Generacija X (1998.) – Mržnja kao pokretačka snaga ideologije

Kada se pomisli na pojam skinhead ili neonacist za pretpostaviti je da se u glavi većine ljudi neće pojaviti slika osobe koja bi ove godine mogla ući u užu konkurenciju za najčitatelja Knjižnica grada Zagreba.

Nadalje, za pretpostaviti je da mnogi kao prvu asocijaciju neće imati lucidnog govornika koji svoja kontroverzna uvjerenja ne brani samo oratorskim umijećem, već pored toga logikom i snažnim argumentima.

Jednostavnije rečeno, ne bi trebalo biti preteško priznati da će se kao utjelovljenje gore spomenutih pojmova prije zamisliti hodajuća karikatura negoli obrazovana, inteligentna i načitana osoba.

Derek Vinyard, glavni lik filma ”Generacija X”, služi kao dokaz koliko ovaj upravo navedeni stereotip može biti pogrešan.

Derek je mladić koji je kao srednjoškolac doživio tragediju kada mu je otac, vatrogasac, tijekom intervencije u jednom crnačkom susjedstvu Los Angelesa bio ubijen od strane dilera.

Neposredno nakon toga, on je dao izjavu za lokalnu TV postaju: ”Pošteni, vrijedni Amerikanci kao što je moj otac stradavaju od društvenih parazita; crnih, žutih, kako god. Kriminal, imigracija, socijalna pomoć, sida; svi problemi ove zemlje povezani su s rasom. Moj otac ubijen je dok je obavljao svoj posao. Ubio ga je jebeni diler koji vjerojatno živi od socijalne pomoći.”

Ove rečenice, ipak, nisu samo proizvod afekta uslijed gubitka roditelja, već i plod sjemena koje je, kako se to u filmu insinuira, bilo zasađeno puno ranije i to upravo razgovorima koje je otac vodio s Derekom.

Tako se prikazuje scena u kojoj otac komentira lektiru afroameričkog autora koju je odabrao prof. Sweeney, Derekov novi profesor engleskog koji je također crnac:

”Pozitivne crnačke mjere[i] posvuda su gdje se osvrnem. Pročitaj knjigu, razvali ispit, ali nemoj gutati ono čime te hrani bez razmišljanja. …Ne radi se samo o knjigama; sa mnom u jedinici sada rade dvojica crnaca koji su prošli gore na testiranju znanja i sposobnosti od dvojice bijelaca. Dobili su posao samo zbog činjenice da su crnci, ne zato što su najbolji. Kao da se radi o skrivenom planu. ‘Teško je ne slušati prof. Sweeneyja, vrlo je uvjerljiv. Ne znam, možda je nešto od onoga što govori…’ To je sranje. Ne, to je sranje jednog crnje. Shvaćaš to, zar ne? ‘Da.’ Dobar dečko, ponosan sam na tebe.”

U nastavku filma, Dereka vrbuje Cameron Alexander, vođa lokalne skupine skinheada te on doživljava daljnju radikalizaciju. Njegova preobrazba, međutim, nije samo mentalna, nego i fizička. Obrijane glave i mišićavog tijela ispunjenog keltskim i željeznim križevima, vikinškim runama, bodljikavom žicom, white power logom i – za slučaj da poruka još nije primljena, svastikom koja pokriva njegova prsa, Derek postaje ogledni primjer za naslovnicu Dnevnog jurišnika – suvremenu, američku inačicu nacističkog časopisa Der Stürmer.

Ciklus nasilja u koji Derek biva uvučen dolazi do kulminacije kada su jedne noći trojica crnaca pokušala ukrasti njegov automobil. Derek je s pištoljem u ruci odmah izletio iz kuće i na mjestu ubio jednog naoružanog počinitelja, drugog teško ranio i ispraznio ostatak spremnika pucajući na trećeg koji je uspio pobjeći.

Dok se Derekovi do sada opisani postupci mogu tumačiti kao nužna obrana, ono što je uslijedilo može se označiti samo kao čin koji je izravna posljedica ideološki potpirene mržnje.

On je, naime, odvukao teško ranjenog čovjeka do ceste i natjerao ga da zagrize rub pločnika. Zatim mu je udarcem nogom u zatiljak slomio čeljust čime je počinio kazneno djelo teškog ubojstva na osobito okrutan način.

Uzimajući u obzir prethodno nastupanje iz nužne obrane, Derek je, međutim, osuđen na kaznu od samo sedam godina zatvora. Time je započela njegova priča iskupljenja.

On se u zatvoru pridružuje skupini bijelaca koji se predstavljaju kao neonacisti, ali ubrzo uviđa da je to samo lažna fasada jer pripadnici skupine trguju drogom i surađuju s crnim i meksičkim zatvorenicima, a sve to pod blagoslovom vođe skupine.

Uslijed te nedosljednosti, počinju se javljati pukotine u njegovom do sada nepokolebljivom, ideološki potpirenom idealizmu te se posljedično otvara prostor za preispitivanje vlastitih stavova. Stvari eskaliraju kada se Derek odbio dalje družiti s ”neonacistima”. Oni su ga zato u znak odmazde napali i silovali. Dotaknuvši najnižu točku, Derek proživljava krizu identiteta uslijed spoznaje da je sve u što je dosad vjerovao bilo kompromitirano realnošću života u zatvoru.

Dok se oporavljao od napada u zatvorskoj ambulanti, posjetio ga je njegov srednjoškolski profesor Sweeney koji mu je postavio ključno pitanje: ,Je li išta što si napravio učinilo tvoj život boljim?” On odgovara: ”Ne, nije. Moraš mi pomoći.”

Nakon nešto više od tri godine odslužene kazne, Derek biva pušten na slobodu. Po dolasku doma, otkriva da je mlađi brat Daniel krenuo njegovim stopama. On, naime, svjedoči tome kako Daniel daje intervju jednom od članova bande skinheada koji ga istovremeno i snima. U tom intervjuu on iznosi tiradu rasističkih klišeja.

Derek se zato odlučuje odmah suočiti s Alexanderom, vođom bande skinheada, kako bi izvukao brata i sebe iz te priče. On je sada prožeo Alexanderov modus operandi koji se sastoji od vrebanja ranjive djece i mladih koji su, uslijed svojeg bijesa, frustracije i nesigurnosti, izrazito podložni indoktrinaciji.

Derek kasnije bratu prepričava što je proživio u zatvoru i nastoji ga navesti da uvidi kako ne smije krenuti tim putem. Daniel, međutim, nikada neće dobiti priliku da bratov savjet stavi u praksu jer će ga sutradan, po dolasku u školu, upucati i ubiti jedan školski kolega crnac. Može se samo pretpostaviti da je to bio čin odmazde za ubojstva koja je njegov brat počinio ranije.

Kao gledatelji ne dobivamo odgovor kako je Derek nastavio svoj život; je li se vratio radikalizmu ili je ova nova tragedija samo učvrstila njegov novi put?

Edward Norton, koji je u filmu imao ulogu Dereka Vinyarda, u odgovoru na pitanje ”Što je ono što privlači ljude supkulturama koje slave nasilje?” pojašnjava da mnogo mladih pristupa takvim pokretima ne iz neke velike predanosti ideologiji ili rasizmu, već iz potrebe za pripadanjem i sudjelovanjem u nečemu što je veće od njih samih, a što im istovremeno pruža izlaz iz teških životnih okolnosti u kojima se nalaze.

Osim toga, Norton dodaje kako mnogi ljudi koji pate poput lika kojeg je tumačio čine nesretan izbor da svoju ljutnju i bijes iskazuju prema van u obliku mržnje te zaključuje da ”film pruža svjedočanstvo o razmjerima tragedije kada dopustimo da nam život bude prožet takvim osjećajima”.[ii]

Aldous Huxley mnogo je pažnje posvetio problemu ispoljavanja nasilnih impulsa koji su, prema njegovom mišljenju, inherentni ljudskoj prirodi. Uzimajući da se ti agresivni porivi na neki način moraju manifestirati, zalagao se za istraživanje i pronalaženje načina njihova očitovanja koji ne bi bili štetni po društvo i samog pojedinca:

”Smatram da postoji mnogo ljudi koji su pravi ovisnici o adrenalinu; oni se prepuštaju bijesu i čine puno nasilnih stvari jer iz toga izvlače istinski užitak. U prošlosti je sve to bilo vrlo jednostavno jer smo bježeći od životinja i od drugih divljih ljudi živjeli u iznimno opasnome svijetu pa smo se rješavali adrenalina na taj način, međutim, u svijetu gdje praktično svatko vodi sjedilački način života to predstavlja vrlo, vrlo ozbiljan problem. Prilično je očito da moramo otkriti načine kojima bi se takav oblik fiziološkog proizvoda nasilja, koji je i uzrok raznoraznih zlih sklonosti, mogao ukloniti.”[iii]

Pored ove prirodne sklonosti bijesu i nasilju koja se vrlo lako može upregnuti u službu raznih ideologija, važan element u radikalizaciji jest i odgoj što se iščitava iz opisa scene u filmu kada otac insinuira da su pozitivne mjere u vezi crnaca dio skrivenog plana i kako je školska lektira koju njegov sin mora pročitati ”sranje jednog crnje”. Kako je to Morrisey sažeo u istoimenoj pjesmi The Smithsa: ”Barbarstvo započinje doma”.

Kada se sagledaju događaji u Sjedinjenim Američkim Državama danas, čini se da je tema ideološki potpirene mržnje obrađena u filmu ”Generacija X” snimljenom prije 25 godina prolaskom vremena samo dobila na relevantnosti.

Kao dokaz toga mogu se uzeti događaji u Charlottesvilleu iz 2017. godine kada su prilikom skupa Ujedinimo desnicu (Unite the Right) stotine američkih neonacista pod svjetlom baklji marširali tim virdžinijskim gradićem uzvikujući ”nećete nas zamijeniti”[iv] i sutradan se obračunavali s kontraprosvjednicima.

Tijekom tog sukoba neonacist James Alex Fields, sada osuđen na doživotnu kaznu zatvora bez mogućnosti uvjetnog otpusta, autom se zaletio u gomilu prilikom čega je jedna osoba poginula i više desetaka bilo ranjeno. Charlottesville je radikalnoj desnici na kraju nanio puno štete u smislu ozloglašenosti u javnosti, ali i još ozbiljnijih posljedica u vidu tužbi, uhićenja, otkaza i gubitka prostora na društvenim mrežama.

Ovako nekadašnji član Attomwaffen Division, desne ekstremističke skupine, opisuje promjenu u njihovu djelovanju do koje je došlo nakon 2017. godine: ”Skupovi nemaju učinka; ljudi bivaju uhićeni i završavaju na listi za praćenje FBI-a. ‘Koje je rješenje?’ Djelovanje vukova samotnjaka pod zemljom – kako biste postali član, morate se dokazati.”[v]

Tako je iskovan pojam i koncept ”otpora bez vodstva” (leaderless resistance) koji se temelji na strukturi malih terorističkih ćelija koje djeluju samostalno, bez izravnih veza s vodstvom. Daljnja uznemirujuća novost jest da se fokus regrutacije prebacio na članove oružanih snaga jer je prepoznata vrijednost koju oni svojom obukom i iskustvima mogu donijeti paravojnim skupinama.

Pri tome treba podsjetiti ”da je kroz američku povijest uvijek postojala korelacija između ratova i takve vrste revolucionarnog, white-power nasilja bijelih rasista.”[vi] Imajući na umu američke ratove na Bliskom istoku i Afganistanu koji su uključivali stotine tisuća vojnika, za pretpostaviti je da će ovo pravilo još jednom doživjeti svoju potvrdu.

Pri tome ne treba zanemariti niti činjenicu neobuzdanih imigracija iz tog dijela svijeta prema zapadu koja se djelomično javlja upravo kao izravna posljedica tih ratova. Takve okolnosti neizbježno će gurnuti domicilno stanovništvo zapadnih zemalja u smjeru odabira političkih pokreta s jasnim, učinkovitim rješenjima među kojima će demokratski prostor zasigurno pronaći i one najradikalnije opcije.

Teško se, međutim, oteti dojmu da je potvrda radikalizacije društva već vrlo jasno dana 6. siječnja 2021. godine kada je došlo do napada na Capitol u Washingtonu i de facto pokušaja državnog udara nakon što je Donald Trump nahuškao svoje pristaše da iskažu svoje (njegovo) nezadovoljstvo povodom zasjedanja američkog Kongresa u vezi postupka formaliziranja izborne pobjede Joea Bidena.

Među napadačima istaknutu ulogu imali su upravo pripadnici ekstremističke, paravojne organizacije Proud Boys čiji je tadašnji vođa Henry Enrique Tarrio[vii] 5. rujna 2023. godine osuđen na 22 godine zatvora zbog, između ostalog, organiziranja zavjereničke urote (seditious consipracy) protiv Sjedinjenih Američkih Država.[viii]

______________________________________

 

[i] U svakodnevnom govoru često se umjesto termina ”pozitivna mjera” (affirmative action) pogrešno koristi pojam ”pozitivna diskriminacija”. Pozitivna diskriminacija oblik je diskriminacije koji se sastoji od neovlaštenog stavljanja određene skupine stanovnika jedinstvene po nekoj karakteristici (dob, spol, političko opredjeljenje) u povlašteni položaj u odnosu na druge skupine stanovništva, dok se pozitivnom mjerom podrazumijeva zakonom sankcionirana intervencija koja se sastoji od mehanizama kojima se nastoji pomoći društveno ugroženim skupinama stanovnika (npr. invalidima) u svrhu njihove bolje integracije u zajednicu.

[ii] Charlie Rose, Edward Norton on American History X, 1998., dostupno na: https://www.youtube.com/watch?v=7HqUvUZlhT4, posljednji posjet stranici: 24. rujna 2023.

[iii] Huxley, A., Human Potentialities, Massachusetts Institute of Technology, 1961., dostupno na: https://www.youtube.com/watch?v=ymiGSa26M1Y, posljednji posjet stranici: 24. rujna 2023.

[iv] Tim uzvikom oni iskazuju otpor ideji ”velike zamjene” koja se u mainstream medijima predstavlja kao desničarska teorije zavjere. Prema toj ideji, postoji plan svjetskih (uglavnom židovskih, ali i drugih) elita da zamjenom većinski bijelog i kršćanskog stanovništva u zemljama Europe i Sjeverne Amerike s imigrantima iz Afrike i Azije dođe do stvaranja nove biračke baze koja će potom tim istim elitama osigurati većinu na izborima, a samim time i vlast.

[v] Frontline PBS, Documenting Hate: New American Nazis (full documentary) FRONTLINE, 2020., dostupno na: https://www.youtube.com/watch?v=-XFBVAAzXjc, posljednji posjet stranici: 24. rujna 2023.

[vi] Ibid.

[vii] Činjenicu da je desnu, ekstremističku organizaciju Proud Boys tada vodio Tarrio, crnac porijeklom s Kube, ovako pojašnjava Brien James, vođa ogranka Proud Boysa iz Indiane: ”Rasa nije toliko važna kao druge stvari. Po mom mišljenju je ideologija primarni motivacijski faktor”. Logika takve izmjene prioriteta jest da će se stavljanjem fokusa na političke neprijatelje umjesto onih rasnih steći veća potpora što se zaista i dogodilo. Izvor: Frontline PBS, American Insurrection (full documnetary) FRONTLINE, 2021., dostupno na: https://www.youtube.com/watch?v=jcGi4maiJW8, posljednji posjet stranici: 24. rujna 2023. 

[viii] U.S. Department of Justice, Proud Boys Leader Sentenced to 22 Years in Prison for Seditious Conspiracy and Other Charges Related to U.S. Capitol Breach, 2023., dostupno na: https://www.justice.gov/opa/pr/proud-boys-leader-sentenced-22-years-prison-seditious-conspiracy-and-other-charges-related, posljednji posjet stranici: 24. rujna 2023.

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Gospodar prstenova – Fantazija u službi ekologije (2)
    •  Gospodar prstenova – Fantazija u službi ekologije (1)
    •  Fahrenheit 451 – Cenzura knjiga, kontrola misli
    •  Divni novi svijet – Distopija naša svagdašnja
    •  1984. – Rat je mir, sloboda je ropstvo, neznanje je moć
    •  Poricanje (2016.) – Historijski revizionizam i holokaust (3)
    •  Poricanje (2016.) – Historijski revizionizam i holokaust (2)
    •  Poricanje (2016.) – Historijski revizionizam i holokaust (1)
    •  Noćne kronike (2014.) – Patnja kao medijski proizvod
    •  ''Brižni vrtlar'' (2005.) – Farmaceutski neokolonijalizam

> Svi tekstovi ovog autora