autograf.hr

novinarstvo s potpisom

 
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Džihad naš svagdašnji

AUTOR: Mira Bićanić / 27.02.2024.

Mira Bićanić (Foto: Ognjen Alujević)

Skupovi podrške u Zagrebu ”Free Palestine” sporni su već u nazivu, jer isključuje se suverenitet Države Izrael i odašilje političku poruku, pozivajući se na humanitarni karakter i masovno stradanje palestinskih civila.

Iako društvene mreže nisu politički relevantne i ne mogu mijenjati stanje stvari, polarizacija mišljenja u raspravama povodom tragičnih događaja u Izraelu upućuje na dva jednako tako tragična fenomena našega modernog doba: nerazumijevanje ideologije terorizma i intenziviranje antisemitizma. Pritom je to dvoje povezano.

Upadi na teritorij neke države organiziranim terorističkim akcijama zahtijevaju reakciju vlade te države, a očekivano – s obiju strana – jest masovno stradanje civila, nedužnih ljudi.

Zanimljivo je kako teroristi nikada ne suosjećaju sa stradalima: ove pogotovo jer oni vode borbe u ime Boga – to im je i borbeni poklič, i Njemu su odgovorni.

Hamas, kao i bilo koju drugu radikalnu i terorističku organizaciju, ne zanima vlastiti narod – on im je samo sredstvo za ostvarenje političkih ciljeva i zato Hamasu masovne žrtve i patnja palestinskih civila nije važna.

Metodologija i ideologija terorizma stvara žrtve i potom ih koristi da bi opravdavala svoje djelovanje.

To je neizostavni element u načinu djelovanja i širenja bilo kojeg ekstremizma jer su njegove ideje isključivost, fanatizam i vječiti neprijatelj – a to je svaka pojava, individualna ili kolektivna, koja im se političkim i kulturološkim svjetonazorom suprotstavlja.

Hamas je znao da će svojim ubilačkim akcijama zgroziti civilizirani svijet – mislimo pritom na demokratske društvene strukture država koje poznaju i priznaju ljudska prava – prizorima koji se nikada i ni pod kojim uvjetima ne mogu opravdati niti poboljšati status naroda za koji se, navodno, bore.

U ovoj makabričnoj epizodi žrtve su Palestinci.

U mnogim drugim epizodama žrtve su pisci, umjetnici, nastavnici, intelektualci u službi istine i dobra koji nikada nikoga nisu ugrozili, samo su nastojali obogatiti ovaj svijet svojim talentom ili korigirati angažmanom patnju koju stvaraju Oni Drugi.

”Sjedili smo u džamiji, proklinjali Izrael i molili Allaha da uništi Židove. Zato dobro znam da je Hamas novi ISIS”, kaže Ayaan Hirsi Ali, koja je najčuvanija žena na svijetu, žrtva političkog islama, čiji je život u vječnoj sjeni prijetnje džihadista.

Kako izgledaju njihovi obračuni s neistomišljenicima imali smo svi prilike vidjeti iz daljine, pa je zato lako strastveno komentirati i navijati za nekoga.

Ayaan su ubili prijatelja Thea van Gogha 2004. godine nakon što joj je pomogao snimiti film ”Pokoravanje”, po njezinoj priči koja je mučna i autobiografska. Usred slobodnog i demokratskog Amsterdama Theu je prišao čovjek, marokanski izbjeglica, ispalio nekoliko metaka u nj i potom mu prerezao grlo. Za prsa mu je zakačio ceduljicu s porukom da isto čeka nju.

Ova žena, koja je od somalijske izbjeglice u slobodnom svijetu uspjela postati parlamentarna zastupnica, feministica i doktorica znanosti, nikada neće biti slobodna.

A kada je slično pomislio čuveni angloindijski pisac Salman Rushdie, pod teretom fetve izrečene mu u Iranu 1989. zbog tzv. blasfemije u romanu ”Sotonski stihovi”, napadnut je 2022. godine.

Dana 12. kolovoza 2022., Salman Rushdie se spremao održati govor na konferenciji u sjevernom dijelu države New York kad je na pozornicu uletio muškarac i više ga puta izbo nožem, posebno u području vrata i trbuha.

Glavni osumnjičenik, Hadi Matar, Amerikanac libanonskog podrijetla, tada star 24 godine, uhićen je odmah nakon incidenta. Na suđenju koje je započelo u Mayvilleu u državi New York sredinom kolovoza 2023. izjasnio se nevinim.

Napad je šokirao Zapad, no istodobno su ga pozdravili ekstremisti u muslimanskim zemljama poput Irana i Pakistana.

Godinama prije toga džihadisti su ubili njegova japanskog prevoditelja.

S druge strane, jedan izraelski redatelj, Ari Folman, snimio je animirani biografski ratni film ”Valcer s Bashirom”, remek-djelo koje se bavi intervencijom izraelskih obrambenih snaga u Libanonu 1982., posebice masakrima u palestinskim izbjegličkim kampovima Sabri i Šatili. Film je dobitnik brojnih međunarodnih priznanja, a između ostalog nominiran je za Oskara za najbolji film na stranom jeziku.

Gledajući ga te 2008. u kinu Evropa sa svojim učenicima, po izlasku iz kina nismo se ni pozdravili. Takvo je dejstvo umjetnosti koja svjedoči istinu o nečijoj patnji, o kojoj smo dužni znati, ako je ima tko posvjedočiti.

Ayaan s tim angažmanom nije dobro prošla, ali je živa, i njezin je utjecaj važan za naš nesretni svijet, za sve porobljene svjetonazorom nastalim iz režima koji im ne dopuštaju da budu slobodne ličnosti, a pogotovo za žene.

Novinari pariške redakcije Charlie Hebdo nisu bili te sreće. Atentat koji su džihadisti izveli 7. siječnja 2015. usred Pariza uzeo je 12 života (11 osoba teško je ranjeno) opet zbog blasfemije, ovoga puta prepoznate u bezazlenoj karikaturi. Bio je to uvod u seriju islamistički motiviranih atentata i promijenio je Francusku.

Za kraj: Mi ne možemo saznati na koji se način stvaraju politički centri moći čije odluke utječu na naše živote, posredno ili neposredno, obični smo građani, a ako smo i moralni i humani ljudi, nije nam ni jednostavno ni drago gledati prizore tuđe patnje, kako je to znala reći Susan Sontag.

No ono čega moramo biti svjesni jest da nijedna država ne smije popustiti pred terorizmom, a izraelska pogotovo.

Naime, židovski je narod svojim stradanjem za režima Trećeg Reicha postao sinonim za narativ o genocidu, koji je zahvaljujući njihovoj sudbini definiran 1948. UN-ovom Konvencijom o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida.

Prema toj konvenciji, djela koja čine genocid su ona koja su počinjena ”u namjeri da se uništiti u potpunosti ili djelomično, nacionalna, etička ili vjerska skupina kao takva”.

Iako je ovo pravno primjenjiva definicija genocida, naziv genocid vremenski prethodi Konvenciji iz 1948. godine i malo je znanstvenika koji su u potpunosti zadovoljni ovom definicijom, djelomično iz praktičnih problema u dokazivanju ”namjere”.

Slijedom toga, zločini protiv Armenaca ponovno su postavljeni u povijesne okvire, a znanstvenici proučavaju brojne druge primjere nečovječnosti, od masakra naroda Herero do staljinističkih ubojstava i progona, do nedavnih užasa u Središnjoj Africi i u Bosni i Hercegovini.

Sjetimo se toga svaki put kada netko u našem prisustvu spomene židovsko-masonsku zavjeru i novi svjetski poredak ili pak teroriste poistovjeti s borcima za slobodu.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

     Mislim na djecu Gaze, i na to da nije normalno braniti teroriste
     Mala škola Hamasa za stranku Možemo!
     Kako ponovno ubiti žrtvu

> Svi tekstovi ovog autora
  • DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

  • MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:
  • ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    VRIJEME SUODGOVORNOSTI – ostale emisije

     

  • vrijeme i suodgovornosti

  • Facebook

  • Donacije

  • Cigle

  • ekumena

  • javni servis

  • prometej

  • argentinski roman

  • povratak adolfa pilsela

  • u što vijerujemo

  • fraktura 1