autograf.hr

novinarstvo s potpisom

 
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Hvalospjev učiteljima

AUTOR: Manca Košir / 01.04.2014.

Prije nekoliko je dana Slovenski radio u svojim središnjim vijestima javio da su u Hrvatskoj učiteljima u osnovnim i srednjim školama povećali plaće. Naravno, nisu javili da su prije toga učitelji štrajkali. Stvarno bitno povećanje plaća, ali nedovoljno. Naime, plaće bi trebalo povećati još više!

 

Kao diplomirana učiteljica matematike i fizike, kao četvrtstoljetna učiteljica na fakultetu, s neprestanim praćenjem školske politike i željom da ona postane dobra za učitelje, a time i za učenike, dakle dobra za njihovu i našu budućnost, suvereno tvrdim: Ne trebamo reformu školstva, ali trebamo autonomiju škola i učitelja, za učitelje veće plaće, te prijemne ispite na svim fakultetima na kojima se obrazuju učitelji. Njima neka pristupe samo najbolji, samo oni koji su duboko motivirani za obavljanje učiteljskog poziva. I za nj opremljeni ne samo visokim kvocijentom inteligencije već socijalnom i emotivnom inteligencijom.

 

Naime, učiteljski je poziv najodgovorniji poziv na svijetu. Loš liječnik može u grob spremiti nekoliko ljudi, a loš učitelj može osakatiti cijele generacije i pritom mnoge duševno i duhovno ugasiti.

Naime, učiteljski je poziv najodgovorniji poziv na svijetu. Loš liječnik može u grob spremiti nekoliko ljudi, a loš učitelj može osakatiti cijele generacije i pritom mnoge duševno i duhovno ugasiti. Zato potpisujem hvalospjev učiteljima koji je napisao Sai Baba1), a koji pjevamo već stoljećima svi mi koji smo svjesni iznimnog društvenog i osobnog značenja učiteljskog poziva. Koji znamo ono što ću ovdje više puta ponoviti: Budućnost će biti takvom kakve su danas naše škole

 

Zato potpisujem hvalospjev učiteljima koji je napisao Sai Baba1), a koji pjevamo već stoljećima svi mi koji smo svjesni iznimnog društvenog i osobnog značenja učiteljskog poziva. Koji znamo ono što ću ovdje više puta ponoviti: Budućnost će biti takvom kakve su danas naše škole. I kakvi su u njima učitelji!

 

Sai Babinu sam poslanicu pronašla u izvrsnim knjigama mističarke Vesne Krmpotić2). I ona zna da se ključ za našu svijetlu budućnost nalazi u  rukama današnjih učitelja. Prema ‘‘Shri Sathyja Sai programu odgoja u duhu ljudskih vrijednosti“ priredila je pet opsežnih knjiga za poticaj roditeljima, odgajateljima i učiteljima kod duhovnog odgoja učenika sviju vjera i kultura ‘‘jer (zbornik) pruža gradivo i pristup univerzalnoj ljudskoj vrijednosti – ljubavi“.

 

Uz odgajanja vrline ljubavi tu su još četiri knjige posvećene vrlini istine, pravilnom djelovanju, miru i nenasilju. Za svaku od vrlina jedna debela knjiga s najmanje pet stotina stranica (sic) i brojnim poglavljima. Kako u uvodu kaže autorica: ‘‘Knjige možete čitati kao književna djela, kao izbor zgoda iz svjetovne narodne književne baštine, kao zbirku anegdota i odlomaka iz nadahnjujućih životopisa, koje radi za antologiju ljudskog pronicanja stvarnosti, preko čovjekovih vrlina.“ Uvod u te izvrsne knjige počinje mišlju Sathyja Sai Babe: Kakva je korist od sveobuhvatnosti  znanja ovog svijeta, ako uz to znanje nismo dobili vrijedan karakter? I završava:

 

AKO JE VRLINA U SRCU, TADA JE LJEPOTA U KARAKTERU.

AKO JE LJEPOTA U KARAKTERU, TADA JE SKLAD U OBITELJI.

AKO JE SKLAD U OBITELJI, TADA JE RED U NARODU.

AKO JE RED U NARODU, ONDA JE MIR U SVIJETU.

 

Na početku svake knjige nalazi se Poslanica Sathyja Sai Babe učiteljima koju citiram u cijelosti:

 

Dragi učitelji,

učiteljevanje je najplemenitiji od sviju poziva. Isto je tako najsvetiji duhovni put k samoostvarivanju. Ta ono sadrži njegovanje nesebične ljubavi, te obilje darivanja i podjele te ljubavi. Dolazeći naraštaj učitelj oblikuje u osobe sa samopouzdanjem, oslonjene na sebe, u boga svjesne osobe. Učitelj je graditelj sretnih domova, naprednih zajednica i miroljubivih naroda. I ne mora se učitelj opskrbiti samo znanjem i vještinom što i kako podučavati i kakvu poruku pružati već vizijom i uvidom u to kako nadahnjivati i preobražavati.

 

Djeca upijaju običaje i navike, ponašanje i vjerovanje koje vide kod učitelja i roditelja. Zbog toga bi učitelj morao biti neprestanim uzorom onih ideala koje želi usaditi u dječja srca. Mora se odlikovati skromnošću, jednostavnošću, čuđenjem i čašću – tako da odgoj urodi plodom izvrsnih osobina. Takav učitelj može postati svjetionikom istine, ljubavi i velikog poštovanja. Djeca koja rastu pod njegovom mudrom skrbi u svojim će domovima  zasvijetlit poput svjetiljki ljubavi, radosti i nade. Neka se ti svjetionici nikada ne ugase. Neka svjetiljke svijetle blistavim sjajem.

 

Dobar učitelj + dobri učenici = dobar narod.

…pisali smo priopćenja za javnost, potaknuli dnevne novine Delo na prilog ONA – akciju za izbor najboljeg učitelja, odnosno učiteljice osnovnih škola (govoreći o značaju učiteljskog zanimanja na priredbama u njihovim školama, upoznala sam divne učiteljice i učitelje!) i tako dalje. I što smo postigli? Ništa. Usprkos tome vam ovdje predstavljam naš Manifest, te vas potičem da i u Hrvatskoj napišete svoj 

 

Čega se sjećamo iz svojih učeničkih dana? Naravno, učitelja! Izvrsnih i onih najlošijih. Onih koji ne bi smjeli obavljati to zanimanje. Moju malenkost neki nazivaju ‘‘učiteljskom legendom novinarstva“ na Fakultetu društvenih znanosti. Ali ne zbog toga što sam ih učila novinarstvu, već zbog toga što sam s njima dijelila svoje ideale, vizije, ljudske vrline i mane. Zato što sam pred njima bila to što jesam. Odlični se studenti, oni s kojima sam i dan danas u kontaktu, sjećaju još nečega. Toga s kakvim sam žarom u očima i s kakvim sam oduševljenjem govorila o knjigama. Tako da su i sami počeli oduševljeno čitati, zbog čega su mi i danas zahvalni.

 

Prije pet sam godina počela razmišljati o tome kako slovenske javne škole u mnogim stvarima nisu dobre. Da treba promijeniti školsku politiku. Zbog toga sam organizirala javnu tribinu pod nazivom ‘‘Kakvu školu želimo“, na kojoj su se okupili zanesenjaci i osnovali civilnu inicijativu istog imena. Tijekom triju njih i kroz brojne skupine oblikovali smo Manifest koji možete pročitati na kraju ove kolumne.

 

Prije toga vam moram reći i to da smo imali razgovore sa svim ministrima, da su nam svi kimali glavama, da su nam ljubazno u Ministarstvu školstva3) dozvolili besplatno korištenje prostora za održavanje javne tribine o gorućim problemima slovenskog školstva danas, pisali smo priopćenja za javnost, potaknuli dnevne novine Delo na prilog ONA – akciju za izbor najboljeg učitelja, odnosno učiteljice osnovnih škola (govoreći o značaju učiteljskog zanimanja na priredbama u njihovim školama, upoznala sam divne učiteljice i učitelje!) i tako dalje. I što smo postigli? Ništa. Usprkos tome vam ovdje predstavljam naš Manifest, te vas potičem da i u Hrvatskoj napišete svoj. Evo našeg:

 

MANIFEST ZA ODLIČNU JAVNU ŠKOLU

 

Tko zaista voli djecu taj za njih želi budućnost, odlično školstvo i ostvarivanje radosne škole.

Želimo najbolje učitelje. Učiteljevanje nije(samo) zanimanje, ono je poslanstvo, koje može obavljati voleća, sućutna, slobodna, samostalna i strukovno odlična osoba. Zbog toga zahtijevamo da se na studiju pedagogije više pozornosti posveti razvoju čuvstvene, socijalne i duhovne inteligencije. Sposobnost učitelja za dijaloško stvaranje, zajednički rad i odgoj jednako je važna kao i stručna znanja
  1. Želimo svima dostupan pristup besplatnom javnom školstvu, školu za bolji život, za bolje društvo, školu koja će podržavati sudjelovanje u učenju svih njenih članova: učenika – roditelja – učitelja i okoline.
  2. Želimo najbolje učitelje. Učiteljevanje nije (samo) zanimanje, ono je poslanstvo koje može obavljati voleća, sućutna, slobodna, samostalna i strukovno odlična osoba. Zbog toga zahtijevamo da se na studiju pedagogije više pozornosti posveti razvoju čuvstvene, socijalne i duhovne inteligencije. Sposobnost učitelja za dijaloško stvaranje, zajednički rad i odgoj jednako je važna kao i stručna znanja.
  3. Želimo drukčije obrazovanje učitelja. Da učitelji budu visoko motivirane, emotivno zrele, duhovno bogate i etički odgovorne osobe, koje su u stanju kod djece prepoznati različite talente te ih poticati na njihov razvoj.
  4. Želimo drukčiji status učitelja. Veći društveni ugled, veće plaće, fleksibilno zapošljavanje, na svakih sedam godina rada slobodnu godinu za dopunsko osobno i stručno obrazovanje te više vremena za njihovu kreativnost koja mora biti primijećena i nagrađena. Društvo mora učiteljima vratiti povjerenje i rasteretiti ga nepotrebnog birokratiziranja.
  5. Želimo vrhunsko obrazovanje i odgoj učenika. Škola neka odgaja samostalne, odgovorne, opuštene i samosvjesne osobe koje se znaju brinuti za svoje zdravlje, osjećaje, samodisciplinu, koje znaju komunicirati, suosjećati, surađivati i povezivati se s drugima. Poštovati sebe, prirodu i druge ljude – pa i one koji su drukčiji. U pedagoškom procesu valja u većoj mjeri uvažavati razvojnu psihologiju.
  6. Želimo manje škole, ugodnih oblika i boja, s vrtovima i razredima do 15 učenika, sa zdravom prehranom i podukom koja će započinjati u skladu s ritmom okoline.
  7. Želimo školu u kojoj ocjenjivanje neće biti namijenjeno selekciji, nego vrednovanju vlastitog napretka. Cilj je odličnost svih učenika. Škola mora poticati učenika u razvijanju njegovih potencijala i socijalnih vještina, naučiti ga učiti i biti odgovornim za vlastita znanja.
  8. Želimo rasterećivanje školskih programa. Zahtijevamo smanjivanje informativnih sadržaja te više vremena za iskustveno učenje i eksperimentiranje. Sadržaji moraju biti tematski povezani i interdisciplinarno isprepleteni. Školske programe treba učiniti međunarodno usporedivima, te u njih uključiti više sadržaja globalnog učenja.
  9. Želimo školu koja će razvijati međusobnu pažljivost učenika, mentorstvo učitelja i suradnju s roditeljima. Razvijamo mrežu međusobne podrške i suradnje, a ne takmičarstvo. Potičemo međugeneracijsku povezanost i suodgovornost. Mentorstvo treba postati, nakon navršavanja određenog vremena provedenog u školstvu, jedan od mogućih oblika zapošljavanja učitelja.
  10.  Želimo autonomne i raznolike škole, mogućnost odabira raznih programa i pristupa, te jednaku vrijednost predmeta: prirodnih, društvenih, tehničko-praktičnih i umjetničkih.

 

_______________

 

1) Sai Baba, Sathya (23. studenog 1926. –  26. travnja 2011.), rođen kao Sathyanarayana Rayu, poznati hinduistički guru i učitelj. Za sebe je izjavio da je reinkarnacija sveca Sai Babe od Shirdija.

2) Vesna Krmpotić (17. lipnja 1932., Dubrovnik). Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala psihologiju i engleski jezik, a bengalski jezik na Filozofskom fakultetu u New Delhiju. Pjesnikinja, književnica i prevoditeljica. Napisala je, između ostalog: ‘‘Portret  majke Indije“, ‘‘Bijela kula“, ‘‘Brdo iznad oblaka“…

3) Ministarstvo za izobaževanje, znanost in šport, trenutni ministar dr. sc. Jermej Pikalo.

 

(Sa slovenskog preveo: Dubravko Poletti Kopešić).

Još tekstova ovog autora:

     Moramo živjeti drugačije
     Ne treba!
     Vrt - vrata novog svijeta
     Moja učiteljica - SMRT
     Proljetno čišćenje
     O mutirajućoj generaciji
     Živjele razlike!
     Maska ili ono ispod nje?
     Ljevičarske litanije
     Otputovanja Tomaža Pengova

> Svi tekstovi ovog autora
  • DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

  • MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:
  • ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    VRIJEME SUODGOVORNOSTI – ostale emisije

     

  • vrijeme i suodgovornosti

  • Facebook

  • Donacije

  • Cigle

  • ekumena

  • javni servis

  • prometej

  • argentinski roman

  • povratak adolfa pilsela

  • u što vijerujemo

  • fraktura 1