autograf.hr

novinarstvo s potpisom

 
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Europski crni val

AUTOR: Damir Grubiša / 14.09.2018.

damir-grubisaCrni val zapljuskuje Europu i to je jedini nedvojbeni zaključak koji se može izvući iz posljednjih nacionalnih izbora, onih švedskih. Tu je Sverigedemokraterna, stranka Demokratska Švedska, osvojila 17,7% glasova. Ta je stranka, po vlastitoj definiciji, socijalno-konzervativna, a Šveđani je nazivaju populističkom, ultradesničarskom, nacionalističkom i ksenofobičnom.

Ona ima svoje korijene u švedskom fašističkom pokretu, a tek se krajem 1990-ih distancirala od njega. Sve do 2006. stranka je koristila fašističku ikonografiju, a članstvo su činili hard-core nacionalisti. Danas se oni nazivaju suverenisti i zastupaju izlazak iz EU, čvrstu i odlučnu protuimigracijsku politiku, zatvaranje granica i povezanost sa sličnim skupinama u Europi uz motto ”Švedska Šveđanima”.

Što će se sada dogoditi u Švedskoj nije posve jasno. Blok lijevog centra, predvođen socijaldemokratima, osvojio je 40,6% glasova, dok je blok desnog centra, predvođen Strankom umjerenih, osvojio 40,3% glasova. Prema švedskom izbornom sustavu lijevi centar će u Rikstagu, švedskom parlamentu, imati 144, desni centar 142, a Demokratska Švedska trebala bi imati 62 zastupnika.

Crni val zapljuskuje Europu i to je jedini nedvojbeni zaključak koji se može izvući iz posljednjih nacionalnih izbora, onih švedskih, gdje je populistička, ultradesničarska, nacionalistička i ksenofobična stranka Demokratska Švedska osvojila 17,7% glasova

Kako će se formirati vlada ključno je pitanje. Crni val koji je zapljusnuo Europu u ove posljednje dvije godine doveo je na vlast populističku, nacionalističku i ksenofobičnu desnicu.

Obje glavne političke grupacije, ona desnog i ona lijevog centra, niječu namjeru koaliranja s Demokratskom Švedskom, ali se napukline već vide u desnom centru, u strankama Alijansa i Kršćanski demokrati.

Mogao bi se dogoditi sličan scenarij kao u Grčkoj, Austriji, Finskoj i, konačno, Italiji, gdje je populistička, nacionalistička i ksenofobična krajnja desnica kooptirana u vladu uz pomoć vodećih snaga desnog centra, mahom demokršćana, koji gaje iluziju da će moći kontrolirati desne populiste i eventualno otupjeti njihovu oštricu.

Tako je u Austriji Stranka slobode ušla u vladu koju vode narodnjaci Sebastiana Kurza, u Belgiji je s 33% glasova u vladu ušla Nova flamanska alijansa, u Češkoj je 29,7% glasova osvojila Alijansa nezadovoljnog građanina, da ne spominjemo Mađarsku, gdje Fidesz Viktora Orbana vlada s 49,5% glasova i Poljsku u kojoj stranka Pravo i pravda vlada s 37,5% glasova.

Karakterističan je slučaj Italije, gdje je rasistička i ksenofobična Liga dobila 17,3% glasova, ali je popularnost njezinog lidera Mattea Salvinija zbog rigidne protuimigrantske politike porasla dvostruko, na 35%. Time se ta stranka, juniorski partner u koalicijskoj vladi s ”internetskim populistima”, Pokretom 5 zvijezda, našla odjednom u poziciji diktiranja tempa talijanske politike zahvaljujući ”duceovskim” metodama Mattea Salvinija.

Problem svih tih koalicija koje su kooptirale populiste, nacionaliste i ksenofobe je u tome što su na kompromis s krajnjom desnicom ušle stranke koje se smatraju kršćanskim demokratima.

Mogao bi se dogoditi sličan scenarij kao u Grčkoj, Austriji, Finskoj i, konačno, Italiji, gdje je populistička, nacionalistička i ksenofobična krajnja desnica kooptirana u vladu uz pomoć vodećih snaga desnog centra, mahom demokršćana, koji gaje iluziju da će moći kontrolirati desne populiste i tako otupjeti njihovu oštricu

I tu se ponavlja povijesna zabluda političara koji se pozivaju na kršćanska načela u politici: i nakon Prvog svjetskog rata kršćanski su političari pristali na kooptiranje fašista i nacista u vlast s iluzijom da će ih tako najbolje kontrolirati i otupiti njihov ekstremizam i radikalizam.

To se nije dogodilo, već su fašističke i nacističke stranke progutale svoje kršćanske partnere i tutore, tako da se sve primjedbe i na papu Pija XII. i na vatikansku politiku između dva rata zbog neopiranja nacifašizmu i kolaboracije s fašizmom ponavljaju i u ovom slučaju.

Konačno, kapitulantstvo kršćanskih demokrata vidljivo je i u primjeru Viktora Orbana, koji postupno ruši sva dostignuća moderne demokracije da bi uveo autokratski sustav vlasti. Europska pučka stranka, čiji je Orban član, nije reagirala iako on potkopava temelje – barem deklarativne – na kojima se zasniva politika europskih pučana.

A osim vodstva te stranke šute i sve njezine članice te time ponavljaju pogreške kršćanskih demokrata koji su svojom kolaboracionističkom politikom omogućile Mussoliniju i Hitleru da osvoje apsolutnu vlast.

Sada se postavlja dilema hoće li pred naletom ovog crnog vala prevladati kolaboracionistička logika s kooptiranjem u vlast desnih populista, nacionalista i ksenofoba, što znači i logičnu posljedicu njihova kooptiranja u vodeća tijela EU nakon sljedećih, proljetnih izbora za Europski parlament?

Ili će pobijediti model sanitarnog kordona koji smatra da se o nekim fundamentalnim vrijednostima europske demokracije ne može i ne smije pregovarati?

Ponavlja se povijesna zabluda političara koji se pozivaju na kršćanska načela u politici: i nakon Prvog svjetskog rata kršćanski su političari pristali na kooptiranje fašista i nacista u vlast s iluzijom da će ih tako najbolje kontrolirati i otupiti njihov ekstremizam i radikalizam. To se nije dogodilo, već su fašističke i nacističke stranke progutale svoje kršćanske partnere i tutore

Ako je suditi po sadašnjem trendu, u koji se ne uklapa Angela Merkel, i po slabosti Europskih pučana, koji nisu smogli snage da iz svog kruga izbace Viktora Orbana i poljskog lidera Andrzeja Dudu, kršćanski demokrati će, da bi zadržali monopol konzervativaca u Europi, pristati na kompromis s krajnjom desnicom i tako joj otvoriti put prema vlasti.

Ali populistička epidemija se ne da zaustaviti, a infekcija virusom populizma zahvaća i umjereno izborno tijelo. Tome pridonosi i nepostojanje jedinstvene europske politike prema migrantima, gubitak radnih mjesta, stvaranje ogromnih nejednakosti, neefikasnost države, sveopća privatizacija svega i svačega, sveopća korupcija politike i političara…

Jedan po jedan kršćansko-demokratski lider tako kapitulira pred populistima. Silvija Berlusconija je u Italiji tako nadigrao Matteo Salvini i postao neprikosnoveni lider desnice, a bavarski CSU i austrijski narodnjaci otplovili su u ultranacionalističke vode. Crni val bi trebao pokrenuti alarm, ali nije rečeno da će itko na njega reagirati.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM. HVALA! KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

     Karnevalski kič ocvale monarhije
     Je li doista Zapad obećao da se NATO neće širiti na Istok?
     Nemoć Europske unije pred stradanjem Ukrajine
     Korak pred nuklearnu katastrofu
     Ukrajina, godinu dana kasnije
     Hrvatska, kao i EU, boluje od endemskog virusa korupcije
     Pogrešni način uvođenja eura. Vlada mora smanjiti PDV!
     Kako da se odužimo Sloveniji?
     Politika (ni)je korupcija: slučaj Europskog parlamenta
     U Schengenu: Hrvatska sada mora iskazati svoj europeizam

> Svi tekstovi ovog autora
  • DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

  • MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:
  • ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    VRIJEME SUODGOVORNOSTI – ostale emisije

     

  • vrijeme i suodgovornosti

  • Facebook

  • Donacije

  • Cigle

  • ekumena

  • javni servis

  • prometej

  • argentinski roman

  • povratak adolfa pilsela

  • u što vijerujemo

  • fraktura 1