ”demokracija” postaju sve konfuzniji, manipulativniji, pa zar onda to sudjelovanje u internetskim raspravama nije mnogo jednostavnije nego razbijanje glave upravljanjem države?

A pošto je sudjelovanje u raznim oblicima društvenih medija ”demokratičnije” jer traži manje pripreme, učenja, truda da se razumiju složena zbivanja od kojih se sastoji upravljanje državom, zar nije jednostavnje prepustiti to jednom drugom načinu, već iskušanom u povijesti?

Fašizmu, na primjer, koji je mnogo jednostavniji, koji ne traži od svakoga napor za učenje i razumijevanje društva, manje košta, brži je i efikasniji?

Autorica u ovom priručniku za fašiste u trećeg mileniju britkom ironijom i snagom paradoksa i provokacije pokazuje da se suvremeni fašizam sada javlja u drugačijim oblicima – kroz kulturnu infrastrukturu, kroz jezik i manipulaciju kojom se izvrću pojmovi i ideje, kroz manipulaciju društvenih medija i kroz svakodnevnu komunikaciju

Ali fašizam nije više crna košulja, nisu to više fašistički simboli i fašistički pozdrav, u našem slučaju ZDS – Za dom spremni, to su relikti prošlosti koji samo još kod nas, na brdovitom Balkanu, izazivaju lupanje srca i euforični tremor.

Michela Murgia u ovom priručniku za fašiste u trećem mileniju britkom ironijom i snagom paradoksa i provokacije pokazuje da se suvremeni fašizam sada javlja u durgačijim oblicima – kroz kulturnu infrastrukturu, kroz jezik i manipulaciju kojom se izvrću pojmovi i ideje, kroz manipulaciju društvenih medija i kroz svakodnevnu komunikaciju.

Tako se stvaraju novi stereotipi, nove predrasude i nova praznovjerja. Fašizam se tako više neće ni nazivati fašizmom, on će se sakriti iza muškog šovinizma, religioznog opskurantizma, straha od migranata i stranaca uopće, iza etničkog nacionalizma i lažnog patriotizma.

Takav, Umberto Eco ga je nazvao ”ur-fašizam”, vječni fašizam je kao herpes: čini ti se da je zauvijek izliječen, a čim ti imunitet padne, opet se pojavi u još gorem izdanju.

Je li moguće izmijeriti ”razinu fašizma” u svakome od nas? Za mnoge kritičare koji drže da je reaktualizacija rasprave o fašizmu deplasirana, za revizioniste koji smatraju da je fašizam imao i dobrih strana, za one koji smatraju da je suvišna rasprava o obnovljenoj fašistoidnoj kulturi, naravno da je  i samo spominjanje riječi ”fašizam” upitno.

Murgia, koja se ovih dana vrti na svim televizijskim kanalima, sudjeluje na svim sajmovima knjiga kojih ovdje u Italiji ima nebrojeno, gradi mitologiju suvremenog fašizma na pojednostavljenoj komunikaciji društvenih medija, na tvitovima političkih lidera koji se iz ”demokratskih lidera” pretvaraju u populističke vođe, na stvaranju neprijatelja i na nasilju, fizičkom ali i verbalnom, na podjelama između ”nas” i ”njih”, na odbacivanju svakog ozbiljnog napora da se razumije ovaj dozlaboga komplicirani svijet…

Tko su današnji fašisti, ili kripto-fašisti, ili kvazi-fašisti? Ne treba mnogo napora da se prepoznaju. Oni koji podižu zidove, koji ograničavaju solidarnost svojim bližnjima, koji ograničavaju građanske slobode, koji negiraju pravo na migraciju, koji reinterpretiraju prošlost da bi vladali u budućnosti: ali kako ih prepoznati, pitanje je sada?

Michela Murgia varira između ozbiljnoga i ironičnoga, između ozbiljne konstatacije i pukog humora. U prilogu ona predlaže i posebno sredstvo za prepoznavanje fašista, takozvani fašistometar.

U osnovi svega leži konformizam, robovanje autoritetima i utapljanje u podaničku masu, vjerovanje umjesto kritike, poslušnost umjesto preispitivanja, a sve to začinjeno ogromnom konfuzijom koja rađa kaos, globalni kaos koji se širi svijetom. Baš kao herpes ili kao virusna infekcija koja mutira sa svakom pojavom novog antiobiotika

Fašistometar, a to je samo reinterpretirana F-skala kojom se svojevremeno poslužio Theodor Adorno u svojoj knjizi ”Autoritarna ličnost”, kada su američki stručnjaci pokušali odmah nakon rata proniknuti u tajnu kako su Nijemci nasjeli fašističkoj propagandi i kako su se od jednog kulturnog, civiliziranog naroda pretvorili u barbare i genocidne u kratkom roku.

Fašistometar obuhvaća 65 pitanja, fraza koje predstavljaju izjave s kojima se upitanik može potpuno složiti, složiti, ne složiti i nikako se ne složiti. On je prilagođen talijanskoj situaciji u kojoj vlada žuto-zelena populistička i ksenofobna koalicija koja uvodi nove društvene valere, ali zacijelo bi takav fašistometar, prilagođen hrvatskoj situaciji, dao slične rezultate.

U osnovi svega leži konformizam, robovanje autoritetima i utapljanje u podaničku masu, vjerovanje umjesto kritike, poslušnost umjesto preispitivanja, a sve to začinjeno ogromnom konfuzijom koja rađa kaos, globalni kaos koji se širi svijetom.

Baš kao herpes ili kao virusna infekcija koja mutira sa svakom pojavom novog antiobiotika.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Karnevalski kič ocvale monarhije
    •  Je li doista Zapad obećao da se NATO neće širiti na Istok?
    •  Nemoć Europske unije pred stradanjem Ukrajine
    •  Korak pred nuklearnu katastrofu
    •  Ukrajina, godinu dana kasnije
    •  Hrvatska, kao i EU, boluje od endemskog virusa korupcije
    •  Pogrešni način uvođenja eura. Vlada mora smanjiti PDV!
    •  Kako da se odužimo Sloveniji?
    •  Politika (ni)je korupcija: slučaj Europskog parlamenta
    •  U Schengenu: Hrvatska sada mora iskazati svoj europeizam

> Svi tekstovi ovog autora