Izrael i Gaza: za barbarstvo ne moram imati razumijevanje

Dobrovoljni pomagatelji: ”Nitko pametan ne navija za žrtve ili krivce u sukobu. Svijet se bori protiv terorizma”.

***

Gabor Maté, Kanađanin, Židov koji je preživio Holokaust, ”prokomentirao” napad Hamasa na sudionike glazbenog festivala u Negevu, osebujnom porukom: Useljenje europskih Židova, preživjelih nakon Holokausta, u Palestinu nije prošlo bez nasilja, bez protjerivanja domorodnog stanovništva (možda čak Židova, kasnije islamiziranih); useljenje i stvaranje židovske države, nove/stare domovine bilo je popraćeno nasiljem.

Autor video snimke je podsjećao da je masovno useljenje europskih Židova, još u vrijeme prije Drugoga svjetskog rata i – nakon stanke (nametnute od britanskog embarga za ulazak europskih Židova u Palestinu 1936. do 1945. i 1946. godine), tako da su u takozvanom ”građanskom ratu” između Židova i palestinskih Arapa 1947./1948. te u Prvom izraelsko-arapskom ratu 1948./1949. židovski stanovnici postali većinski narod.

Porast židovskog i smanjenje arapskog stanovništva, izazvani su ne samo bijegom palestinskih Arapa iz njihove dotadašnje domovine, nego i njihovim nasilnim protjerivanjem, uz više masakra civila, uništavanjem arapskih sela, oduzimanja zemlje i stambenog prostora u gradovima te pokretne i nepokretne imovine, za uništavanje tragova prijašnje arapske kulture.

Nedopustivo bi bilo ignorirati ovu povijesnu činjenicu, traumatičnu za arapsko stanovništvo i – zacijelo – središnji motiv kasnijih vođa palestinskih nacionalnih pokreta za odmazdu. Oni koji su patili od izraelskog, odnosno židovskog nasilja, koji su morali bježati ili trpjeti progon, obilježit će izraelsko-palestinske odnose.

Gabor Maté podsjećao je na to da je osnivanje židovske države u arapsko-muslimanskom okruženju – u pravome smislu riječi: ”Istočni grijeh” – i sve što je slijedilo, potvrđivalo je starozavjetnu mudrost ”Budući da su sijali vjetar, požnjet će oluju” (knjiga proroka Hošee, 8. poglavlje r. 7) te novozavjetnu opomenu ”Svi, koji se mača late, od mača i ginu” (Matej 26, 52).

Gabor Maté je izmaknuo Holokaustu, a nije se čak ni izvlačio na povijesnu činjenicu da su doseljenici u Palestinu od 1935. godine na dalje, a posebice oni koji su slijedili od 1945./1946. do 1948. godine također bili ”nesuđeni kandidati” za Holokaust, preživjeli, displaced persons u poslijeratnoj Europi, koji su nakon preživjelih strahota tražili utočište, novi dom, sigurnost.

Židov Maté podsjeća na odgovornost predaka iz svojeg naroda. Preuzimanje odgovornosti za (ne)djela, što ih kasnije rođene generacije ne mogu niti ispraviti niti pružati satisfakciju, nadčovječno je težak, ali plemenit čin.

Europski narodi i europske države, koji su morali odgovarati za nacističke zločine, odgovarali su (nedovoljno, nesustavno i nedosljedno, kao što je svaki ljudski čin nezavršen), znaju poštivati i cijeniti poslijeratnu Državu Izrael i židovski narod, koji je narodima počinitelja pružao ruke za pomirbu.

Možda su pojedinci u Izraelu na račun naš, na račun naroda počinitelja zločina, također spomenuli biblijsko geslo ”svi koji siju vjetar, požnjet će oluju”. Nije mi poznato da je itko iole mudar u međunarodnoj politici, primjenjivao ove biblijske opomene (ili, po pučkoj logici: ”prav’ im bude”) kao načelo izraelsko-njemačkih, izraelsko-austrijskih, hrvatskih, talijanskih i drugih odnosa.

Nakon Prvoga svjetskog rata, duboko poniženi i osramoćeni začetnici rata, koji su poraženi, osjećali su da je na djelu pobjednika zavladala takva politička logika i sami su razvijali revanšističku doktrinu. No čak je i tada razum pojedinih državnika pobjeđivao nad porivom za odmazdom (sporazum Aristidea Brianda i Gustava Stresemanna, 1926.) i unatoč neučinkovitosti inicijativa za nacionalnu pomirbu u međuraću.

Poslije Drugoga svjetskog rata ponovo su pokrenute mirovne inicijative (De Gaulle – Adenauer, 1963.). Palestinci su imali argumente u prilog vječnome ratu protiv Izraela, a Izrael ne manje jake razloge. Tko se ne sjeća masakra PLO-ovih napadača na izraelsku olimpijsku momčad 1972. u Münchenu, otmice Lufthansinog zrakoplova ”Landshut” (na letu Palma de Mallorca – Frankfurt) u Mogadišu, samo da spomenem spektakularne napade i otmicu talaca od strane PLO-a).

Moje duboko poštovanje za Matejevu spremnost sučeljavati se s udjelom židovske zajednice u sukobu s Palestincima – no ne mogu a da mu ne zamjerim monokauzalno tumačenje situacije na Bliskom istoku, i dodjeljivanje krivice jednoj i drugoj strani, priznavanje ili uskratu statusa žrtve

”Prokletstvo zločina da mora rađati novim zlodjelima” (Friedrich Schiller, Die Piccolomini, 5. čin), i to će u nizu činova nedjela i odmazde i odmazde za odmazdu, još biti dovoljno mudar potez, raspetljavati taj čvor i razlučiti uzrok i posljedicu. Biti mudar znači u tom činu: odustati od tog pokušaju, presjeći gordijski čvor, znati da se lanac uzroka i posljedica treba prekinuti, da se to može, i da nitko nije toliko determiniram da mora slijediti tu kobnu logiku, dio koje su natezanja između Arapske lige i Velike Britanije, a preko nje i cionističkih krugova.

Naime, u listopadu 1944. arapski državni poglavari okupljeni u Aleksandriji, Aleksandrijskim zapisnikom, temeljnim dokumentom za stvaranje Arapske lige, izrazili su duboko žaljenje zbog patnje Židova te sažaljenje i solidarnost s njima. No istim je dokumentom upućeno upozorenje Velikoj Britaniji i cionističkim krugovima na Zapadu da problem europskih Židova – njihova potreba za sigurnim utočištem i trajnim domom – neka ne pokušavaju riješiti na leđima arapskog stanovništva u Palestini, na arapskoj zemlji.

Arapsko stanovništvo davalo je jasno do znanja cionističkom kongresu i Britancima da odbija postati manjinom u svojoj domovini, iako bi arapska manjina bila čak jednako brojna kao i židovska većina, i bez obzira na to što je zemlje za useljavanja bilo, nije manjkalo, nego štoviše: vapilo se za doseljenicima, radnom snagom, stručnjacima.

Ne smije se zaboraviti pionirsko djelo useljenika: pretvorili su pustinsku zemlju u plodne vrtove, a njihovi su znanstvenici i inžinjeri Izraelu osigurali vodeće mjesto ne samo na Bliskom Istoku, nego na globalnome planu (ukazujući na to, nipošto ne relativiziram političke greške izraelske politike, koja je Arapima-Palestincima uskraćivala ravnopravni položaj u Izraelskome društvu).

Čudno kako su obje strane razmišljale, osjećale se ugroženima jedna od druge. Tko se uoči tog obostranog nepovjerenja usudio odmjeriti odgovornosti i navijati. Razumni svijet ne navija, no ne zazire od jasnog razlučivanja – za barbarstvo ne moram imati razumijevanje, ne priznajem počinitelje ”stranom u sukobu”. Razumni svijet se bori protiv terorizma, i to se upravo onakvim i zove. Moguće sam se ipak svrstavala u red ”duševnih bolesnika”.

No ima i razumnoj suzdržanosti granice: Biti kao papa Franjo za mir – naravno, tko se ne bi složio s njime. Međutim, meni odzvanjaju poruke, kakve je njegov pret-pret-prethodnik, kontroverzni papa Pio XII., na apele za neku papinsku riječ, neku poruku za progonjene, neku riječ solidarnosti… znao poručiti: ”Mi smo za mir”.

”Mi smo za mir” na strahote nacista u ratovima, ”Mi smo za mir” za ljude u stočnim vagonima beskrajnih vlakova na putu do logora smrti, ”Mi smo za mir” na bombardiranja… i tako bi iživcirani ovom papinskom patetičnom besadržajnošću, izlazili iz papinskih odaja poljski, francuski, britanski i ini diplomati, ”poželjevši” mu od svega srca da svojim mirom konačno malo uznemiri poražene fašističko-nacističke čete.

I u neutralnosti se može pretjerivati. Vjerujem da s teroristima nije moguće sklopiti mir jer njima mir ne odgovara, ne odgovaraju im kompromisi, nego samo nasilje. Nije im do naroda, premda uvjeravaju cijeli svijet da se bore za prava Palestinaca.

U tome je posebni simbolički skandal novog/starog antisemitizma, islamiziranog antisemitizma, a u tom smislu i navijanje i dobročinstvo ne isključuju se međusobno, dapače.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Različita vrijednost – jednako dostojanstvo
    •  Užasnuta sam Milanovićevim kršenjem Ustava
    •  Empatija kao civilizacijski iskorak za humaniste i kršćane
    •  Postaje li oružje namijenjeno Ukrajini put prema miru
    •  Govore o nama, ali ne i s nama, pak Hrvatska klizi u praktični ateizam
    •  Poučci za današnje doba iz dviju knjiga o Papi koji je šutio
    •  Što čini totalitarna vlast sa svojim podanicima
    •  Ostvarenje mira bez oružja – moguće ili iluzija?
    •  Izrael – Palestina: Protiv svrstavanja i jednostranosti
    •  Prva skupština Sinode o sinodalnosti: Zabrinuti za tradiciju

> Svi tekstovi ovog autora