autograf.hr
novinarstvo s potpisom
UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!
”Đubrivo” za trivijalnije novinarstvo (i šizofrenije društvo)
Otkad je Most doveo HDZ na vlast, govor mržnje, prijetnje i sotoniziranje neistomišljenika postali su gotovo nacionalna disciplina u kojoj se podjednako natječu znani i neznani pripadnici hrvatskog puka.
U društvenoj šizofreniji u kojoj najglasnije odjekuje govor mržnje i diskreditiranje svoje mjesto pod suncem našlo je i mnoštvo marginalaca koji su jedva dočekali svojim frustracijama puniti medijski prostor. Jedan iz tog mnoštva je i Toni Aničić, frontmen splitskog metal benda ”Đubrivo”, koji usprkos višegodišnjem postojanju nikako da dopre do publike.
Svjestan kako svaki napad na ”face” automatski otvara vrata medija, za Facebook je sklepao rugalicu na pjesmu ”Ja nisam vaš” Mile Kekina, frontmena popularnog ”Hladnog piva”.
Pjesma iz Kekinove kućne radionice bila je reakcija na političke poruke Zlatka Hasanbegovića iz neministarskog vremena, poput onih da je antifašizam floskula i da njegovi nisu pobijedili 1945., godine koju civilizirani svijet slavi kao konac fašističkog mraka. U Aničiću su Kekinovi stihovi uzburkali buntovni pjesnički duh te mu je spočitnuo da su njegovi izgubili 1995.
”Ti nisi naš, nisi naš od glave do pete ti nisi naš, tvoji su izgubili 95. Nestalo stiha, presušile rime državna blagajna tvoje je vime kojega sišeš, iz kojeg ždereš, a po toj državi stalno sereš!”, poručio je Ančić.
U društvenoj šizofreniji u kojoj najglasnije odjekuje govor mržnje i diskreditiranje svoje mjesto pod suncem našlo je i mnoštvo marginalaca koji su jedva dočekali svojim frustracijama puniti medijski prostor. Jedan iz tog mnoštva je i Toni Aničić, frontmen splitskog metal benda ”Đubrivo”, koji usprkos višegodišnjem postojanju nikako da dopre do publike
Sukladno stihovima, ispada da Kekin nije želio neovisnu Hrvatsku, odnosno da je navijao za neprijateljsku stranu koja je poražena 1995.
Upravo je tu godinu i ministar-povjesničar Hasanbegović istaknuo kao jedinu istinsku hrvatsku pobjedu u 20. stoljeću. Nadalje, Aničić u svojim stihovima ”otkriva” na koju stranu treba svrstati Kekina, kojem poručuje da bi ”trebao biti kuš, jer što je ‘vaš’ na srpskom, na hrvatskom je ‘uš’…”
Nakon takvih poruka preko noći je postao zvijezda desničarskih portala i njihovih pera. Čak ga je s velikim divljenjem u svoju ”Bujicu” pozvao Velimir Bujanec. Iako je očekivao medijski interes, ni u ludilu nije očekivao efekt tolikih razmjera. Bujanca je ljubazno odbio jer se, možda, prepao ulaska u klub promotora hrvatske desnice. Ili je zaključio da će si odbijanjem Bujanca osvojiti više prostora u tzv. mainstream medijima.
”Objavija sam pismu u subotu u podne i po, od tad mi ne prestaje zvonit telefon i stalno mi dolaze poruke na Fejsu, pismu je podililo milijun ljudi i objavilo je puno portala. Zašto sam je objavija? Prvo zbog provokacije, a malo i u šali. Uostalom, i Milina pisma je sama po sebi provokacija, pa evo mu i provokativan odgovor. On je punker i liberal, razumit će. Nemam ništa privatno protiv Mile, baš naprotiv, smatram ga kvalitetnim autorom i zahvalan sam mu na svemu šta je napravija za mene, ali vrime je da već jednom neko kaže ‘car je gol”’, otkrio je Aničić u intervjuu Dalmatinskom portalu.
Mnogima se, čini se, u medijima dopalo što Aničić bocka Kekina kako mu proporcionalno s rastom prihoda opada kreativnost. Osim toga i medijima je lakše zabavljati javnost propitivanjem Kekinove rokerske vjerodostojnosti nego, primjerice, istražiti prijeti li i tko ”omraženom” Oliveru Frljiću kao osobi i intendantu riječkog HNK-a.
Nečiju vjerodostojnost mediji bi trebali preispitivati profesionalno i argumentirano, a ne stihovima frontmena ”Đubriva” – benda koji u svojoj pjesmarici ima skladbu pod nazivom ”Napokon silovana”. Stihovi ne da nisu provokativni, nego su degutantni. Jer silovanje je, naime, zločin, a ne posljedica (ženske) provokacije
Strašno je što je u nekoj članici EU uopće moguće nekoga ovako kolektivno mobingirati. Tko nam, uostalom, garantira da sutra sami i/ili netko nama drag neće postati meta kolektivnog iživljavanja.
No, vratimo se instant-slavi junaka s početka priče – frontmanu ”Đubriva”.
Na njegovu prizemnu provokaciju na temu naši vs. vaši ne bi se trebalo ni osvrtati da nije dobila toliki publicitet. Čak ni taj publicitet ne bi trebao čuditi, jer javnost zaista voli konzumirati priče u kojima, uvjetno rečeno, miševi nasrću na slonove. Posebno ako pritom upozoravaju na eventualnu diskrepanciju između društvenog angažmana i privatnog lifestylea.
No, nečiju vjerodostojnost mediji bi trebali preispitivati profesionalno i argumentirano, a ne stihovima frontmena ”Đubriva” – benda koji u svojoj pjesmarici ima skladbu pod nazivom ”Napokon silovana”. Stihovi ne da nisu provokativni, nego su degutantni. Jer silovanje je, naime, zločin, a ne posljedica (ženske) provokacije.
• Bez stranačke demokracije ni reforme nisu moguće
• Sve je više razloga za raspisivanje novih izbora
• Banaliziranje zla
• Bozanićeva ''fetva''
• Prekomjerno granatiranje i hrvatska šutnja
• Karikaturalna hrvatska politička stvarnost
• Šteta što na mjestu Bože Petrova nije Mate Rimac
> Svi tekstovi ovog autora
Oznake: Đubrivo, EU, facebook, HDZ, HNK, Ivana E. Matijašević, Kekin, most, Toni Aničić, Velimir Bujanec, Vita Croativa
DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA
ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
vrijeme i suodgovornosti
Donacije
Cigle
ekumena
javni servis
prometej
argentinski roman
povratak adolfa pilsela
u što vijerujemo
fraktura 1
