Hrvatska odgovornost i smutnja oko fojbi

Incident kojim se proslavio predsjednik Europskog parlamenta Antonio Tajani izazvao je lavinu reakcija u Hrvatskoj, ali su te reakcije izgleda bila namijenjene dnevnoj uporabi i predizbornoj agitaciji, a ne razjašnjenju i pravoj kvalifikaciji tog incidenta. Tajani je u svom govoru uskliknuo ”Živjela talijanska Istra, živjela talijanska Dalmacija” i to je uzbudilo duhove i uzavrelo atmosferu u Hrvatskoj.

Reakcije na njegove riječi, doista skandalozne jer imaju prizvuk prizivanja teritorijalnih aspiracija prema našim krajevima, ipak su bile samo demagoški trik vladajućih u Hrvatskoj.

Kao da su pobrkali lončiće i u atmosferi dovedenoj do usijanja bauljali kao Brownove čestice u situaciji povećane temperature.

Predsjednica Republike je napisala protestno pismo svojem homologu, talijanskom predsjedniku Mattarelli, koji je dan prije organizirao i govorio na obilježavanju Dana sjećanja na talijanski egzodus i žrtve fojbi u predsjedničkoj palači Quirinalu, gdje su strahote koje su se događale u Istri i Rijeci u neposrednom poraću stavljene u povijesni kontekst spominjanjem fašističke politike terora odnarođavanja i progona Hrvata i Slovenaca.

Incident kojim se proslavio predsjednik Europskog parlamenta Antonio Tajani izazvao je lavinu reakcija u Hrvatskoj, ali su te reakcije izgleda bila namijenjene dnevnoj uporabi i predizbornoj agitaciji, a ne razjašnjenju i pravoj kvalifikaciji tog incidenta

Tajani nije spomenuo nikakav kontekst, tek je naknadno u svojem pravdanju prevalio preko usta pojam ”fašizam”.

Povoda za reakciju je bilo, ali ne za onakvu prekomjernu kakva je izašla iz hrvatskih državno-partijskih vrhova. Potpuno je deplasirano bilo pisati Mattarelli, koji se ove godine posebno potrudio da ovogodišnje obilježavanje Dana sjećanja, 10. veljače, prođe u atmosferi u kojoj neće prevagnuti jednostrana osuda izvansudskih likvidacija i protjerivanje talijanskog stanovništva iz Istre, Rijeke i Dalmacije, a da se ne spomenu metode fašističkog terora prije i za vrijeme Drugog svjetskog rata.

Ministrica vanjskih poslova Pejčinović Burić je u pravu kada je otklonila pritisak javnosti da se reagira diplomatskom notom talijanskom Ministarstvu vanjskih poslova, ali je zato Predsjednica Republike pretjerala svojim pismom Mattarelli.

Doduše, i pismo Tajaniju je višak u skali mogućih reagiranja na njegov bezočni istup. Predsjednica je morala javno reagirati, kao i svi nositelji javnih funkcija kojima to leži u opisu poslova: predsjednik Vlade, predsjednik Sabora i ministrica vanjskih i europskih poslova. No formalno gledajući, Tajaniju je trebao pisati predsjednik Sabora, jer je to odgovarajući nivo.

A Ministarstvo vanjskih poslova moralo je reagirati diplomatskom notom, ali ne upućenoj Italiji, već Europskoj uniji. Trebalo je pozvati šefa delegacije Europske komisije u Hrvatskoj i njemu uručiti prosvjednu notu, jer je Tajani, kao predsjednik Europarlamenta, dužnosnik EU.

Predsjednica Republike, ako je već i htjela nekomu pisati, trebala je pisati Donaldu Tusku, predsjedniku Europskog vijeća, dakle svojem homologu na nivou EU.

Pismo Tajaniju je višak u skali mogućih reagiranja na njegov bezočni istup: Predsjednica je morala javno reagirati, kao i svi nositelji javnih funkcija kojima to leži u opisu poslova, a to su predsjednik Vlade, predsjednik Sabora i ministrica vanjskih i europskih poslova, no formalno gledajući, Tajaniju je trebao pisati predsjednik Sabora, jer je to odgovarajući nivo

Ceremonija povodom Dana sjećanja ove godine u Rimu je bila kvalitativno drugačija od prošlih godina: ove godine su joj prisustvovali i ambasadori zemalja koje su bile pogođene fašističkim terorom i talijanskom vojnom okupacijom (koja nije bila nimalo bezazlena), a sljednice su bivše Jugoslavije na onim područjima gdje su se dogodili zločini JNA i OZNE.

Zato se predsjednik Mattarella posebno zahvalio ambasadorima Slovenije Bogdanu Benku, Hrvatske Jasenu Mesiću i Crne Gore Sanji Vlahović te se nakon komemorativnih izraza okrenuo ocjeni o danas odličnim odnosima s tim zemljama i o zajedničkoj europskoj budućnosti u kojoj više neće biti granica, nacionalizama, niti totalitarizama, a niti njihovih žrtava.

Međutim, mnogo gori je bio govor potpredsjednika talijanske vlade Mattea Salvinija, koji je toga istoga dana u Bazovici kod Trsta izjavio da su ”djeca umrla u fojbama i u Auschwitzu za njega jednaka”.

Tom je svojom metaforom Salvini izveo jedan monstruozni paradoks: naime, u fojbama su doista stradali mnogi nevini Talijani u brutalnoj operaciji ”čišćenja” za vrijeme i nakon rata, ali nijedan – baš nijedan povijesni rad o fojbama u samoj Italiji ne spominje da su u fojbe bacana djeca. Bile su bacane žene, kao na primjer Norma Cossetto, studentica koja je bila pred smrt i više puta silovana, ali nema nikakvog traga o djeci koja bi stradala u tim kraškim jamama.

Time je Salvini izveo neoprostivu manipulaciju povijesnim činjenicama i ako je išta zaslužilo diplomatski prosvjed, onda je to bila diplomatska nota zbog tendencioznog iskrivljavanja povijesti, a sama usporedba o djeci u Auschwitzu i djeci u fojbama vrijeđa i žrtve Auschwitza i žrtve fojbi.

I predstavlja falsifikaciju koja nalikuje na uratke klasične fašističke propagandne mašinerije. Budući da je Salvini potpredsjednik talijanske Vlade, on je u ovom slučaju pravi adresat mogućeg diplomatskog prosvjeda Italiji.

Međutim, mnogo gori je govor potpredsjednika talijanske vlade Mattea Salvinija, koji je toga istoga dana u Bazovici kod Trsta izjavio da su ”djeca umrla u fojbama i u Auschwitzu za njega jednaka”. Tom je svojom metaforom izveo jedan monstruozni paradoks jer su u fojbama doista stradali mnogi i nevini Talijani u brutalnoj operaciji ”čišćenja” za vrijeme i nakon rata, ali nijedan – baš nijedan povijesni rad o fojbama u samoj Italiji ne spominje da su u fojbe bacana djeca

Ali iza svega toga, iza takvih incidenata stoji i jedan veliki hrvatski propust. Naime, 1993. uspostavljene su dvije međunarodne komisije povjesničara s ciljem da utvrde povijesne činjenice i da time prekinu baš ovakve manipulacije kakvu je sad učinio Salvini. To su bile talijansko-slovenska i talijansko hrvatska komisija.

Talijansko-slovenska komisija završila je radom 2000. godine, ne bez osporavanja i reakcija od strane revizionista i negacionista s obje strane. Ali je ipak utvrdila činjenice koje omogućuju da se svi nesretni događaji rata i poraća stave u širi povijesni kontekst i tako vrednuju.

Za razliku od talijansko-slovenske, talijansko-hrvatska komisija je jednostavno tiho prestala raditi i nikada nije došla do razine utvrđivanja činjenica da bi se spriječile manipulacije i samovoljno licitiranje brojkama i tendencioznim konstrukcijama.

Odgovornost za to, nažalost, leži baš na Hrvatskoj koja nije inzistirala da se rad te komisije nastavi.

U nedostatku zajedničkih istraživanja osuđeni smo reagirati kadgod se pojavi ovakav falsifikat, neka revizionistička ili negacionistička tvrdnja prosvjedima i larmom kojom se stječu samo efemerni politički poeni.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Karnevalski kič ocvale monarhije
    •  Je li doista Zapad obećao da se NATO neće širiti na Istok?
    •  Nemoć Europske unije pred stradanjem Ukrajine
    •  Korak pred nuklearnu katastrofu
    •  Ukrajina, godinu dana kasnije
    •  Hrvatska, kao i EU, boluje od endemskog virusa korupcije
    •  Pogrešni način uvođenja eura. Vlada mora smanjiti PDV!
    •  Kako da se odužimo Sloveniji?
    •  Politika (ni)je korupcija: slučaj Europskog parlamenta
    •  U Schengenu: Hrvatska sada mora iskazati svoj europeizam

> Svi tekstovi ovog autora