autograf.hr
novinarstvo s potpisom
UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!
Hasanbegović si je umislio da je revolucionarna vlast
Dragan Markovina
Dva detalja koja su se dogodila istog dana, vezana uz djelovanje Hasanbegovića i njegovih istomišljenika, ne ostavljaju nikakvu dvojbu. Oni su se uživjeli u ulogu revolucionara koji su prevratima zauzeli vlast, pa onda s visoka cinično komentiraju izvještaj State Departmenta ili pak kradu ploče s imenom gradskih trgova i izlažu ih kao trofej u obližnjem lokalu.
Prvo je počelo s Nevenom Brajkovićem, vlasnikom lokala, koji je po pisanju medija predstavljao svojevrsni izborni štab Hasanbegovićeve liste. On je skinuo ploču s imenom Trga Maršala Tita i izložio je u kafiću, poput kakvog ratnog trofeja.
Iako je možda mislio da se time pridružuje značajnom broju branitelja, koji su po oslobođenju Knina donosili doma kao suvenir ploče s imenima ulica, registracijske tablice auta ili zaostali novac upokojene Krajine, razlika između njih i Brajkovića je ogromna.
Oni su kao službeni vojnici vlastite zemlje, značajan dio teritorija oslobodili od okupacije i srušili tamo uspostavljenu paradržavu, dok je Brajković počinio klasično razbojstvo gradske imovine, s namjerom da se time hvali pred kavanskim i ideološkim drugovima.
Iako je možda mislio da se time pridružuje značajnom broju branitelja, koji su po oslobođenju Knina donosili doma kao suvenir ploče s imenima ulica, registracijske tablice auta ili zaostali novac upokojene Krajine, razlika između njih i Brajkovića je ogromna
Pogledamo li stvari malo šire, shvatit ćemo da se Brajković prema institucijama i zakonima zemlje, pa i prema njezinoj antifašističkoj baštini, odnosi kao prema neprijateljskim insignijama koje treba oduzeti i ritualno izložiti. To konkretno znači da se on i njegovi osjećaju kao da su nekim prevratom zauzeli državu koju ne priznaju.
Da je tome tako, potvrdio je u svojoj kasnijoj reakciji na izvještaj State Departmenta i sam Zlatko Hasanbegović.
Uvijek u rječniku opkoljene utvrde, s viškom paranoje i potrebom da pronalazi i izmišlja unutrašnje neprijatelje, doživljavajući se nekom vrstom mesije koji će zemlju izbaviti iz ralja vlastitih građana koji ne dijele njegove stavove, tu je sliku svijeta pokušao prenijeti i američkoj administraciji.
Učinio je to tvrdeći da se i oni sami ne slažu s tim izvještajem, da su obmanuti i da su pod utjecajem neprijateljskih organizacija iz Hrvatske.
Iz ovakve logike razmišljanja također se ne može iščitati ništa drugo, osim uvjerenosti u potrebu za revolucionarnim prevratom, nakon kojeg, ni u Hrvatskoj, ni u SAD-u, neće biti prostora za djelovanje kojekakvih ljevičarskih udruga i pojedinaca.
Pogledamo li stvari malo šire, shvatit ćemo da se Brajković prema institucijama i zakonima zemlje, pa i prema njezinoj antifašističkoj baštini, odnosi kao prema neprijateljskim insignijama koje treba oduzeti i ritualno izložiti. To konkretno znači da se on i njegovi osjećaju kao da su nekim prevratom zauzeli državu koju ne priznaju
Ovo je posebno zanimljivo iz perspektive njihove verbalne borbe protiv totalitarizma, kojeg toliko očito svime što rade zagovaraju. Drugim riječima, ovdašnja radikalna desnica doživljava većinske dijelove društva i institucije zemlje kao neprijateljske, koje treba osvojiti i pokoriti.
Sličnu vrstu Hasanbegovićevog autizma svojevremeno je iskazivao Svetozar Vukmanović Tempo, koji je u UN-u ponosno izjavljivao kako ćemo jesti travu, ali nećemo pristati ni na ucjene, ni na pomoć SAD-a.
S tom razlikom, što je Tempo govorio kao čovjek koji je bio jedan od čelnih ljudi partizanskog pokreta, koji je porazio fašizam i zemlje koja je tražila svoj specifični put u budućnost, dok Hasanbegović nastupa u ime ucjenjivačkog sporazuma s Milanom Bandićem.
Samo iz tako skučene perspektive, moguće je osjećati potrebu da se ploča s imenom trga izloži u vlastitom lokalu, što je otprilike na razini cjeloživotnog odricanja gastarbajtera, s ciljem da u zavičaju naprave kuću veću od svih ostalih i tako dokažu svima da su uspjeli.
(Prenosimo s portala Telegram).
• Zašto ogroman dio srpskog društva odbija istinu Srebrenice
• Vlada ustvari legitimizira fašizam
• Zašto ne bi trebalo odustati od ideje ukidanja izbora izvan RH
• Kako smo došli do toga da se Zdravka Mamića u BiH nagrađuje
• Kod KGK zapravo iznenađuje nedostatak straha od javnosti
• Samo se društva bez budućnosti opsesivno bave prošlošću
• Zašto Odboru za veterane smeta Dan antifašističke borbe
• Zašto nitko ne čuje upozoravanja Ognjena Krausa?
• Milanović zabio autogol koji bi ga mogao koštati izbore
• Handke je uložio sav svoj ugled da podrži monstruma
> Svi tekstovi ovog autora
Oznake: Brajković, Dragan Markovina, fašizam, radikalna desnica, SAD, Svetozar Vukmanović Tempo, UN, Zlatko Hasanbegović
DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA
ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
vrijeme i suodgovornosti
Donacije
Cigle
ekumena
javni servis
prometej
argentinski roman
povratak adolfa pilsela
u što vijerujemo
fraktura 1
