Grad Zadar nakon 30 godina više nije utvrda HDZ-a

Više puta samo navodio kako je ironija glavna pokretačka snaga svijeta. Ona razotkriva naše privide, slabosti, laži i opsjene te nudi model izgradnje drugačije, bolje i kvalitetnije stvarnosti.

Mnogi boga zamišljaju kao savršenog čovjeka, a trebali bi ga zamišljati kao savršenu, nebesku ironiju, jer bog, ako postoji, ne postoji na način na koji ga mi mislimo.

On nije zarobljenik naših misli i riječi, on nikada nije ono što mi mislimo da jest i što kažemo da jest. On je sve suprotno od onoga što bismo mi htjeli da jest i što kažemo da jest.

Ironija je suptilna forma da se u mnoštvu riječi i misli o nekoj stvarnosti, ukaže sama stvarnost koja je u suprotnosti sa svim mislima i izrečenim riječima. Ironija je, zapravo, veselo razotkrivanje istine.

Ironija je ovaj tjedan došla do izražaja prilikom konstituiranja Gradskog vijeća Grada Zadra.

Poznato je da je na netom održanim lokalnim izborima došlo do pravog dalmatinskog političkog proljeća, budući da je u mnogim gradovima i općinama u Dalmaciji došlo ili do potpune smjene HDZ-ove vladavine ili do toga da su HDZ-ovi gradonačelnici i načelnici izgubili većinu u gradskim i općinskim vijećima.

Objasnio sam dijalektički proces kojim je moja teza o tome da ne želim biti predsjednik Gradskog vijeća, Meštrovićevom antitezom da me on kandidira za ono što ne želim biti, dovela do sinteze da sam postao predsjednik Gradskog vijeća u kojem je očitovana nova većina kojoj HDZ ne pripada

Grad Zadar je jedan od gradova koje je zahvatilo dalmatinsko proljeće. No dalmatinsko proljeće u Zadru nije obično političko proljeće, ono je ironijsko političko proljeće.

Naime, rezultati izbora za Gradsko vijeće pokazali su da je koalicija Srcem za Zadar, a koju sam ja predvodio, dobila 8 vijećničkih mandata, HDZ-ova koalicija 11 mandata, Domovinski pokret 1 mandat, dok je lista poznatog performera Enija Meštrovića dobila 7 mandata.

Građani su, dakle, iskazali želju da HDZ više ne vlada Zadrom, nego žele demokratsko, pluralno upravljanje ovim gradom.

Budući da je lista Enija Meštrovića htjela, zbog, kako on to kaže, bolesnih ideologija, ma što to značilo, ostati svoja i ne biti protiv nikoga, nego biti ”za” sve ono što je u korist građana, dok sam ja u kampanji inzistirao na jasnim adresatima kojima je usmjerena naša kritika, a takvi su, razumije se, samim time i naši politički neprijatelji, pa sam koaliciji koju sam predstavljao dao bitno antihadezeovsko obilježje, razvidno je da Enio Meštrović nije mogao biti za nekoga tko u političkom programu ne skriva tko mu je politički neprijatelj, dok ja, naprotiv, nisam mogao biti za nekoga tko smatra da su sve ostale političke opcije, osim one kojoj on pripada, iste kao i HDZ.

Nitko na političkoj sceni nije kao HDZ, čak ni kad je riječ o Mostu i Domovinskom pokretu, a to su političke opcije koje su nesvjesna i polusvjesna mladež HDZ-a. Mladež HDZ-a će uvijek čeznuti za HDZ-om, ali ni dalje nije isto što i HDZ. Nitko nije kao HDZ, HDZ pripada političkim predatorima.

Enio Meštrović je, pod dojmom posebnosti vlastite političke družine, odlučio da će on biti predsjednik Gradskog vijeća, ali samo ako ga sve ostale političke opcije podrže, jer bi na taj način sačuvao političku samostalnost, u smislu da se ne bi očitovao kako je više protiv nekoga, i s time ne može politički surađivati, dok je za nekoga više, i s time može politički surađivati.

Nevolja je što je politika ona djelatnost u kojoj se odlučuje i stoga nije moguće ući u politički svijet, a ne očitovati se.

To sam više puta, na različite načine, javno i rekao. Nema šanse da podržim nekoga koga podržava i HDZ, a da ja i HDZ mislimo da s njime politički surađujemo, dok HDZ i ja međusobno ne surađujemo.

Taj isti će tvrditi, zato što ga ja i HDZ podržavamo, kako je on svoj, a da smo HDZ i ja isti. Ovo nije scenarij za političku aktivnost, nego put za raspojasano ludilo.

Također sam rekao kako mu ne nudim ništa osim demokratskog pogleda, a ako on želi biti predsjednik Gradskog vijeća, neka to slobodno bude, ja to ne želim biti jer me zanima zastupanje građana u Gradskom vijeću i ne želim biti zarobljenik poslovničkih odredbi i moderator tuđih rasprava. A ako on želi biti predsjednik Gradskog vijeća, onda treba jasno reći tko je većina u Vijeću.

Budući da nije potrebno, jer ovo nije dnevnički zapis, navoditi cijeli tijek događaja, preskočit ću mnogo toga i doći do 21. lipnja, dana kada je sazvana konstituirajuća sjednica Gradskog vijeća.

To je bio dan proboja ironije u Zadru. Otkrila se stvarnost koja je u potpunoj suprotnosti s onim što je rečeno, ali nije u suprotnosti s istinom. Ironija je, dakle, političku istinu oslobodila naših riječi i našim riječima oduzela značenje.

Enio Meštrović je predložio mene za predsjednika Gradskog vijeća, znajući da sam ja rekao kako je predsjednik Gradskog vijeća sve ono što ja nisam i ne želim biti.

Kao ljubitelj ironije, naravno da sam tu kandidaturu prihvatio jer je to bio jedini način da se oslobodi politička istina.

Objasnio sam dijalektički proces kojim je moja teza o tome da ne želim biti predsjednik Gradskog vijeća, Meštrovićevom antitezom da me on kandidira za ono što ne želim biti, dovela do sinteze da sam postao predsjednik Gradskog vijeća u kojem je očitovana nova većina kojoj HDZ ne pripada.

Ironija je, snagom dijalektičke zakonitosti, mojim riječima da ne želim biti predsjednik Gradskog vijeća oduzela značenje jer sam to morao postati kako bi se očitovala većina u kojoj nije HDZ, baš kao što je oduzela značenje Meštrovićevim riječima da neće biti formirana većina jer je većina morala biti formirana.

Nadalje, ironija je svoj vrhunac doživjela u tome što je Enio Meštrović postao moj zamjenik, dobio je, baš kao i ja, glasove njegove liste i koalicije Srcem za Zadar, HDZ-ovci su bili suzdržani.

Zamjenik iz redova opozicije, a to je u ovom slučaju jedan HDZ-ovac, prošao je jednoglasno.

Enio i ja nismo prošli jednoglasno, zato što su HDZ-ovci, zahvaljujući ironiji, na taj način demonstrirali da ne pripadaju većini. Da su bili samo malo mudriji i vještiji i da su glasali za mene i Enija, ne bi se, usprkos mom govoru da očekujem da za mene glasaju samo oni koji su protiv HDZ-a, znalo tko je većina.

Ironija je, snagom dijalektičke zakonitosti, mojim riječima da ne želim biti predsjednik Gradskog vijeća oduzela značenje jer sam to morao postati kako bi se očitovala većina u kojoj nije HDZ, baš kao što je oduzela značenje Meštrovićevim riječima da neće biti formirana većina jer je većina morala biti formirana

To se nije dogodilo jer se HDZ i logika preziru.

Ako sažmemo ironijske rezultate konstituirajuće sjednice Gradskog vijeća Grada Zadra, onda imamo sljedeće: ja sam na sjednicu došao kao vijećnik koji ne želi biti predsjednik Gradskog vijeća, a otišao sam kao predsjednik Gradskog vijeća; Enio Meštrović je došao kao performer koji nije htio deklarirati većinu i odbio je sudjelovati u izbornom procesu u kojem svi vijećnici neće glasati za njega, a otišao je kao moj zamjenik za kojega je glasala samo većina koja je konstituirala Gradsko vijeće, dok je HDZ došao uvjeren da će različitim smicalicama i dalje biti većina, a otišao je kao opozicija – i to jednoglasno.

Grad Zadar više nije utvrda HDZ-a, to je najbitnije, i to nakon 30 godina.

U Zadru se dogodilo ironijsko dalmatinsko proljeće, a sada slijedi zajednički rad i donošenje političkih odluka zbog kojih su nas građani i birali.

Sada Enio i ja, sada vijećnici s njegove liste i vijećnici koalicije Srcem za Zadar, stojimo pred ozbiljnim zadatkom – trebamo Zadar učiniti sretnim, slobodnim, demokratskim, pluralnim i uključivim gradom.

Ironija je ljubitelju filozofije i ljubitelju umjetnosti pokazala političku istinu, a ona nije ono što mi mislimo o sebi, nego zadatak da mislimo u korist drugih, a ti drugi su naši sugrađani.

Vrhunac ironije, koji mi je razvukao cjelovečernji osmijeh na lice, zbio se kada sam gledao novinarku jedne nacionalne televizije, inače voditeljicu HDZ-ovih turističkih programa, kako uvjerava javnost da mi je Enio Meštrović očitao bukvicu.

Shvaća li da govori o mom zamjeniku?

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, PREKO PAYPAL-A, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

    •  Plenković je kapitulirao pred najprimitivnijim nacionalizmom
    •  Ni Srbima ni ženama ne piše se dobro u Hrvatskoj
    •  Opozicija ne shvaća da se nominalizmom ne ruši HDZ
    •  Kad će Hrvatska priznati svoju krivicu za masakr u Ahmićima
    •  Ranjivom pojedincu suicid je moguć spas od brutalnog društva
    •  Što bi tek bilo da se razbojnici ne smatraju katolicima
    •  Hrvatska je država u kojoj politički mrtvaci imaju budućnost
    •  Mnogima nenadani, za mene je zakašnjeli Milanovićev potez
    •  Kuharić je bio zarobljenik okolnosti u kojima je živio
    •  Apsurdno je da je lakše žrtvovati boga nego instituciju

> Svi tekstovi ovog autora