Gdje griješi portal Faktograf: Ima li društva bez pojedinaca?

U političkim kampanjama često u središte rasprava uđu teme oko kojih građani imaju čvrste stavove i uz koje su čvrsto emotivno ili svjetonazorski vezani pa niti nema nekog prostora za raspravu ili propitivanje vlastitih i tuđih uvjerenja. No dogodi se i to da se u raspravi pojavi neko pitanje o kojem je potrebno nešto više reći i oko kojega je moguće promijeniti ili barem preformulirati vlastiti početni stav.

Upravo takvo se pitanje pojavilo u tekstu ”Zelena ljevica i liberalni centar nisu srodne političke opcije” na portalu Faktograf u kojem autor ističe da je važna razlika između dviju opcija to što ljevica želi osnažiti društvo, a liberalna opcija želi osnažiti pojedinca. Na kraju teksta naglašava se da između tih dviju opcija možemo izabrati postavljanjem pitanja – ”Što odnosno koga želite osnažiti – društvo ili pojedinca?”.

Nemam namjeru ulaziti u polemiku s tekstom niti raspravljati o programima dviju spomenutih političkih opcija već želim problematizirati ovo pitanje, odnosno dihotomiju u kojoj biramo između pojedinca ili društva. Drugim riječima, čini mi se da je pitanje pogrešno postavljeno i to iz triju razloga.

Prvo, moramo biti oprezni prema svakoj političkoj opciji koja bi izabrala osnaživanje društva, a ne osnaživanje pojedinaca. U krajnjoj liniji svaki kriterij prema kojemu ćemo vrednovati uspjeh nekog društva svest će se na kvalitetu života pojedinaca u tom društvu.

Kolektivne vrijednosti poput solidarnosti, povjerenja i tolerancije važne su upravo zato što osnažuju pojedinačne živote, živote koji su bitno ranjiviji kada društvo ne živi u skladu s tim vrijednostima

Kolektivne vrijednosti poput solidarnosti, povjerenja i tolerancije važne su upravo zato što osnažuju pojedinačne živote, živote koji su bitno ranjiviji kada društvo ne živi u skladu s tim vrijednostima.

Osnaživanje pojedinaca uključuje i to da individualne žene i muškarci mogu živjeti u skladu sa svojim vjerovanjima i načinima života koji se ne moraju slagati s društvenim normama, da imaju materijalne uvjete i vještine mijenjati društvene obrasce i stvarati nove.

Drugi problem s pitanjem – pojedinac ili društvo? – jest što ono više ne može zahvatiti razliku između lijevih i neoliberalnih opcija.

Neoliberalne opcije više neće kao Margaret Thatcher odvažno tvrditi da ne postoji društvo. Naprotiv, u neoliberalizmu se čak ustalio termin ”društvo blagostanja” (da bi ga se razlikovalo od ”države blagostanja”) koji upravo ističe važnost karitativnih udruga, obitelji i susjedstava u ublažavanju posljedica nejednakosti kao što su ovisnost, dugovi ili dugotrajna bolest.

Riječ je o nekoj vrsti outsourcinga na društvo onih usluga i dobara koje su prije pružale državne institucije, što je postala karakteristika upravo onih opcija koje su u ekonomskom smislu desno, a ne lijevo.

Takvu pretpostavku u našem kontekstu ”lijepo” je zahvatila Nevenka Bečić prilikom snježne vremenske nepogode u Splitu 2012. kada stariji građani nisu mogli sami hodati po zaleđenom gradu.

Sjetimo se, u toj već mitskoj izjavi gospođa Bečić je odgovornost svalila na građane, na njihovu djecu, na njihove nećake, pa i na njihove susjede s kojima su tijekom života trebali graditi korektne i dobrosusjedske odnose.

Odgovornost je prebačena na svih osim na institucije. Nemojmo smetnuti s uma da su upravo institucije trebale građanima, pa čak i mizantropima omogućiti samostalno kretanje po gradu.

Nedostatak institucionalnih socijalnih usluga usmjerenih osiguravanju samostalnosti vrlo snažno osjećaju osobe s invaliditetom u Hrvatskoj koje snažno ovise o drugima, najčešće članovima svoje obitelji. U tom smislu, važno je razumjeti da osnaživanje pojedinaca mora ići k tome da je osobama omogućena neovisnost o drugima, odnosno diskreciji i dobroj volji svojih sugrađana ili članova obitelji.

Treći razlog zašto dihotomija – pojedinac ili društvo – ne zahvaća dobro pravu narav razlike između lijevih i neoliberalnih opcija je taj što nedostaje važan treći faktor, a to je uloga države.

Da bi se ostvarila jednakost kao temeljna ideja bilo koje lijeve opcije potrebna je snažna uloga države. Jednakost podrazumijeva i odsutnost društvene dominacije, marginalizacije i opresije, u društvu jednakih poštovanje prema građanima temelji se na pružanju kvalitetnih dobara i usluga. Za to je potrebna snažna uloga države koja će osigurati takva dobra upravo zato da bi osnažila pojedince.

Važno je razumjeti da osnaživanje pojedinaca mora ići k tome da je osobama omogućena neovisnost o drugima, odnosno diskreciji i dobroj volji svojih sugrađana ili članova obitelji

Uzmimo, na primjer, neke teme koje su aktualne u Hrvatskoj.

Ako želimo stanovanje koje si većina može priuštiti i pritom izbjeći odnos dominacije u tako važnom aspektu života trebat će nam državne politike koje grade društvene stanove i ograničavaju prava iznajmljivača.

Ako želimo izbjeći odnos dominacije karakterističan za prekarni rad trebat ćemo aktivnu državu okrenutu k makroekonomskom planiranju i stvaranju kvalitetnih radnih mjesta.

Ako želimo izbjeći marginalizaciju treba omogućiti adekvatno sveobuhvatno obrazovanje koje će krenuti već na predškolskoj razini.

Jednako tako, aktivna država treba biti uključena i u pitanje rodne jednakosti ne samo promjenom društvenih normi već i pružanjem usluga skrbi za djecu i olakšavanjem participacije žena u politici i u svijetu rada.

Drugim riječima, čini mi se da pravo pitanje za razlikovanje lijevih i neoliberalnih opcija nije želimo li osnažiti pojedinca ili društvo, već prije je to pitanje – na koji način želimo osnažiti pojedince?

U konačnici, izbor da osnažimo pojedince podrazumijeva aktivne politike koje će micati prepreke koje ne mogu sami maknuti i koje će im pružati opcije koje im trenutno nisu na raspolaganju. Politike koje se zalažu za manje države ne idu k osnaživanju pojedinaca već prije k potvrđivanju snage onih koji su već osnaženi.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Ima li veze moj račun za grijanje s agresijom na Ukrajinu?
    •  Dužnost da se zviždi - Etika Ankice Lepej i Edwarda Snowdena
    •  Slučaj Dragana Umičevića pokazuje bešćutnost hrvatske države
    •  Može li nasilje biti opravdano?
    •  Je li Operacija Trajna sloboda uopće mogla osloboditi žene?
    •  Zlo negiranja genocida
    •  Ima li ideologije u komunalnim pitanjima?
    •  Do kada ćemo raditi ono što moramo, a ne što želimo
    •  Hrvatska nije sposobna građanima garantirati pravo na vodu
    •  Možemo li izvući neke pouke iz nedostatka cjepiva?

> Svi tekstovi ovog autora