HDZ je nečinjenjem doveo zdravstvo u teško stanje

COVID-19 pandemija ne jenjava. Cijepljeno je znatno manje građana nego što je trebalo. Kažu do lipnja stižu velike količine cjepiva.

I dalje preko TV ekrana dolaze poruke dežurnih znanstvenika kako je ponovni porast broja oboljelih slučajan događaj, a ne treći val, kako lockdown pristup ništa ne rješava. Usto naglašavaju kako je osobna odgovornost najbolji način suzbijanja infekcije.

Nešto mi tu baš nije jasno. Ako moramo biti odgovorni spram čega?! Ako je nužno nositi masku u zatvorenom prostoru (za sada) i održavati razmak zar to nije lockdown.

O okupljanjima ne treba trošiti riječi. Gotovo su se svakodnevno kršila i onda kada su mjere bile znatno strože. I od članova stožera.

Mi se još nismo otarasili dobro poznatih mehanizama zaštite ”lako ćemo” i ”neće baš mene”. Zato poruke upućene javnosti moraju biti ne samo jasne, već nedvosmislene! I moraju biti provedive, pa i sankcijama kada treba.

Nikad jedna ”muka” ne dolazi sama. Najveća hrvatska veledrogerija Medika obustavila je isporuku lijekova svim bolnicama. Dug veledrogerijama dosegao je 6,5 milijardi kuna.

Ova se ”pošast” ponavlja iz godine u godinu i čini mi se, kao i kod cijepljenja, razvili smo toleranciju, svjesni da će se interventno manji dio duga sanirati, što će donijeti kakav-takav dogovor i mir. Ali opet kroz kraće vremensko razdoblje.

Godinama su me uvjeravali da se za zdravstvo izdvaja ogromna količina novca. Očito, naglašavali bi, u zdravstvu se ne posluje dobro. Ni jedan sustav optimalno ne radi, pa tako ni zdravstvo.

Brojne su administracije ostavile niz nedovršenih, neuspjelih pokušaja reformi pojedinih segmenata zdravstva. To je hvalevrijedan početni korak. Treba ga nadopuniti, donekle osmisliti i kroz javnu raspravu doraditi. Nemam ništa protiv i da se krene ab ovo, ali učinkovito i brzo

Ali zdravstvo je odgovorno za tek nekih 10 posto svoga deficita. Sve ostalo je nerazmjer financija i potreba. Zato je uveden nakaradni sustav limita? Dobiješ točan iznos novaca mjesečno i ne smiješ više potrošiti. Bez obzira na opravdane potrebe oboljelih.

I sad se po tko zna koji put priziva reforma zdravstvenog sustava. Kao reforma će razriješiti sve.

Jer naš zdravstveni sustav poput starih, za dva broja manjih hlača puca kod i najmanjeg problema. Nikakve privremene zakrpe više ne pomažu.

Potrebne su nove hlače, koje dobro pristaju!? Kako do njih? Hoće li reforma iznjedriti željene promjene, željena poboljšanja zdravstvenog sustava? Ne znam.

Ako želimo da reforma zaživi i to što prije, potrebno je prepoznati pravi mehanizam njenog donošenja i provođenja. A je li to moguće u našoj sredini? Evo nekoliko mojih razmišljanja, pa prosudite sami.

Reforma nikako ne smije biti projekt jedne stranke, u ovom slučaju vladajuće stranke. Ona mora biti konsenzus svih stranaka, svih nas.

Nije li COVID-19 problem svih nas? Vladajući su sastavili stožer i znanstveni savjet premijera koji u potpunosti zadovoljava formu. Međutim zadovoljava i stranačku prepoznatljivost ponajprije stožer.

Vodeći kadrovi u stožeru izabrani su na rukovodna mjesta u zdravstvu blagoslovom vladajuće stranke. Većina su i njeni članovi. Stoga ne treba čuditi kako se isprepliću politika i struka.

Ako se na isti način krene u reformu zdravstva, ona će doživjeti fijasko kao i sve prethodne, jer je reforma interes, ali i odgovornost svih nas. Zato je važno da povjerenstvo koje će iznjedriti prijedlog bude prepoznato kao povjerenstvo svih stranaka, svih nas.

U sadašnjoj političkoj klimi je li moguć ovakav prvi korak? Sumnjam.

Ni oporbi ovakav pristup ne odgovara. Bolje je promatrati ”u zavjetrini” što se sprema i onda slati otrovne strelice kritike: kako je prijedlog neprimjeren, kako se ukidaju prava. Još gore je što će se time mahati prije izbora i stalno poput ”kviska” izvlačiti kao veliki grijeh vladajućih.

Ključ za korjenitu promjenu je zajednički. Samo zajedno može se donijeti suvisla reforma, koja se neće mijenjati svake četiri godine. U ovih 30-ak godina Hrvatske nije bilo ozbiljnijih pokušaja reforme.

Samo su pred izbore gotovo svi obećavali što ni najbogatije zemlje nemaju. A nakon izbora ni ”r” od reforme. Stalno je bio prisutan strah kako će se zadiranjem u stečena prava hrvatskog osiguranika platiti velika politička cijena.

Kada se danas pogleda stanje zdravstvenog sustava onda je ta teza potpuno promašena. Upravo nečinjenjem vodeće političke stranke dovele su zdravstvo u teško stanje.

Sada smo, da se slikovito izrazim medicinskim žargonom, u stanju reverzibilnog šoka; brzim i pravim mjerama moguće je zdravstvo kao i bolesnika izvući iz šoka. Svako daljnje čekanje može dovesti do one faze kada terapijske mjere više nisu djelotvorne, ili je oporavak moguć uz ozbiljne posljedice.

U ovakvom sustavu deficit, ne samo prema veledrogerijama, i dalje će rasti. Odlazak sestara i liječnika u inozemstvo bit će još veći. Ne nazire se rješenje za ogromno opterećenje liječnika obiteljske medicine.

Preveliki broj bolnica koje nisu građene temeljem stručnih pokazatelja, ne mogu zadovoljiti suvremene medicinske zahtjeve ponajprije zbog limitiranih kadrovskih i financijskih sredstava. Liste čekanja će i dalje biti naš izazov.

To su samo neki od problema zdravstvenog sustava. I zato ne čudi da je s jedne strane sve veći broj nezadovoljnih građana, a s druge iscrpljene sestre i liječnici. Jedni traže medicinsku pomoć, a drugi ju pružaju svjesni da bi mogli bolje. I jedni i drugi zato traže bolje organiziran zdravstveni sustav.

Ako se uspije postići konsenzus, te povjerenstvo započne s radom, neće trebati dugo vremensko razdoblje da se iznjedri prijedlog reforme.

Mi se još nismo otarasili dobro poznatih mehanizama zaštite ”lako ćemo” i ”neće baš mene”. Zato poruke upućene javnosti moraju biti ne samo jasne, već nedvosmislene! I moraju biti provedive, pa i sankcijama kada treba

Brojne su administracije ostavile niz nedovršenih, neuspjelih pokušaja reformi pojedinih segmenata zdravstva. To je hvalevrijedan početni korak. Treba ga nadopuniti, donekle osmisliti i kroz javnu raspravu doraditi. Nemam ništa protiv i da se krene ab ovo, ali učinkovito i brzo.

Na žalost ili na sreću ovaj prvi korak neće biti najteži. Slijedi drugi korak, ako do njega uopće dođe?! Reformu treba provesti. Pokretanje reforme djeluje obećavajuće, jer svaka reforma podrazumijeva promjenu na bolje.

Ali, postoji jedno veliko ALI. Reforma će ograničiti prava građana i smanjiti socijalnu komponentu zdravstva. Za očekivati je da će zdravstvo svakom od nas biti puno veća financijska stavka u kućnom budžetu.

Reforma je racionalizacija bolničkog sustava temeljem pravila struke. Neke će bolnice trebati ukinuti odnosno prenamijeniti. Reforma je i naglasak na liječnike obiteljske medicine kojih je sve manje.

Kako zaustaviti odlazak liječnika i sestara u inozemstvo bit će jedan od većih izazova moguće reforme. Širom otvoriti vrata kvalitetnim kadrovima iz razvijenog svijeta, bilo inozemnim ili našim građanima koji su na ”privremenom” radu u inozemstvu, samo je načelna želja.

Mogućnost da ti liječnici imaju dva radna mjesta, od kojih je jedno u Hrvatskoj, nije teško provesti. Taj se model već duže vrijeme primjenjuje u velikom broju zemalja.

Ovo su samo neke natuknice kojima bi se trebala baviti buduća reforma. Provesti takvu (pravu) reformu zdravstva bit će moguće jedino konsenzusom svih u Hrvatskoj. Želim vjerovati da je to moguće.

I na kraju racionalnije zdravstvo ne znači ponajprije jeftinije zdravstvo. Racionalizacija u zdravstvu se uvijek treba temeljiti na stručnom pristupu, a tek potom uvažavati financijske mogućnosti. Ako je obrnuto zdravstvo će zaostajati u razvoju. Jaz spram razvijenih zemalja bit će sve veći.

 

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, PREKO PAYPAL-A, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

    •  Zabrana upravljanja vozilom nije problem liječnika
    •  Postoji li radno vrijeme u zdravstvu?
    •  Za kvalitetu u medicini - međunarodna prepoznatljivost
    •  Što nas čini Europljanima – izborni zakon ili Schengen
    •  Dodir i riječ su ključ zdravstvene pismenosti
    •  Izgubljene vrijednosti akademske zajednice
    •  Liste čekanja treba ukinuti jer su plodno tlo korupcije
    •  Medicina nije ceh
    •  SOS za zdravstvo
    •  Nakon 40 godina od prve transplantacije koštane srži

> Svi tekstovi ovog autora