autograf.hr

novinarstvo s potpisom

 
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Hrvatski predsjednički demokratski deficit

AUTOR: Damir Grubiša / 21.06.2019.

damir-grubisaDemokratski deficit Europske unije već je davno sažvakana tema. Nijedan od lidera EU nije prošao verifikaciju demokratskih izbora, već su oni postavljeni međusobnim trgovanjem nacionalnih lidera – političkih vođa zemalja članica, kao što viđamo ovih dana. Za slabu utjehu je to što je premijer Plenković uključen u pregovarački tim europskih pučana za kandidiranje Manfreda Webera za predsjednika Komisije i za pogađanje o drugim ključnim mjestima u hijerarhiji EU ili što je predsjednica Grabar-Kitarović spomenuta kao jedna od mogućih, kompromisnih kandidata za predsjednika Komisije.

No bar na unutarnjem planu zemlje članice pokušavaju izbjeći demokratski deficit kada je riječ o izboru njihovih političkih lidera. Jedan od načina da se izbjegne partitokratska investitura, toliko opasna jer može degenerirati u autokraciju, a otuda i u autoritarne režime, je institucija predizbora ili, kao što to zovu Amerikanci – ”primaries”.

Demokratski deficit Europske unije već je davno sažvakana tema: nijedan od lidera EU nije prošao verifikaciju demokratskih izbora, već su oni postavljeni međusobnim trgovanjem nacionalnih lidera – političkih vođa zemalja članica, kao što viđamo ovih dana. A za slabu utjehu je to što je premijer Plenković uključen u pregovarački tim europskih pučana za kandidiranje Manfreda Webera za predsjednika Komisije i za pogađanje o drugim ključnim mjestima u hijerarhiji EU ili što je predsjednica Grabar-Kitarović spomenuta kao jedna od mogućih, kompromisnih kandidata za predsjednika Komisije

Pojam ”predizbori” ne odgovara suštini ove političke institucije, jer i predizbori su – izbori. To su izbori na kojima se biraju kandidati koji će se u ime političke stranke ili pak grupe građana natjecati na redovnim, parlamentarnim ili predsjedničkim izborima.

Već smo rekli da su predizbori – primaries po prvi puta uvedeni u SAD, početkom dvadesetog stoljeća, kao rezultat demokratskih reformi koje su inicirale progresivne političke snage, s ciljem da se suzbije partitokracija i korupcija.

Pritisak demokratske javnosti, medija i građanskih udruga utjecao je i na političke stranke koje su usvojile metodu predizbora kao jedan od demokratskih instrumenata koji bi morao spriječiti partijske lidere da oni međusobno izaberu svoje kandidate i tako nametnu svoju volju građanima, ali i partijskim članovima koji se onda svode na puko stado koje slijedi svoj pastire.

Ideja predizbora – stranački izbor kandidata – počinje se širiti Europom tek početkom 21. stoljeća. Krenulo je od Italije, i to 2006., kada je koalicija lijevog centra tražila od svojih glasača da se izjasne o njihovom kandidatu za premijera, pa je tako izabran Romano Prodi na čelu široke koalicije.

Tu metodu, kao istinski demokratsku, primjenjuje u Italiji dosada samo Demokratska partija, dok je populistički Pokret 5 zvijezda inscenirao glasanje svojeg članstva na internetu, što se pokazalo ništa drugo nego manipulacija vlasnika platforme koju je koristilo on-line članstvo pokreta.

U Francuskoj je samo Socijalistička partija održala 2011. izbor kandidata za predsjednika republike, a 2016. učinila je to i Republikanska partija.

Hrvatska dosada ima tri kandidata za predsjednika Republike – Kolindu Grabar Kitarović u ime HDZ-a, Zorana Milanovića u ime SDP-a i samoproklamiranog pjevača Miroslava Škoru.

Ni HDZ, a ni SDP nisu dosada objavili namjeru da svoje kandidate izaberu na najdemokratskiji način, uz opću konzultaciju članstva kroz izbore za kandidate za predsjednika. Obje stranke još uvijek imaju vremena da naprave taj demokratski iskorak ako im je doista stalo do demokracije.

Hrvatska dosada ima tri kandidata za predsjednika Republike – Kolindu Grabar-Kitarović u ime HDZ-a, Zorana Milanovića u ime SDP-a i samoproklamiranog pjevača Miroslava Škoru, a ni HDZ, ni SDP nisu dosada objavili namjeru da svoje kandidate izaberu na najdemokratskiji način, uz opću konzultaciju članstva kroz izbore za kandidate za predsjednika

Kao što smo već rekli, paradoksalno je što je u Hrvatskoj propisan izbor vodstva samo nevladinih organizacija demokratskim putem, dok je partijama ostavljeno na volju. Dakle, demokracija i demokratska procedura propisana je samo nevladinim akterima, dok su partije i dalje leglo nedemokratske prakse, klijentelizma i korupcije.

Vidjet ćemo u danima koji dolaze hoće li neka od tih partija reagirati ili će se nastaviti autoritarna degradacija Hrvatske. Ovdje nije u pitanju koji je kandidat bolji ili gori, iako mediji manipuliraju javnošću prikazujući ovu, prvu fazu političke kampanje za izbor predsjednika kao natječaj za izbor neke od misica.

Mediji tako pišu o karakternim osobinama jednog ili drugog kandidata, o njihovim ponašanjima, o toaleti, frizuri, o potpuno nebitnim podacima, a nitko se ne pita kako ti kandidati dolaze uopće do svoje partijske investiture.

Iako navodna demokracija, a zapravo demokratura, traje u Hrvatskoj već oko dva decenija, od 2000., još uvijek je na snazi nedemokratski članak 7. Zakona o izboru predsjednika Republike Hrvatske, po kojemu političke stranke predlažu kandidate za predsjednika Republike na način predviđen njihovim statutom ili posebnom odlukom donesenom na temelju statuta.

A naravno, nijedan od tih statuta stranaka o kojima je riječ ne predviđa unutarnju demokratsku proceduru za izbor kandidata za državne funkcije.

U takvoj situaciji jasno je da se i mediji koriste senzacionalizmom, bulevarskim metodama praćenja ličnosti i ponašanja kandidata umjesto da, u interesu te iste javnosti, zagovaraju što otvorenije i što transparentnije procedure izbora tih kandidata u njihovim vlastitim strankama.

Takva bi otvorena procedura omogućila članovima stranke da kažu svoju riječ o kandidatima, pa bi otpala nagađanja koja je struja jača ili slabija u stranci i koliko je nezadovoljstvo pojedinih frakcija izborom KGK ili Zorana Milanovića od strane partijskog vodstva za službenog kandidata stranke na predsjedničkim izborima 2020. godine.

A tek onda bi se moralo moći raspravljati o njihovom dosadašnjem radu, koji se sada uglavnom procjenjuje po kriterijima estradne umjetnosti, u što lako upadaju i ozbiljniji komentatori.

U drugu fazu onda spada i ocjena kandidata po Machiavellijevom poučku: Machiavelli je, naime, u svojem ”Vladaru” dao i upute za procjenu jednog vladara, a to je – kakvim se ljudima kao savjetnicima okružuje. On smatra da se jaki vladari okružuju kompetentnim savjetnicima i ne boje ih se, dok se slabi vladar okružuje savjetnicima za koje zna da su, po poznavanju politike, slabiji od njega, tako da na kraju vladar sugerira svojim savjetnicima kako da ga savjetuju

U drugu fazu onda spada i ocjena kandidata po Machiavellijevom poučku: Machiavelli je, naime, u svojem ”Vladaru” dao i upute za procjenu jednog vladara, a to je – kakvim se ljudima kao savjetnicima okružuje. On smatra da se jaki vladari okružuju kompetentnim savjetnicima i ne boje ih se, dok se slabi vladar okružuje savjetnicima za koje zna da su, po poznavanju politike, slabiji od njega, tako da na kraju vladar sugerira svojim savjetnicima kako da ga savjetuju.

Usporedimo li posljednje dvije predsjedničke ličnosti, vidjet ćemo da se Ivo Josipović okružio ne samo kompetentnim savjetnicima, već i ljudima s kojima se nije slagao politički, ali ih je cijenio kao stručnjake.

Nasuprot njemu, Kolinda Grabar-Kitarović se okružila savjetnicima koji su u pravilu mlađi od nje ili su pak njezini vršnjaci i koji su iz tog razloga njoj lojalniji i suzdržaniji u izražavanju svojeg mišljenja.

Zoran Milanović, kao predsjednik SDP-a, prihvaćao je, primjerice, sugestije i savjete članova svojih savjeta čak i kad se s njima nije slagao, o čemu može svjedočiti i pisac ovih redaka.

No to je predmet rasprave tek onda kada ustanovimo hoće li ti kandidati, osim samoproklamiranog Škora, inzistirati da dobiju i člansku investituru za svoju kandidaturu, a ne samo svojeg partijskog vodstva.

Na taj bi način dali dokaz da se radi o demokratskom iskoraku, a ne o nastavku demokratskog deficita u Hrvatskoj i o daljnjem srljanju Hrvatske u autoritarizam.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

 

Još tekstova ovog autora:

     Karnevalski kič ocvale monarhije
     Je li doista Zapad obećao da se NATO neće širiti na Istok?
     Nemoć Europske unije pred stradanjem Ukrajine
     Korak pred nuklearnu katastrofu
     Ukrajina, godinu dana kasnije
     Hrvatska, kao i EU, boluje od endemskog virusa korupcije
     Pogrešni način uvođenja eura. Vlada mora smanjiti PDV!
     Kako da se odužimo Sloveniji?
     Politika (ni)je korupcija: slučaj Europskog parlamenta
     U Schengenu: Hrvatska sada mora iskazati svoj europeizam

> Svi tekstovi ovog autora
  • DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

  • MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:
  • ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    VRIJEME SUODGOVORNOSTI – ostale emisije

     

  • vrijeme i suodgovornosti

  • Facebook

  • Donacije

  • Cigle

  • ekumena

  • javni servis

  • prometej

  • argentinski roman

  • povratak adolfa pilsela

  • u što vijerujemo

  • fraktura 1