Domoljublje über alles

 

Nisam jedini kojeg veseli što će predizborna kampanja biti veoma kratka. Od nje ionako nema nikakve koristi. Vjeruje li itko da se neće opet sve vrtjeti oko licitiranja domoljublja, ”krucijalnog“ pitanja gdje je tko bio ili što je imao 1991., državotvornih i ratnih zasluga ili pak odgovornosti za pljačku i kriminalnu pretvorbu; o Bleiburgu i Jasenovcu kao suludo suprotstavljenim ideološkim toponimima/totemima, tituliranje političkih suparnika izdajicama ili članovima kriminalne organizacije…?

Nažalost, ako mislite da ćete, čak i ako se prisilite na to, pronaći išta vrijedno i zanimljivo u dosadnim i prepisanim izbornim programima koji poput ritmičkog techno-loopa u beskraj ponavljaju iste šuplje fraze i obećanja, tada ste zaslužili baš ovakvu kampanju, vlast i oporbu.

Sučeljavanje programa, na koje poziva HDZ ili ogled Milanovića i Karamarka ”jedan na jedan“, jednako su besmisleni. Dvojica, kako uporno pokazuju ankete, najneomiljenijih ili najantipatičnijih domaćih političara odavno su sve rekla i o sebi i o svojim strankama, a i jedan o drugome.

Nažalost, ako mislite da ćete, čak i ako se prisilite na to, pronaći išta vrijedno i zanimljivo u dosadnim i prepisanim izbornim programima koji poput ritmičkog techno-loopa u beskraj ponavljaju iste šuplje fraze i obećanja, tada ste zaslužili baš ovakvu kampanju, vlast i oporbu

Vjerovati da će možebitni ishod okršaja pred kamerama išta promijeniti stoga je posve pogrešno. Duel između mutavog Karamarka (s kojim se svojim ”klipićem“ koji je postao hit na društvenim mrežama sprdao i Željko Pervan) i brzopoteznog Milanovića možda bi bio zanimljiv publici koja prati Big Brother i slične realityje, no njegov ishod sigurno ne bi imao nikakvog učinka na izborno tijelo.

Koje je, ovako ili onako, odavno svrstano u čvrste redove. Doduše, kod HDZ-a mnogo gušće i nepokolebljivije čemu je, zacijelo, najbolji dokaz golema naklonost HDZ-u i onih koji – gle apsurda – liježu i ustaju sa psovkom upućenom na račun ”hadezovaca“ Mamića, Šukera, HNS-a i sudačke organizacije.

Kampanja će, ona prava i službena, trajati manje od dva tjedna, no i to je previše jer od onih pravih tema, konkretnih reformskih planova i ozbiljnih poteza kojima bi se potaknulo gospodarstvo – očito ne bu niš!

Konačno, nisu li to pokazali i prvi predizborni derneci SDP-a i HDZ-a u kojima je u prvi plan gurnut patriotizam. Možda je Milanović mahanjem zastavama i skandiranjem ”Hrvatska! Hrvatska!“ želio biti sarkastičan na račun HDZ-ova pokušaja monopoliziranja domoljublja, no sumnjam da je tim potezom pridobio i jednog jedinog neodlučnog ”srednjostrujaša“.

Sučeljavanje programa, na koje poziva HDZ ili ogled Milanovića i Karamarka ”jedan na jedan“, jednako su besmisleni. Dvojica, kako uporno pokazuju ankete, najneomiljenijih ili najantipatičnijih domaćih političara odavno su sve rekla i o sebi i o svojim strankama, a i jedan o drugome

Dapače. Ama baš isto vrijedi i za HDZ-ovo uporno isticanje patriotizma kao stranačke ekskluzive. Jer ona se – po dubokom uvjerenju i članstva i glasača na koje se računa – još od prvih ratnih dana, podrazumijeva.

Zašto onda na tome i dalje jašiti. Zato da bi se, baš kao i imenom Domoljubna koalicija, kazalo da ona druga strana, dakle njihovi politički suparnici, nisu domoljubi. Ili da su – kako se često vrištalo – izdajnici. Što je dakako jednako blesavo i neutemeljeno kao i kolektivno SDP-ovo etiketiranje HDZ-a kriminalnom organizacijom i nakupinom kriminalaca.

Dakle, ako je u sam osvit odluke o datumu izbora patriotizam gurnut u prvi plan, tko može sumnjati da on kao predizborna tema neće biti dominantan i u tjednima pred nama. Pisalo se mnogo o zamjeni teza i matematičko-političkoj formuli po kojoj biti protiv neke stranke (desnice) znači biti neprijatelj domovine, dvojbeni patriot pa čak i izdajnik.

Bilo bi besmisleno sada opet lupati po općim mjestima, definicijama patriotizma ili posezati za frazama da se domovina voli plaćanjem poreza i poštovanjem zakona. No i te kako je smisleno pitanje, kojeg se krasnog k…a manifestacije domoljublja uz pripadajući dekor i rituale, mahanje zastavama i skandiranje, opet guraju u samo središte političke borbe za vlast?

Konačno, nisu li to pokazali i prvi predizborni derneci SDP-a i HDZ-a u kojima je u prvi plan gurnut patriotizam. Možda je Milanović mahanjem zastavama i skandiranjem ”Hrvatska! Hrvatska!“ želio biti sarkastičan na račun HDZ-ova pokušaja monopoliziranja domoljublja, no sumnjam da je tim potezom pridobio i jednog jedinog neodlučnog ”srednjostrujaša“

Zašto se baš sada SDP odlučio prijeći u polje na kojem već 25 godina igra HDZ i, sportskim rječnikom kazano, pristao na igru na gostujućem terenu? Da bi dokazao da SDP nije izdajničko i jugonostalgičarsko leglo bivših komunjara?

Ako je tome tako, posve krivo i nepotrebno. Brojke i slova odavno su pokazale da je još od 1991. broj bivših članova Saveza komunista u HDZ-u debelo premašio broj ”crvenih knjižica“ u SDP-u baš kao što je razumnom čovjeku jasno da je inzistiranje na folklornom domoljublju sa zastavama i skandiranjem poput onoga na navijačkim okukama, proziran alibi za one koji nemaju ništa drugo kazati, niti pokazati.

Ne treba stoga biti neki lumen za zaključak da je iznenadno SDP-ovo licitiranje domoljublja iznuđeno izborima, ali također i višak od kojeg možda ne boli glava, ali nema nikakve koristi.

Je li zbog blizine izbora ili zato što im je, kazao bi narod, ”iz dupeta došlo do glave“, Milanović i družina posljednjih su mjeseci nizom konkretnih poteza pokazali i ”socijalnu osjetljivost“ i ”državotvornost“.

Ako će se pobjeda na izborima koji su pred nama dobiti razvijenim zastavama, domoljubnim budnicama, skandiranjima i bubanjem u patriotska prsa, najblaže rečeno – lijepo smo ga najebali!

Ostaje upitno koliko su odluke o vaučerima za struju, ”švicarcu“ ili pak kapriciozan Milanovićev ”sukob“ sa Srbijom za ključnih dana izbjegličke krize, suštinski dobri ili loši, no neosporno je da su pravi populistički potezi koji su mogli SDP-u donijeti naklonost onog neodlučnog ili razočaranog izbornog tijela.

Posljednje brojke o podršci strankama koje bilježe rast naklonosti SDP-u to pokazuju, što, opet, onaj domoljubni derenek – prvi nakon dvadesetak godina postojanja stranke i prvi tijekom aktualnog mandata – čini tragikomičnim.

Ili, ako ćete tragičnim. Jer, ako će se pobjeda na izborima koji su pred nama dobiti razvijenim zastavama, domoljubnim budnicama, skandiranjima i bubanjem u patriotska prsa, najblaže rečeno – lijepo smo ga najebali!

(Prenosimo s portala Slobodne Dalmacije).

    •  Zašto je Hrvatska postala ''second hand'' država
    •  Sipino crnilo, zvijezda i... još jedan dim
    •  Nakon Gospe od Kauflanda, Split će dobiti i Gospu od parkirališta
    •  Ni Tuđman ni Kuharić ne bi dozvolili ovakvu Hrvatsku
    •  Jesmo li neovisni ili samo - slobodni
    •  Verbalni delinkvent opasnih namjera
    •  Da li se sve svodi na križanje prije jedenja pizze?
    •  Kako otkriti tko je loš, a tko dobar Hrvat
    •  Duševnost i bezbožnost hrvatskog identiteta
    •  Hod za pravo na život Thompsona

> Svi tekstovi ovog autora