autograf.hr

novinarstvo s potpisom

 
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Kad laž i korupcija dobivaju izbore

AUTOR: Vladimir Pavlinić / 30.05.2021.
Vladimir Pavlinić

Vladimir Pavlinić

U Britaniji smo imali izbore, treće u tri godine. Ovaj put za mjesne vlasti i za novog člana parlamenta jedne ključne izborne jedinice. Rezultati su fantastični za desnu, konzervativnu stranu: izišla je iz tih izbora jača no ikada u jedanaest godina neprekinute vladavine.

Pomeli su lijeve laburiste, probili njihov tvrdi ”crveni zid” – sjeverni, radnički pojas Engleske, prostor gdje je radnička stranka odvajkada bila nedodirljiva. Rušenje toga bedema počelo je 2016., u referendumu za izlazak iz Europske unije.

Redom je pobjeđivala i jačala strana koja je svoje izborne kampanje zasnivala na jednostavnoj laži. Kao vođa izbio je Boris Johnson, šarlatan, rođeni lažac, obilježen serijom korupcijskih škandala – ”mitomanijak … vjerojatno najglasovitiji lažac Britanije; lagao je u svakome poslu, na svakoj razini…” (The Guardian).

No ni najmanje to nije zbunilo birače. Naprotiv, očito je upravo laganje bez truna srama većinu očaralo. Čak i one koji u Britaniji nikada prije ne bi ni u snu pomislili dati glas za konzervativce.

Da čista prosta laž može biti plodorodna u zatvorenim, tiranskim i teokratskim sustavima, lako je razumjeti. Ali da osvoji široke slojeve u jednoj otvorenoj, tradicionalno demokratskoj sredini, u društvu slobodne riječi i tiska, to djeluje kao epohalno novi fenomen.

U referendumu za Brexit prije pet godina mase je ponijela parola s neistinitom tvrdnjom o 350 milijuna funta što nam ih Europa otima svakoga tjedna – i sve će to ići ravno u Nacionalnu zdravstvenu službu. Krilaticu je skovao i neumorno ponavljao Boris Johnson. Brexit se potom dogodio – i ni spomena više o tim milijunima da poteku u zdravstveni sustav.

Politički škandali i društveni nemiri na kapitalističkom Zapadu izvrsno su služili novinskim agitpropovcima nekoć u Jugoslaviji, bile su im to dobre vijesti: neka građani vide kako je naš socijalizam najbolji od mogućih svjetova

Kako je Brexit građen na nacionalizmu i dosljedno strahu od stranaca, jedan od aduta referendumske propagande bio je Johnsonu utjerati u narod strah od Turaka. I sam podrijetlom Turčin, lažno je tvrdio da Turska upravo stoji pred ulaskom u Europsku uniju, pa će 76 milijuna Turaka dobiti pravo da po volji nagrnu u Britaniju.

Riječ je o javnoj figuri s notornom prošlošću lašca. Bio je novinski izvjestitelj te otpušten s posla zbog lažnog izvješćivanja. Kao dopisnik Timesa iz Bruxellesa lažno je citirao jednog političara. Pa je pisao kako EU priprema propis o ravnim bananama i o novom obliku mrtvačkih ljesova obvezatnom za sve članice.

Postao je potom potpredsjednikom Konzervativne stranke, da bi ga predsjednik otpustio zbog njegove lažne priče kojom je crnio neka ugledna imena.

Uoči izbora za parlament u prosincu 2019. i Johnsonove kandidature za premijera popularne dnevne novine laburističkog usmjerenja, Mirror, nabrojile su njegovih 43 ozbiljnih laži, škandala i političkih gafova – ”ponašanje kojim je zatrovao bunar demokracije… koje nam sramoti naciju”.

I što? Znatni dijelovi radničke klase svoj su glas dali notornom lašcu i korupcionašu iz suprotne, kapitalističke stranke te joj osigurali premoćnu većinu u parlamentu!

Ovih dana, pred lokalne izbore 6. svibnja, nekoliko vodećih dnevnih novina potrudilo se sažeto podsjetiti na politički i moralni profil aktualnoga predsjednika vlade. Pobrojeni su njegovi noviji veliki škandali.

Kad je postao premijer otišao je na zimske ferije u sunčani Mustique na Karibima. Cijena 30 tisuća funta. Tko je platio? Navodno neki tajkun, član stranke. Johnson je prijavio samo pola svote.

Po useljenju u predsjedničku rezidenciju 10 Downing Street nova Johnsonova životna družica nije podnosila svega dvije godine stare zidne tapete, dala je nalijepiti nove i nanovo namjestila stan: 200 tisuća funta. Kojim je to novcem plaćeno? – uporno su pitali novinari i oporba u parlamentu. Odgovor se sastojao u rječitim izmotavanjima i skretanju na druge teme.

Koronavirus je dosad u zemlji odnio 128.000 života. Najviša stopa u Europi, usto najveći gospodarski pad u zemljama G7. Johnson je odlagao lockdown u ožujku, rujnu i prosincu i držao otvorene granice. Na prvih pet sastanaka kriznoga vijeća Cobra nije dolazio, išao je na vikende u premijersku kuću za odmor. Rezultat poricanja opasnosti i odgađanja: deseci tisuća nepotrebno izgubljenih života.

Upravo pred posljednje izbore potvrđeno je da je nekoć kao gradonačelnik Londona američkoj ljubavnici Jennifer Arcuri dao 126.000 funta javnoga novca za njezin biznis.

Johnsonov moćni savjetnik i spindoktor Dominic Cummings, arhitekt strategije i kreator retorike za izlazak iz EU-a, poduzeo je u vrijeme najstrožega lockdowna u proljeće 2020. dva izleta autom u 450 kilometara udaljeni Durham. Johnson ga je svojski branio tipičnim svojim jezičnim bravurama, uz neodoljiv smiješak i šarmantno zamuckivanje.

Prije pola godine Cummingsa je otjerao. Akumulirane laži i škandali njih dvojice postadoše mu napokon prevelik balast. (A i tvrdi se da je njegovo micanje tražila nova Borisova družica.) Sad se ovaj nezahvalnom gazdi osvećuje iz svih topova. Natenane iznosi javnosti čine i propuste bivšega šefa koji su doveli do tolikoga broja COVID-smrtnosti. Pred komisijom koja ga je ispitivala opisao je opći kaos u vladi te ustvrdio da je Johnson nesposoban za svoj posao, unfit for the job.

Kad je utanačivao točke pregovora s Europom o Brexitu, Johnson je zabrinute protestante Sjeverne Irske, dijela Britanije, uvjeravao da će samo preko njega mrtvoga na moru s maticom zemljom biti uspostavljena carinska granica. A točno je to potpisao. Pa sada nisu u Ulsteru katolici ti što se bune i prave krvave nerede, već frontalni ulični rat s britanskom policijom vode unionisti protestanti, pale zgrade i automobile, razbijaju trgovine.

U kampanji za Brexit važan je Johnsonov naglasak bio na ribarenju: neće francuski ribari više loviti u našem moru! I ribari masovno poduprli Brexit. Sada im je zbog graničnih procedura toliko otežan izvoz u Francusku da im masa ulova propada i – propadaju ribari. Ali zato imaju ”britansku ribu u britanskom moru”, tješi ih bogati pripadnik gornje klase Jacob Rees-Mogg.

U Britaniji smo imali izbore, treće u tri godine. Ovaj put za mjesne vlasti i za novog člana parlamenta jedne ključne izborne jedinice. Rezultati su fantastični za desnu, konzervativnu stranu: izišla je iz tih izbora jača no ikada u jedanaest godina neprekinute vladavine

Slušamo upravo bjeloruskog diktatora Lukašenka kako brani svoj zračni gusarski čin: u avionu Ryanaira zaista je bila bomba i skretanjem aviona on je spasio svijet od drugog Černobila, jer se točno na toj liniji leta nalazi nuklearna centrala; istovremenim uhićenjem novinara Romana Protaševiča osigurao je mir zemlji, jer je ovaj pripremao krvavu pobunu.

Od jednoga istočnoeuropskog despota staljinske škole takve apsurdne priče zvuče sasvim očekivano. No danas doživljavamo kako nam pomalo normalnima bivaju debele laži također od demokratski izabranih političara u vodećim zapadnim demokracijama.

Za takvu masovnu otupjelost na laž marljivo je građane Sjedinjenih Država četiri godine trenirao Donald Trump, a sada to u Ujedinjenom Kraljevstvu radi njegov poklonik i epigon Boris Johnson.

I zašto da im to ne bude stil vladanja, kad narod njihove neistine rado sluša i svesrdno nagrađuje na izborima? Niti im uzima za zlo flagrantnu korupciju i političke promašaje koje lažima prekrivaju.

*

Politički škandali i društveni nemiri na kapitalističkom Zapadu izvrsno su služili novinskim agitpropovcima nekoć u Jugoslaviji, bile su im to dobre vijesti: neka građani vide kako je naš socijalizam najbolji od mogućih svjetova.

Danas takve informacije dobro dolaze našem narodu, da im potvrde kako korupcija i lažljivost onih na vlasti nisu neka naša vlastitost. Svuda je isto, ako ne i gore. Pa nas tješi i primiruje kad naši politički vrhovi sa svojom bahatošću, kriminalnim bogaćenjem, prijezirom za istinu i za zdrav razum građana idu ukorak sa svjetskim trendovima.

I kad opet dođu izbori, ti političari dobro znadu kojim će okušanim frazama i praznim obećanjima najuspješnije zamagliti pamet i memoriju svoje od svega umorne biračke mase.

Sutradan nakon Cummingsovih otkrića  o “industrijskim razmjerima laganja, nekompetencije i prezira za starije i najslabije” (Guardian), ispitivanje javnoga mnjenja pokazalo je skok popularnosti Konzervativne stranke za 6 točaka, na 44 posto.  “Poslijeistinsko doba”, “era populizma” u svoj svojoj gloriji! Boris Johnson kao da je to htio  proslaviti –  vjenčanjem s  novom izabranicom. Obavljeno je u katoličkoj katedrali u Westminsteru. To mu je treći brak. 

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, PREKO PAYPAL-A, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

 

Još tekstova ovog autora:

     Pet zakona ljudske gluposti
     Tuđman zatajio očevo samoubojstvo i krivotvorene dokumente
     Sklonost religiji dio je naše genetske baštine
     Moj prijatelj pater Emanuel nema imena na grobnom križu
     Nepoželjne manjine, genocidi – Ubojice su pobjednici
     Diskretni šarm politike. Kraj povijesti – ili ponavljanje?
     Kultura selektivnoga sjećanja. Hrvati Hercegovine i NDH
     Prijestupi mišljenja nekoć i danas
     Sila kao sredstvo osvajanja zemalja i duša
     ''Sveti kamen'' kao znak trajanja i nepromjenjivosti

> Svi tekstovi ovog autora
  • DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

  • MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:
  • ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    VRIJEME SUODGOVORNOSTI – ostale emisije

     

  • vrijeme i suodgovornosti

  • Facebook

  • Donacije

  • Cigle

  • ekumena

  • javni servis

  • prometej

  • argentinski roman

  • povratak adolfa pilsela

  • u što vijerujemo

  • fraktura 1