autograf.hr

novinarstvo s potpisom

 
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Jesmo li neovisni ili samo – slobodni

AUTOR: Zlatko Gall / 14.10.2017.
Zlatko Gall

Zlatko Gall

U već vremešnom američkom blockbusteru “Dan nezavisnosti”, američku “naciju” je u cendravoj “junačkoj” završnici u domoljubnu ognjicu s happy endom ujedinila borba protiv ugroze iz svemira: moćnih lignjolikih predatora aliena.

Vrag će ga znati, nešto slično bi se – baš kao i u nastavku hitoidnog filma – moglo dogoditi i u stvarnom životu. Možda čak i u Hrvatskoj. Koja je svoju “neovisnost” već dobrano profućkala.

Još i više nacionalni ili, ako ćete, državni ponos te osjećaj zajedništva koji je nastao usred one tragične ratne identifikacije s prostorom i narodom po kojem su padale granate.

Majice s natpisom “Proud to be Croat” jedva da još nose i najzagriženiji navijači ugaslih “vatrenih” jer je i njima valjda muka od spački iz kuhinje HNS-a.

Dok diplomatski “pušimo” na sve strane, barem pola svijeta nas, umjesto kao žrtvu “bjelosvjetskih moćnika”, doživljava kao malu svadljivu državicu do krvi zavađenu sa svim susjedima.

Majice s natpisom “Proud to be Croat” jedva da još nose i najzagriženiji navijači ugaslih “vatrenih” jer je i njima valjda muka od spački iz kuhinje HNS-a

Raseljena lica – osim žmuklera, prevaranata svih boja, lažnih pronalazača s izmišljenim patentima i pizza-majstora ili vlasnika balkan-grillova s dna emigrantske kace – koja su se možda i kanila vratiti u domaju danas zborno poručuju “ostajmo ondje”.

Posve svjesni da je, kad već citiram pjesnike, drugarica Desanka Maksimović bila vraški u pravu s onim “izdaleka samo sve ko zvijezda sja”. Uostalom, zašto i da dolaze u Hrvatsku kad se, eto, sve više Hrvata iseljava k njima.

Hrvatska je prošle nedjelje obilježila svoj Dan neovisnosti.

Najprije šarenom operetnom smjenom straže na Markovu trgu – koja je više imala veze sa, kako su mediji izvijestili, “završetkom sezone” toga turističkog igrokaza negoli s državnim praznikom – a onda kratkom protokolarnom govorancijom.

O značenju toga povijesnog datuma – kad je Hrvatska kazala svoje, također povijesno, “baj baj” Jugoslaviji – znakovito je pokazalo odsustvo predsjednice i zanimljivo kašnjenje premijera i predsjednika Sabora koji su propustili i priliku da čvrstu desnicu ruku stave na srce tijekom izvođenja nacionalne himne.

Doduše prigodno su izvješene zastave i stavljani vijenci, no, sve u svemu, bila je to jedna obična nedjelja u zemlji koju je mnogo više od “povijesnog datuma” zanimalo hoće li se smijenjeni trener reprezentacije ponovno baciti na svoj “core business” i popravljati televizore koji su polupani nakon izjednačujućeg gola Finaca. Ili, pak, u kakvom će se outfitu te večeri pojaviti Maja Šuput na “Super talentu”.

O značenju toga povijesnog datuma – kad je Hrvatska kazala svoje, također povijesno, “baj baj” Jugoslaviji – znakovito je pokazalo odsustvo predsjednice i zanimljivo kašnjenje premijera i predsjednika Sabora koji su propustili i priliku da čvrstu desnicu ruku stave na srce tijekom izvođenja nacionalne himne

Za reći pravo, Dan neovisnosti je obilježen baš kako spada. S malo podsjećanja na turističku sezonu u metropoli, uz pseudopovijesnu šlagersku hagiografiju “Od stoljeća sedmog”, spomen na Vicinu “To je moja zemlja”, malo folklornog humpa-cumpanja i rock-operu “Gubec beg”… Sve je to zamišljeno i odrađeno kao da smo jasno željeli pokazati golu istinu. Koja veli da je i naša neovisnost danas samo estradnog tipa.

Jer hrvatska puška – čak i doslovno – nije više (samo) na hrvatskom ramenu, a u hrvatskoj lisnici ionako odavno već nema ništa. Osim duga.

Banke su, ajmo malo ponoviti lekciju, odavno u tuđem vlasništvu. I to nakon što su ih dok su bile “naše” opljačkali domoljubi s desnicom na srcu, mi ih sanirali državnim novcem, a onda prodali zacijelo za manje iznose negoli je uloženo u krpanje njihovih dugova. I aerodromi su tuđi.

Čak i ona tragikomična zračna luka na Plesu koja se zove imenom Franje Tuđmana. Baš kao i mnogi veliki hoteli, resorti i marine, brojni izvori pitke vode, telekomunikacije, šoping-centri, televizijske postaje – s iznimkom vreće bez dna na Prisavlju, Ina…

Je li moglo biti drugačije?

Naravno da jest da nije bilo pljačkaške pretvorbe po stranačkom ključu, sveprisutne korupcije, pogodovanja rodjacima i stranačkim kadrovima, nesposobne i nefunkcionalne administracije, već nekoliko generacija parazita s domoljubnim vjerodajnicama i “gazdinstava”, poput onog koji se od velikog “K” pretvara u veliki “k…c”.

Sve su to odavno znana opća mjesta, no istodobno i obrasci koji se još uvijek rabe. Zaboravimo za tren floskule, parole, prigodne “žrtvoslavne” obljetnice i starije i novije povijesne mitove te se makar za tren zapitajmo gdje smo to danas. Nigdje!

Banke su, ajmo malo ponoviti lekciju, odavno u tuđem vlasništvu. I to nakon što su ih dok su bile “naše” opljačkali domoljubi s desnicom na srcu, mi ih sanirali državnim novcem, a onda prodali zacijelo za manje iznose negoli je uloženo u krpanje njihovih dugova. I aerodromi su tuđi

Bez turizma bismo brzo pali na prosjački štap, zdravstvo i mirovinski sustav su pred kolapsom, proizvodnja je puzeća ili šepava, temeljite reforme – pa čak i ona školstva – uz postojeću partitokraciju ama baš nikad se neće ostvariti, nacija nikad nije bila podjeljenija, ni s manjim brojem zaposlenih, uz sveopću apatiju koja se raširila poput algi iz roda Caulerpa.

Ne treba biti ekonomist da bismo skontali kako bismo bez rasprodaje obiteljskog srebra, inozemnog zaduživanja i novca kojim se kupovao socijalni mir te – još i više – financirala nefunkcionalna država, odavno “prdnuli u rosu”.

Jesmo li onda neovisni?

Naravno da nismo, ali smo zato – slobodni. Jer što reče Kris Kristofferson u “Me And Bobby McGee”: “Freedom’s just another word for nothin left to lose.”

A mi više doista nemamo što izgubiti.

(Prenosimo s portala Slobodne Dalmacije).

Još tekstova ovog autora:

     Zašto je Hrvatska postala ''second hand'' država
     Sipino crnilo, zvijezda i... još jedan dim
     Nakon Gospe od Kauflanda, Split će dobiti i Gospu od parkirališta
     Ni Tuđman ni Kuharić ne bi dozvolili ovakvu Hrvatsku
     Verbalni delinkvent opasnih namjera
     Da li se sve svodi na križanje prije jedenja pizze?
     Kako otkriti tko je loš, a tko dobar Hrvat
     Duševnost i bezbožnost hrvatskog identiteta
     Hod za pravo na život Thompsona
     Lex Agrokor i Lexaurin

> Svi tekstovi ovog autora
  • DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

  • MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:
  • ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    VRIJEME SUODGOVORNOSTI – ostale emisije

     

  • vrijeme i suodgovornosti

  • Facebook

  • Donacije

  • Cigle

  • ekumena

  • javni servis

  • prometej

  • argentinski roman

  • povratak adolfa pilsela

  • u što vijerujemo

  • fraktura 1