autograf.hr
novinarstvo s potpisom
UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!
Don Delaš dela budale od svih
Tragikomično je gledati kako don Josip Delaš iz crkve na Sirobuji radi budale od svih. Baš sviju. Od ogorčenih građana, svoje biskupije pa do Stožera i policije, snishodljivih do gadljivosti i gluposti, koja može ugroziti sav njihov rad, kad su u pitanju crkveni običaji (hvarska procesija Za Križen), ili ridikulozni svećenici koji uporno tjeraju po svom.
Ti crkvenjaci za glupavo i neodgovorno ponašanje ne dobivaju promptan odgovor policije, prekršajnih sudova ili, pak, žestoku kritiku Stožera, kakva je upućivana drugim kršiteljima naputaka, ispred čijih imena nije stajalo don.
Mise kojima su, ako smo dobro vidjeli preko ekrana, prisustvovala i djeca, kao uostalom i na hvarskoj procesiji, nitko od onih koje svakodnevno pratimo u ”Stankovićevu terminu” nije nazvao korona misama, kako su svojevremeno krštene zabave mladih…
Kad novinari inzistiraju na stavu onda te osude bivaju blage, kurtoazne, općenite, kao da prostačke kletve don Delaša imaju stvaran učinak – pa će ih valjda ”đava” odnijeti prije vremena.
Ti crkvenjaci za glupavo i neodgovorno ponašanje ne dobivaju promptan odgovor policije, prekršajnih sudova ili, pak, žestoku kritiku Stožera, kakva je upućivana drugim kršiteljima naputaka, ispred čijih imena nije stajalo don
Svećenik kočijaškoga vokabulara kakav se rijetko sreće, barem u javnim istupima ljudi u habitu ili reverendi, već duže vrijeme naprosto radi što ga je volja u crkvi Župe sv. Leopolda Bogdana Mandića. Ignorira u potpunosti upozorenja i preporuke. Misu je držao na Cvjetnicu, za Uskrs i na Uskršnji ponedjeljak.
Mrtav hladan nakon policijske intervencije veli kako će mise nastaviti služiti i ubuduće, jer mu je, eto dužnost biti s vjernicima. Kao da drugim svećenicima, većini njih koji se drže preporuka to nije dužnost.
Policiju koja njega i njegove prkosne župljane upozorava na kršenje zakona, na neodgovorno ponašanje zbog kojeg se može razboljeti na desetine pa i stotine ljudi, naziva jugomilicijom, a za otimanje mobitela i gnječenje ruke novinarke teškim crkvenim vratima jer je misu snimala, hladnokrvno kaže kako je sama kriva. Ni traga delaševoj osudi takvog ponašanja na Uskrs.
Nema prijekora ni za zamaskirane mladiće koji su pred crkvenim vratima urlali ”Zovi, samo zovi” i u maniri poljudskih tribina razvili plakat na kojemu je pisalo: ”Uz don Jozu do groba” (…i hoće ako ovaj nastavi s misama u vrijeme korone), i ”Novinari crvi”… Vele kako je i don Delaš, taj bivši bauštelac, urlao zajedno s njima.
Otkad sam čula kako se obraća novinarima (”Neka vas đava nosi, ‘ajte k vragu, odnija vas đava što prije, nemojte srat po nama, jel’ čuješ šta ti govorim”), vjerujem da se među zamaskiranim talibanima (neš’ ti hrabrosti), osjećao k’o doma, svoj na svome.
Kad novinari inzistiraju na stavu onda te osude bivaju blage, kurtoazne, općenite, kao da prostačke kletve don Delaša imaju stvaran učinak – pa će ih valjda ”đava” odnijeti prije vremena
Čitam taj isti ponedjeljak kad je don Delaš prkosio Stožeru, policiji i svojoj Splitsko-makarskoj nadbiskupiji koja se ogradila od njegovog ponašanja, izjava i stavova, kako su u Indiji kaznili grupu neposlušnih stranih turista koji su se uputili u šetnju gradom usprkos zabrani zbog koronavirusa. Policija ih je ulovila u centru Rishikesha, turističke meke u podnožju Himalaja i svojevrsnog joga centra svijeta, i izrekla im kaznu, koju mi ”rizična skupina” pamtimo iz ranih, školskih dana.
Jednu starinsku, ali efikasnu kaznu.
Svatko od njih morao je čak petsto puta napisati: ”Ispričavam se!” dakle ili I am sorry ili pod ključ dok se ne otvore granice Indije… I pisali su poput đaka prvaka da im je žao.
Tko je odgajao don Delaša ne znam, ali pouzdano znam da mu nisu prijetili da će mu usta ”isprati sapunom” ako bude govorio grube riječi, pa je eto i sijede vlasi dočekao neodgojen i neodgovoran, pravi uzor, svijetli uzor za zakrabuljene hrabre tvorce plakata s poljudskih tribina.
Kako kod don Joze Delaša probuditi osjećaj suosjećanja, odgovornosti, pa i krivnje (on bi to, pretpostavljam, nazvao grešnošću), pogubljene po bauštelama. Kako ga izliječiti od paranoičnih slika i utvara koje vidi (đavle, vragove, jugomiliciju…). Moguće Indijci znaju odgovor.
Možda da se Delaš, što poput Bandića voli delati, umjesto svakodnevnih misa uhvati papira i olovke pa da on i njegovi župljani petsto puta na dan ispišu:
”Bili smo glupavi i neodgovorni! Ispričavamo se svima koji će se zbog nas razboljeti!”
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
• Mozgovi okovani žilet žicom
• Dobrodošlica ispisana kundakom
• Posljednja pomast za glupost na Laudato TV
• ''Antivakser revolucija'' miloševićevskoga tipa
• A Boro a Day Keeps Illness Away
• Kad virus neodgovornosti zahvati politiku
• Respekt liječnicima, a ne za Milanovićeve pohvale zločincima
• Hrvatska iz nehata na pravoj strani
• HRT politički plijen ili javni servis?
• Čoban tjera migrante
> Svi tekstovi ovog autora
Oznake: Cvjetnica, Don Josip Delaš, misa, Nela Vlašić, osude, Splitsko-makarska nadbiskupija, Stožer, Uskrs, Uskrsni ponedjeljak
DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA
ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
vrijeme i suodgovornosti
Donacije
Cigle
ekumena
javni servis
prometej
argentinski roman
povratak adolfa pilsela
u što vijerujemo
fraktura 1
