Izbori za Europski parlament: poruka ”Sve se može”

Pomak prema desnici i vidljivo osvajanje terena od strane desnice nije se, hvala Bogu, dogodilo unatoč prorocima koji su prije nekoliko tjedana predviđali potres i osvajački pohod ujedinjenih europskih desničara na Europski parlament. Izborni rezultati omogućuju im tek ograničen utjecaj – no ipak dovoljno jak da drugima još više otežaju život predviđa politički sociolog Swen Hutter (Berlin; izvor APA).

Austrija je još jednom iznenadila, unatoč skandalu otkrivenom u jednom ljetnikovcu na Balearima kad je ”vrh” slobodarske stranke (FPÖ) i drugi muž u državi, opijen žesticama i ”mačkama”, dijelio šakom i kapom prirodne resurse zemlje i spekulirao o tome kako ”kupiti” utjecajne novine i preprodati mjesta u nadzornim odborima državnih poduzeća.

”Neodgovorno glupo”, skrušeno će priznati neposredno nakon objelodanjivanja videosnimke glavni akter tog sijela u subotu posipajući si glavu pepelom – da bi u ponedjeljak prije tjedan dana, bez i trunke kajanja sebe proglasio žrtvom zavjere i povrede privatnosti nelegalnim metodama.

Ništa se nije odrazilo na izborni rezultat – krivci za Ibizagate su ostali treća politička snaga. Što drugo zaključiti nego da 17% Austrijanaca misli sve najgore o politici, da je uvjereno da je to normalno, tj. dopušteno i da politika mora biti takova

Osam tisuća Austrijanaca i Austrijanki je te subote (18. svibnja 2019.) u Beču izašlo na Heldenplatz (Trg junaka), koji je bio poprištem radosnih i tragičnih događaja tijekom povijesti. Demonstrirali su za sve što Slobodarska stranka inače izvrgava ruglu: uzajamnost i poštovanje prema svakome bez obzira na njegovo/njezino podrijetlo, državljanstvo, jezik, nacionalnost, vjeroispovijest, zanimanje i socijalno stanje, demokraciju, jednake mogućnosti i ravnopravnost, ljudska prava i odgovornost prema planetu Zemlji. ”Odlučno ćemo čuvati i štititi te vrijednosti i ne damo se obeshrabriti”.

Na ”raspolaganju” su bile vrijednosti solidarnosti: Vladina je koalicija praktički dokazivala da se vrijedni prirodni resursi, oni koji pripadaju svima podjednako kao temeljnim ljudskim pravima, mogu utržiti, baciti na tržište, cjenkati se njima, a da profit ne ide zajednici, nego pojedincima.

Socijalna kritičarka i kolumnistica austrijskog Profila upozorila je u svojoj kolumni od 25. svibnja da je raspolaganje zajedničkim dobrima sastavni dio ”reformskog koncepta” kojim je dosadašnja koalicijska Vlada stala pretvarati Austriju iz socijalne države i države održivog blagostanja u neoliberalni režim laktaša, u dvoklasno društvo dobitnika i gubitnika u kojem će dobitnici odlučiti da li i u kojoj mjeri gubitnici mogu dobiti mrvice javnog dobra.

Neki su se zabrinuli da bi se vrijednosni sustav društva dobitnika kad-tad mogao obiti o glavi ne samo imigrantima, neomiljenim strancima ili ”bokcima”, nego i njima samima i da bi se moglo dogoditi da se ne mogu nositi s posljedicama principa ”Svatko je kovač svoje sreće”. ”Vlastita odgovornost” ne zvuči loše, no samo onome tko ima sredstava da svoju vlastitu odgovornost može i financirati – u dobrim, a još više u lošim vremenima.

Izgleda da je prilično ”ćorav posao” upozoravati glasače da sve to imaju na umu kad u dogledno vrijeme (predvidivo u rujnu) opet budu izlazili na birališta.

Osam tisuća demonstranata koji su prošli tjedan ustali protiv korumpiranih i, uz to, beskrajno glupih političara naspram 6,4 milijuna osoba s pravom glasa (8 promila) je malo. Uza sav optimizam i odlučnost demonstranata da štite vrijednost i pristojnost pravne i socijalne države – glasači ih u nedjelju svojim glasovima većinom nisu podržali. Podržali su upravo one koji su u 17 mjeseci vladavine u koalicijskoj Vladi sve te vrijednosti gazili nogama.

Austrija je još jednom iznenadila, unatoč skandalu otkrivenom u jednom ljetnikovcu na Balearima kad je ”vrh” slobodarske stranke (FPÖ) i drugi muž u državi, opijen žesticama i ”mačkama”, dijelio šakom i kapom prirodne resurse zemlje i spekulirao o tome kako ”kupiti” utjecajne novine i preprodati mjesta u nadzornim odborima državnih poduzeća

Izborni rezultat za Europski parlament poručuje: Sve se može! Dopušteno je agresivnom mržnjom i fanatizmom zagorčavati život imigrantima, manipulirati policijom i tajnim službama (dosadašnji ministar unutarnjih poslova), socijalno slabijima, nezaposlenima, osobama u prekarnim radnim odnosima (ministrica za socijalnu politiku).

Glasači takve nisu kaznili – Austrija je takva – Austrijanci drže do svojih političara unatoč njihovim karakternim manama i besramnoj politici, korupciji, utaji poreza, zloporabi moći, uhljebljivanju….

Političari si mogu sve dopustiti. Unatoč tome pokupe glasove – ili možda upravo zbog toga. Njihovi javno-privatni skandali zabavljaju, njihova besramnost se doživljava kao mačizam – glasačima tako nešto uopće nije mrsko (u Italiji i na Balkanu su isti uzori – prema državnom kancelaru Klemensu Wenzelu, knezu od Metternicha, Balkan počinje u 3. bečkom okrugu).

Pokušaji analize psihe takvih političara nisu iznjedrili baš uvjerljive nalaze: jedna interpretacija smatra da političari tih profila kod glasača ujedno i potpaljuju skrivene strahove – od susjednih zemalja, od utjecaja iz inozemstva, od kolonizacije od strane Europske unije i – što je važno, preporučuju sebe kao lijek protiv tih ”ugroza”.

Usto nedjela političara vrlo rijetko povlače za sobom pravne posljedice. Zaključak: njima je sve dopušteno, a ljudi se naprosto moraju pomiriti s time da je politika koruptivna, lažljiva, da je zloporaba normalna zato što to rade svi.

Još je jedan razlog: ”Oni gore ionako rade što hoće, što tu obični građanin može? Glasovao ovako ili onako – sve ostaje isto”.

Zbog tog fatalističkog stava oni koji izlaze na izbore biraju onako kao što su oduvijek birali. Neki su svjesni da su lijeni razmišljati, neki čvrstu privrženost jednoj stranci smatraju ”čvrstim karakterom”, tj. velikom krepošću.

Na ”raspolaganju” su bile vrijednosti solidarnosti: Vladina je koalicija praktički dokazivala da se vrijedni prirodni resursi, oni koji pripadaju svima podjednako kao temeljnim ljudskim pravima, mogu utržiti, baciti na tržište, cjenkati se njima, a da profit ne ide zajednici, nego pojedincima

Lijenčine i fatalisti i ne izlaze na izbore.

”Austrija nije takva”, izjavio je predsjednik Republike u vezi s objavljenim skandalom Ibizagate uvjeravajući javnost u to da nitko neće nekažnjeno izigravati demokratska pravila igre i povrijediti granice pristojnosti. Zloporaba moći neće proći.

No, do sada se tek zna da to pravosuđe istražuje. Ništa se nije odrazilo na izborni rezultat – krivci za Ibizagate su ostali treća politička snaga. Što drugo zaključiti nego da 17% Austrijanaca misli sve najgore o politici, da je uvjereno da je to normalno, tj. dopušteno i da politika mora biti takova.

Diljem Europe su ”zeleni” dobili znatan zamah kažu izborne analize: od Berlina do Londona, od Dublina do Beča. Mladi glasači su se upadljivo udružili oko zaštite prirodnog okoliša. Greta Thuberg je zapalila iskricu – i klimatska politika već je obećavajući početak jačanja svijesti o odgovornosti za zajednicu.

Poruka glasačima da u politici imaju prođu i korupcija, i pokvarenost i nesposobnost nije baš ohrabrujuća ni za glasače, ni za mladu generaciju, a ni za relativno uspješne ”zelene”.

Bit će teško opstati pod utjecajem negativaca.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Različita vrijednost – jednako dostojanstvo
    •  Užasnuta sam Milanovićevim kršenjem Ustava
    •  Empatija kao civilizacijski iskorak za humaniste i kršćane
    •  Postaje li oružje namijenjeno Ukrajini put prema miru
    •  Govore o nama, ali ne i s nama, pak Hrvatska klizi u praktični ateizam
    •  Poučci za današnje doba iz dviju knjiga o Papi koji je šutio
    •  Što čini totalitarna vlast sa svojim podanicima
    •  Ostvarenje mira bez oružja – moguće ili iluzija?
    •  Izrael – Palestina: Protiv svrstavanja i jednostranosti
    •  Prva skupština Sinode o sinodalnosti: Zabrinuti za tradiciju

> Svi tekstovi ovog autora