Doprinos religija globalnom ekološkom obraćenju

U listopadu 2018. godine u Torontu je održano Sedmo zasjedanje Parlamenta svjetskih religija. Tijekom tog zasjedanja proslavljena je i dvadeset peta obljetnica nastanka ”Deklaracije o svjetskom etosu”[i], koja je svečano proglašena tijekom Drugog zasjedanja Parlamenta svjetskih religija u Chicagu 1993. godine, a čiji je nacrt izradio prestižni katolički teolog švicarskog porijekla Hans Küng[ii].

Premda je obilježena vremenom u kojem je nastala, ”Deklaracija o svjetskom etosu” nije niti ”prevladana” niti nadomještena sličnim dokumentom, pa projekt svjetskog etosa, iznikao iz nje, čak i dvije i pol decenije nakon njezinog proglašenja još uvijek predstavlja važan ”projekt”, baštinu i zadaću globalnog karaktera, koja priziva raznolike i domišljate konkretizacije u različitim lokalnim, strukovnim ili znanstvenim oblastima.

Štoviše, hitnosti i presudnosti projekta svjetskog etosa za budućnost ne samo ljudskog roda nego i samog planeta Zemlje danas smo znatno svjesniji nego u doba njegovih začetaka, čemu su posljednjih desetljeća pridonijele bolno otrježnjujući globalne krize, nadasve kriza svjetske politike – upravo svjedočimo raspadu globalnog svjetskog poretka – i kriza svjetskog gospodarstva – upravo se sučeljavamo s najavama nove globalne financijske krize – a i jedna i druga kriza u konačnici izviru iz sveobuhvatne i sveprožimajuće etičke krize.[iii]

Kao podsjetnik ne samo na fundamentalnu etičku srodnost religija nego i na fundamentalnu etičku srodnost ljudskog roda općenito, ”Deklaracija o svjetskom etosu” još uvijek nas proročki poziva na povratak toj prastaroj mudrosti, položenoj u samim fundamentima etičke baštine čovječanstva, kako bismo zajedničkim nastojanjima, baš polazeći od nje, pridonijeli začinjanju etičke revolucije u svijesti čovječanstva i osmišljavanju održivih modela ponašanja čovječanstva u ključnim područjima ljudskog života, poput obitelji, obrazovanja, gospodarstva, znanosti, tehnike, politike, kulture ili religije.

Globalna ekološka kriza ozbiljna je i sve dublja. Planet i njegovi brojni oblici života nalaze se u opasnosti. Vrijeme istječe. Moramo djelovati s ljubavlju i sućuti, u korist pravde i poštenja – za procvat čitave planetarne zajednice

Proširenje ”Deklaracije o svjetskom etosu”

Premda još uvijek predstavlja referentan i fundamentalan tekst, ”Deklaracija o svjetskom etosu” je otvorena osuvremenjenju, i to prije svega zbog novih i sve složenijih izazova pred kojima se čovječanstvo nalazi i koji u pitanje ne dovode samo opstanak čovječanstva nego i opstanak samog planeta Zemlje.

Na tom je tragu tijekom Sedmog zasjedanja Parlamenta svjetskih religija prošle godine došlo do proširenja ”Deklaracije o svjetskom etosu”, čija dva glavna stupa čine načelo ljudskosti i načelo uzajamnosti, poznato kao i ”zlatno pravilo”, a na njih su se do sada nadovezivale četiri prastare i neopozive smjernice, zajedničke svim religijama i etičkim tradicijama čovječanstva – Poštuj život!, Postupaj pravedno i pošteno!, Govori i postupaj istinoljubivo! i ”Poštujte i ljubite jedni druge” – čijom je konkretizacijom “Deklaracija o svjetskom etosu” pokušavali eksplicirati što to danas znači biti čovječan na istinit način, pozivajući nas na dobrovoljno obvezivanje na kulturu nenasilja i strahopoštovanja pred svekolikim životom, na kulturu solidarnosti i pravednog gospodarskog poretka, na kulturu tolerancije i života u istinoljubivosti i na kulturu ravnopravnosti i partnerstva muškaraca i žena.

“Deklaracija o svjetskom etosu” sada je proširena upravo u tom dijelu, i to dodavanjem još jedne prastare i neopozive smjernice – Misli na dobro svih! – pa nas ”Deklaracija o svjetskom etosu” sada još izričitije poziva na dobrovoljno obvezivanje na kulturu održivosti i brige za Zemlju.

Iz tog razloga u nastavku donosimo prijevod novog dijela ”Deklaracije o svjetskom etosu” s engleskog na naš jezik:

Obvezivanje na kulturu održivosti i brige za Zemlju

Nebrojeno mnoštvo muškaraca i žena u svim regijama i religijama nastoji živjeti u duhu uzajamne harmonije, uzajamne ovisnosti i poštivanja Zemlje – njezinih živih bića i ekosustava. No, unatoč tome, u većini dijelova svijeta onečišćenje okoliša zahvaća tlo, zrak i vodu. Deforestacija i prekomjerno oslanjanje na fosilna goriva doprinosi klimatskim promjenama. Uništavaju se biljna i životinjska staništa, a različite vrste životinja love se do istrjebljenja.

Prekomjerna eksploatacija i nepravedno korištenje prirodnih resursa uvećava ljudske sukobe i siromaštvo, uništavajući pritom i druge oblike života.

 Premda najmanje utječe na to, prečesto je upravo najsiromašnije stanovništvo izloženo posljedicama štete, koja je nanesena zemljinoj atmosferi, tlu i oceanima.

 A.U religijskim, duhovnim i kulturnim tradicijama čovječanstva zatičemo smjernicu: Ne smiješ biti pohlepan! Ili formulirano pozitivno: Misli na dobro svih! Razmislimo iznova o posljedicama te smjernice: Trebamo se brinuti – koristeći svoje nabolje sposobnosti – za potrebe i blagostanje drugih, uključujući i djecu, koja žive danas, i onu, koja će se tek roditi.

 Zajedno s njezinim ograničenim resursima, Zemlju dijeli jedna – naša – ljudska obitelj. Pozivajući nas na poštivanje i brigu, Zemlja uzdržava i nas i mnoge druge oblike života.

Premda je obilježena vremenom u kojem je nastala, ”Deklaracija o svjetskom etosu” nije niti ”prevladana” niti nadomještena sličnim dokumentom, pa projekt svjetskog etosa, iznikao iz nje, čak i dvije i pol decenije nakon njezinog proglašenja još uvijek predstavlja važan ”projekt”, baštinu i zadaću globalnog karaktera, koja priziva raznolike i domišljate konkretizacije u različitim lokalnim, strukovnim ili znanstvenim oblastima

 Mnoge religijske, duhovne i kulturne tradicije smještaju nas unutar mreže života, protkane uzajamnom ovisnošću. One nam istodobno pripisuju osobitu ulogu i svjedoče o tome da nas naš dar znanja i različitih vještina obvezuje da ih koristimo mudro s ciljem promicanja općeg dobra.

 B.U granicama svojih mogućnosti, svi smo dužni na najmanju moguću mjeru svesti svoj utjecaj na Zemlju, suzdržavati se od odnošenja prema živim bićima i okolišu kao pukim predmetima za osobnu korist i uživanje i uzimati u obzir posljedice naših čina na buduće generacije. Pažljivo i razborito korištenje resursa počiva na poštenju tijekom potrošnje, pa uvažava granice onoga što ekosustav može podnijeti.

 Gdje god se naučava bezobzirna dominacija ljudskih bića nad Zemljom, gdje god se tolerira zloupotreba okoliša i gdje god razvoj prekoračuje održive granice, tamo smo dužni usprotiviti se, promijeniti svoju praksu, a svoj životni stil učiniti umjerenijim.

 C.Mlade trebamo ohrabrivati na spoznaju da dobar život nije život prekomjerne potrošnje ili gomilanja materijalnih dobara. Dobar život smjera ravnoteži vlastitih potreba, potreba drugog i zdravlja planeta Zemlje. Obrazovanje o okolišu i održivom životu treba postati dio školskih programa u svim zemljama svijeta.

 D.Biti čovječan na istinski način, to u duhu naših religijskih, duhovnih i kulturnih tradicija znači sljedeće: Naš se uzajamni odnos, kao i odnos sa živim svijetom oko nas, treba temeljiti na poštivanju, brizi i zahvalnosti.

 Sve nas tradicije poučavaju da je Zemlja izvor divljenja i mudrosti. Njezina životnost, raznolikost i ljepota uzdržavane su iz odgovornosti za svakoga od nas, uključujući i one, koji će doći nakon nas.

 Globalna ekološka kriza ozbiljna je i sve dublja. Planet i njegovi brojni oblici života nalaze se u opasnosti. Vrijeme istječe. Moramo djelovati s ljubavlju i sućuti, u korist pravde i poštenja – za procvat čitave planetarne zajednice.[iv]

____________________________

 

[i] Usp. Deklaracija o svjetskom etosu, u: Alen Kristić (ur.), Svjetski etos: Dokumenti – utemeljenja – primjene, TPO fondacija, Sarajevo, 2014, str. 41-56.

[ii] Usp. Hermann Häring, Hans Küng – Nekonformistički mislilac, sistematičar i vizionar: Cjelovit pogled na njegov stvaralački opus, u: Alen Kristić (ur.), Svjetski etos: Dokumenti – utemeljenja – primjene, TPO fondacija, Sarajevo, 2014, str. 13-37.

[iii] Usp. Karl-Josef Kuschel, 1993-2013: 20 godina Deklaracije o svjetskom etosu: Temeljne nakane nekoć – izazovi danas, u: Alen Kristić (ur.), Svjetski etos: Dokumenti – utemeljenja – primjene, TPO fondacija, Sarajevo, 2014, str. 257-284.

[iv] https://parliamentofreligions.org/parliament/global-ethic/fifth-directive

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

    •  Čitati ga valja i danas: testamentarne misli Amosa Oza
    •  Pokajanjem do pomirenja po uzoru na Franka Buchmana
    •  Estetika kršćanskog u stvaralačkom opusu Navida Kermanija
    •  Stijenj Evanđelja zapaljen u rudarskoj jami
    •  Mirovno revolucioniranje religija i Abdul Ghaffar Khan
    •  Potraga za novim obličjem Crkve i Dorothy Day
    •  Brodolom civilizacije i mudrost Simone Weil
    •  Dorothee Sölle: Vjera i politika
    •  Nije se mirila s nepravdom u svijetu: Elizabeta Skobtsova
    •  Mistika otpora Thomasa Mertona

> Svi tekstovi ovog autora