Divni novi svijet – Distopija naša svagdašnja

(Napomena: Divni, a ne vrli, kako stoji u većini prijevoda, zato jer autor ove kolumne kao izvor koristi ”Divni novi svijet” u izdanju Lumen 2018. Osim toga, mislim da se ironičan naslov i poruka romana dodatno naglašava ako prevodimo u ”Divni novi svijet”)

Aldous Huxley bio je progonjen vizijom pakla na zemlji sasvim drugačijom od uobičajenih prikaza takvog mjesta u djelima njegovih kolega – pisaca distopijskih romana. Za razliku od neimaštine, bolesti, ratova, straha i patnje, Huxley je, naime, u svojem najpoznatijem romanu ”Divni novi svijet” prikazao društvo izobilja, zdravlja, trajnog mira, ugode i užitka. Iako na prvi pogled primamljiv, ipak je taj prikaz već u svome ironičnom naslovu sadržavao upozorenje gdje bismo kao civilizacija, uslijed eksponencijalnog porasta životnog standarda, mogli završiti u budućnosti.

Prema vlastitim riječima, Huxley u vrijeme pisanja toga romana 1931. godine (u mondenom okruženju Azurne obale) nije bio opterećen iskustvom Drugog svjetskog rata niti saznanjima o razmjerima tek nadolazećih zločina totalitarnih režima toga doba dok je sve nabrojano poslužilo kao inspiracija Georgeu Orwellu, nekadašnjem polazniku Eton Collegea kojemu je Huxley tamo predavao francuski jezik, da napiše roman ”1984.” čiji je sumoran svijet opisan u prethodnom tekstu kolumne (vidi: https://www.autograf.hr/1984-rat-je-mir-sloboda-je-ropstvo-neznanje-je-moc/#more-70289).

Huxley je ovako obrazložio zašto smatra da je njegova distopija, za razliku od Orwellove, ona koja će prevladati u budućnosti: ”To (‘1984.’) je bila projekcija u budućnost društva gdje je kontrola u potpunosti bila vršena terorom i nasilnim napadima na um-tijelo pojedinaca dok moja knjiga, koja je objavljena 1932. godine kada je postojala samo blaga diktatura u obliku Mussolinija, nije bila zasjenjena idejom terora. …Sklon sam misliti da će znanstvene diktature budućnosti… vjerojatno biti dobrano bliže obrascu ‘Divnog novog svijeta’ negoli obrascu ‘1984.’. Bit će znatno bliže ne zbog bilo kakvih humanitarnih skrupula u znanstvenoj diktaturi nego jednostavno zato što je obrazac ‘Divnog novog svijeta’ vjerojatno puno učinkovitiji od drugog.”[1]

U nastavku preostaje opisati suptilne metode društvene kontrole koje je Huxley tako jezivo anticipirao prije gotovo jednog stoljeća, a koje su, čini se, u suvremenom društvu dokazale svoju premoć nad tradicionalnim tehnikama brutalne sile koje se ”oslanjaju na toljage, streljačke vodove i koncentracijske logore.”[2]

Geslo Svjetske države opisane u ”Divnom novom svijetu” glasi: ZAJEDNICA, ISTOVJETNOST, STABILNOST. Kao jedan od instrumenata u postizanju toga cilja Huxley opisuje sustav eugenike[3] koji se odvija u Središnjem londonskom centru za izlijeganje i prilagodbu: ”Devedeset šest ljudskih bića nastaje iz sjemena iz kojeg je nekoć nastajalo samo jedno. …Osam minuta ona su podvrgnuta jakom rendgenskom zračenju …daje im se gotovo smrtonosni obrok alkohola.”[4]

Opisanim postupkom Bokanovskog stvaraju se skupine istolikih, standardiziranih ljudi. Taj postupak se, međutim, koristi samo u slučaju triju nižih kasti, Delti, Gama i Epsilona, koje uslijed opisanog obrađivanja doživljavaju različite stupnjeve oštećenja mozga koje im srazmjerno smanjuje inteligenciju i predodređuje ih za obavljanje fizičkih, monotonih poslova.

S druge strane, pripadnici Alfa i Beta kaste uzgajaju se pojedinačno i upravo sa svrhom razvoja visoke inteligencije koja ih predodređuje za obavljanje zahtjevnijih (i povlaštenijih) poslova.

Može se pretpostaviti da je Huxley inspiraciju za opisani kastinski sustav pronašao u strogo klasno podijeljenom engleskom društvu 30-ih godina, ali za razliku od te stratifikacije – u kojoj je socijalna mobilnost ipak bila moguća, društvena uloga u ”Divnom novom svijetu” predodređena je i neizmjenjiva upravo zato što je sve kaste svesrdno podržavaju: ”To je tajna sreće i vrline, voljeti ono što se mora raditi. To je svrha cjelokupne obrade; navesti ljude da vole svoju neizbježnu društvenu sudbinu.”[5]

Iako opisani sustav genetskog inženjeringa može djelovati kao čista fikcija, ipak neki liječnici kao dio svoje usluge nude bebe dizajnirane po željama roditelja. Tako u Institutu za plodnost u Los Angelesu ”roditelji za 20.000 dolara mogu naručiti svoje dijete iz snova”[6] koje se uzgaja tako da se manipulacijom embrija otklanjaju određene genetski predodređene sklonosti k bolestima ili tako što se unaprijed određuju fizičke karakteristike djeteta. Dr. Jeffrey Steinberg, ravnatelj Instituta, ovako opisuje narudžbe roditelja: ”Najčešće se zahtijeva određeni spol, na drugom mjestu je boja očiju, a na trećem mjestu je visina.”[7]

Daljnja metoda koju Huxley uvodi u romanu jest hipnopedija koja se zasniva na učenju u plitkoj fazi sna. Tako se usnulom djetetu, sukladno njegovoj kasti, unedogled reproduciraju poruke koje bi trebale osnažiti i produbiti svijest o vlastitoj društvenoj ulozi: ”…’sva nose zeleno’, reče tih, ali vrlo jasan glas usred rečenice, ‘a Delta djeca nose kaki. Ja se ne želim igrati s Delta djecom. A Epsiloni su još gori. Oni su toliko glupi da ne mogu naučiti ni čitati ni pisati. …Tako sam sretan što sam Beta. Alfa djeca se odijevaju u sivo. Oni rade mnogo više nego mi jer su tako strašno pametni. Ja sam stvarno sretan što sam Beta, stvarno sretan jer ne moram raditi toliko teško. A mi smo i mnogo bolji od Gama i Delti.’ …Ovo će im se ponavljati još trideset ili četrdeset puta prije nego se probude; pa opet u četvrtak i u subotu. Sto dvadeset puta dnevno po tri puta na tjedan tijekom trideset mjeseci. Nakon toga prelaze na teže gradivo.”[8]

Pozivajući se na ishode eksperimenata i na anegdotalna iskustva, Huxley je u predavanju održanom na Sveučilištu u Berkeleyju 1962. godine ukazao na činjenicu da među općom populacijom postoji 20 % onih koji su krajnje podložni tehnikama hipnoze i sugestije, 60 % onih koji su umjereno podložni i 20 % onih koji su gotovo imuni na bilo kakve pokušaje takvog oblika indoktrinacije. Na temelju toga on zaključuje ”kako je bilo koji demagog koji je u stanju doprijeti do velikog broja tih 20 % sugestibilnih ljudi i organizirati ih zaista u poziciji da zbaci bilo koju vladu u bilo kojoj zemlji.”[9] Pri tome Huxley podsjeća kako to zbacivanje ne bi nužno trebalo biti provedeno nasilnim sredstvima jer jezgra od 20 % fanatika i još potencijalnih 60 % glasača pruža i više nego dovoljnu većinu za osvajanje vlasti demokratskim putem.

Još jedna važna metoda održavanja društvene stabilnosti u ”Divnom novom svijetu” jest droga pod nazivom soma koja je, ovisno o dozi i potrebama korisnika, djelovala kao stimulans, narkotik ili halucinogen. Njezino pak najvažnije svojstvo bilo je da nije ostavljala nikakve negativne posljedice po korisnika: ”Sve prednosti kršćanstva i alkohola, ni jedna od njihovih nedostataka. …Sada si čovjek može priuštiti odmor od stvarnosti kad god zaželi i to bez mamurluka ili mitologije.”[10] ”Ona je stvarala stanje savršenog zadovoljstva, a ako bi sutrašnje jutro i izgledalo neugodno, nije bilo takvo samo po sebi već zbog usporedbe s praznikom koji priređuje soma.”[11]

Huxley podsjeća kako je ”jasno da je čovjek uvijek žudio za kemikalijama koje mijenjaju um – uvijek je, pogledate li unazad u povijest, žudio uzeti praznike od sebe”[12], ali sagledavši rasteći trend potrošnje droga, anksiolitika i antidepresiva u našem društvu, vrijedi postaviti pitanje je li statistika takva zato što korisnici žele lagodnu stvarnost učiniti još ugodnijom ili ipak, barem na kraće vrijeme, takvim sredstvima nastoje potisnuti osjećaj nepodnošljivosti života u okolini koja je u svojoj srži nepravedna i dehumanizirajuća pa čak i pod cijenu negativnih fizičkih i psihičkih posljedica ovisnosti?[13]

Nadalje, društvena stabilnost nastoji se u knjizi postići i osigurati seksualnom slobodom čiji se sadržaj može sažeti u hipnopedijskoj poslovici ”svi pripadaju svima”[14]. Tako se od svakog člana društva očekuje da ima što češće seksualne odnose i to sa što više različitih partnera. Vrlo su česte i orgije koje se odvijaju ritualizirano uz pomoć some. Njihov cilj jest da se fizičkim spajanjem sudionika ostvari i njihovo spajanje na razini kolektivne svijesti, a sve kako bi došlo do rušenja ideje o posebnosti pojedinca. Društveno je potpuno neprihvatljiva i sama pomisao na uspostavljanje odnosa koji bi išli dublje od trenja spolnih organa. Seksualni život isključivo s jednom osobom smatra se nečim antisocijalnim i sebičnim.

Ideja obitelji i pojmovi poput ”otac, majka, dijete ili rođenje” najveći su društveni tabui. Oko 70 % žena sterilizirano je dok ostatak koristi kontracepcijska sredstva i ima obvezu redovito izvoditi Malthusove vježbe protiv začeća, a ako do njega ipak dođe, Centar za pobačaje uvijek je na raspolaganju. Svrha ukidanja obitelji i promicanja promiskuiteta jest izbjegavanje dubokih emocionalnih previranja koja često prate romantične i obiteljske odnose.

Rastom popularnosti dating platformi naoko smo se približili prethodno opisanom, međutim, treba podsjetiti na fenomen iluzije izbora i pratećeg paradoksa nezadovoljstva obiljem koji proizlazi iz socijalne dinamike koja se svodi na površno svajpanje beskrajnih selfija i pratećih dubokih citata u odgovarajućem pravcu.

Iako je uistinu došlo do određenih opuštanja konvencija (porast stope razvoda, porast broja djece rođene izvan braka, stidljivo prihvaćanje ili bolje rečeno toleriranje alternativnih životnih stilova), sve dok scena prve bračne noći iz filma ”Lepota poroka” ostaje prevladavajuća i od samoprozvanih duhovnih i moralnih autoriteta podržana slika kako bi seksualni odnos trebao izgledati (on je to, kako Bog nalaže, junački i po kratkom postupku odradio, ona glasa pustila nije), ipak ostajemo miljama daleko od vizije Sodome i Gomore predstavljene u Huxleyjevu romanu.

Uz već opisane, daljnje metode i pravila ponašanja u knjizi koja vrijedi spomenuti su osjetilne predstave (nešto poput kino projekcija u kojima se pored vizualnih stimuliraju i ostala osjetila), demoniziranje samoće (jer u osami vreba mogućnost razvoja devijantnosti koja bi mogla poništiti brižljivo provedeno društveno uvjetovanje) i obavezne kure surogatom dubokih osjećaja (SDO) za kojima potreba postoji uslijed nepostojanja afekata koji bi proizlazili iz svakodnevnog života: ”Nadbubrežne žlijezde moraju se povremeno stimulirati. …Zato smo i uveli SDO. Redovito jednom na mjesec cijeli organizam preplavi se adrenalinom. Fiziološki je to potpuno jednako strahu i bijesu. Sva ljekovitost ubijanja Desdemone i smrti od Othellove ruke, ali bez neugodnih posljedica.”[15]

Ideal koji se takvim društvenim ustrojem nastoji postići jest trenutačno zadovoljenje želje i istovremeno uklanjanje bilo kakvog izvora patnje koji bi mogao proizaći iz težnje da se ta želja ostvari jer ”osjećaji vrebaju upravo u tome razmaku – između pojave i ispunjenja želje. Dakle, treba skratiti razmak, srušiti sve te stare nepotrebne brane.”[16]

U slučaju da, unatoč svemu nabrojanome, neki slobodan duh počne davati znakove prevelike individualnosti, u ”Divnom novom svijetu” ne dolazi do nasilja, već se djela takvih disidenata (ako postoje) cenzuriraju, a oni sami šalju se u izgnanstvo u komune koje se nalaze u izolaciji od ostatka svijeta: ”Ne odobrava se tiskanje. …Autora držati pod posebnim nadzorom. Može se ukazati potreba za njegovim premještajem u Stanicu za pomorsku biologiju na Sv. Heleni.”[17]

Zaključno, iako su elementi distopijske vizije ”1984.” zasigurno prisutni u suvremenom društvu (npr. sustav masovnog nadzora koji je razotkrio Edward Snowden, infantilna podjela svijeta na dobre i zle – naši su uvijek dobri, manipulacija vijestima i dezinformiranje) čini se da je u svakodnevnom životu ipak prevladala temeljna ideja romana ”Divni novi svijet”.[18]

Huxley ju je sažeo ovako: ”Najvažniji projekt budućnosti bit će ono što će se nazivati ‘problem sreće’ – to jest kako ljude uvjeriti da vole svoje robovanje. …Ta ljubav može nastati samo kao rezultat duboke osobne revolucije u ljudskom tijelu i duhu.”[19]

Slično marksističkoj kritici suvremenog potrošačkog društva koju je šezdesetih godina ponudio Herbert Marcuse u svojoj knjizi ”Čovjek jedne dimenzije”, Huxley opisuje kako dolazi do takve indoktrinacije: ”Budući da se okviri političke i ekonomske slobode smanjuju, seksualna se sloboda, kao kompenzacija, povećava. …Zajedno sa slobodom sanjarenja pod utjecajem droge, filmova ili radija podanici će podnijeti pomirenje s robovanjem, koje i jest njihova sudbina.”[20]

Kako Huxley upozorava: ”To je stanje koje po bilo kojem razumnom i dostojanstvenom ljudskom kriteriju čovjek ne bi smio zavoljeti”[21] jer ono može rezultirati jedino s ”nekoliko nacionalnih militariziranih totalitarizama koji se temelje na zastrašivanju atomskom bombom… ili pak nadnacionalnim totalitarizmom koji će zbog potrebe učinkovitosti i stabilnosti prerasti u utopijsku tiraniju blagostanja.”[22]

______________________________

[1]Huxley, A. (1962.): The Ultimate Revolution, Berkeley Language Center, dostupno na: https://www.youtube.com/watch?v=2WaUkZXKA30 

[2] Ibid.

[3] Julian Huxley, brat Aldousa Huxleyja, bio je evolucijski biolog i zastupnik eugenike. Pojam ”transhumanizam” pripisuje se upravo Julianu Huxleyju koji ga upotrijebio za naslov svojeg eseja iz 1957. godine.

[4] Huxley, A., ”Divni novi svijet”, Lumen, Zagreb, 2018., str. 15.

[5] Ibid., str. 22.

[6] George Orwell, Aldous Huxley – 1984, oder schöne neue Welt? ARTE Doku (Re-upload), ARTE France, 2019., dostupno na: https://www.youtube.com/watch?v=97CZFHPtx8A, posljednji posjet stranici: 25. siječnja 2024.

[7] Ibid.

[8] Op. cit. u bilj. 4., str. 29-30.

[9] Op. cit. u bilj. 1.

[10] Op. cit. u bilj. 4., str. 48-49.

[11] Ibid., str. 112.

[12] Op. cit. u bilj. 1.

[13] Vidi: Jureško, G., ”U Hrvatskoj se udvostručila potrošnja marihuane, no potražnja za jednom drugom drogom je eksplodirala!”, Jutarnji list, 29. lipnja 2023., dostupno na: https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/u-hrvatskoj-se-udvostrucila-potrosnja-marihuane-no-potraznja-za-jednom-drugom-drogom-je-eksplodirala-15350221, posljednji posjet stranici: 26. siječnja 2024. i Kolar, H., ”Hrvati koriste duplo više lijekova za smirenje od građana u ostatku EU. Porasla i potrošnja antidepresiva”, Telegram, 3. srpnja 2023., dostupno na: https://www.telegram.hr/politika-kriminal/hrvati-koriste-duplo-vise-lijekova-za-smirenje-od-gradana-u-ostatku-eu-porasla-i-potrosnja-antidepresiva/, posljednji posjet stranici: 26. siječnja 2024.   

[14] Op. cit. u bilj. 4., str. 38.

[15] Ibid., str. 171.

[16] Ibid., str. 40.

[17] Ibid., str. 128.

[18] Vidi: Brave New World vs Nineteen Eighty-Four featuring Adam Gopnik and Will Self, Intelligence Squared, 2018., dostupno na: https://www.youtube.com/watch?v=31CcclqEiZw, posljednji posjet stranici: 1. veljače 2024. 

[19] Op. cit. u bilj. 4., str. 11. (predgovor)

[20] Ibid.

[21] Op. cit. u bilj. 1.

[22] Op. cit. u bilj. 4., str. 11. (predgovor)

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Gospodar prstenova – Fantazija u službi ekologije (2)
    •  Gospodar prstenova – Fantazija u službi ekologije (1)
    •  Fahrenheit 451 – Cenzura knjiga, kontrola misli
    •  1984. – Rat je mir, sloboda je ropstvo, neznanje je moć
    •  Poricanje (2016.) – Historijski revizionizam i holokaust (3)
    •  Poricanje (2016.) – Historijski revizionizam i holokaust (2)
    •  Poricanje (2016.) – Historijski revizionizam i holokaust (1)
    •  Generacija X (1998.) – Mržnja kao pokretačka snaga ideologije
    •  Noćne kronike (2014.) – Patnja kao medijski proizvod
    •  ''Brižni vrtlar'' (2005.) – Farmaceutski neokolonijalizam

> Svi tekstovi ovog autora