Dilema sloboda ili zdravlje pogrešno je postavljena

Većina ljudi ne koristi društvene mreže za širenje obzora nego za zatvaranje u komforne zone gdje je jedini zvuk koji čuju jeka vlastitog glasa, a jedino što vide je odraz vlastitog lika, izjavio je jednom sociolog Zygmunt Baumann.

Krizne situacije to zorno pokazuju, a pandemija koronavirusa je taj fenomen ogolila do srži. Ako ste pristalica ili simpatizer nekog političara ili bilo koje slavne osobe branit ćete njihova stajališta po cijenu apsolutnog raskida sa zdravim razumom.

Najnoviji primjer je Trumpova izjava o ubrizgavanju injekcije dezinficijensa u ljudski organizam. Žar i energija koju pristalice troše u njegovu obranu mnogima ne izaziva samo nevjericu i podsmijeh, već iskonski strah od ljudi s kojima dijelimo iste probleme.

Stoga ne čudi da čovjeku predstavlja istinsko zadovoljstvo kad se slaže s nekim iz tzv. suprotnog tabora o bilo kojem problemu sadašnjice da je riječ.

Medicina u nacionalsocijalizmu vrlo je ozbiljno i iscrpno obrađena tema u njemačkoj historiografiji. Jedna od glavnih osobina tadašnje medicine bio je socijalni darvinizam. Glavni, pak, razlog za mjere koje se aktualno sprovode da bi se ublažilo posljedice pandemije je zaštita slabijih (kronično bolesnih i starijih osoba) – a to je upravo suprotno bilo kakvom socijalnom darvinizmu. No tu činjenicu Miljenko Jergović izgleda uopće ne razumije”, ističe Alida Bremer

U Češkoj, gdje živim skoro tri desetljeća, rijetko u čemu se slažem, primjerice, s potezima i izjavama predstavnika Socijaldemokratske stranke koja bi mi zbog ideološkog opredjeljenja trebala biti bliskom. U mnogo čemu kod ove stranke socijaldemokracija je ostala samo u imenu.

U ovoj zemlji ljevicu predstavlja i nereformirana Komunistička stranka čiji su stavovi najbliži ekstremno desnoj, antiimigrantskoj, rasističkoj, islamofobnoj i homofobnoj Stranci izravne demokracije, SPD-u.

Zato se izbjegavam izjašnjavati ljevičarkom pred nepoznatim ljudima jer odmah slijedi čuđenje i potreba za pojašnjenjem. Naposljetku, takve diskusije rijetko kad donesu išta plodonosno, najčešće osjećaj zamora, izgubljenog vremena i živaca, i izvjesno beznađe.

Nedavno je u jednom razgovoru češki kardiokirurg svjetskog glasa Jan Pirk doveo ogroman broj žrtava od Covida-19 u Americi, među ostalim, i u vezu s tim kako Amerikanci poimaju slobodu. Pravo Amerikanaca je, smatra Pirk, odlučiti hoće li odvojiti novac za zdravstveno osiguranje ili ne.

”Neki su riskirali, pa su uštedjeli mnogo novca, neki su zbog toga izgubili život”, izjavio je renomirani doktor ne osvrćući se nimalo na činjenicu da na desetine milijuna Amerikanaca nije dobrovoljno izigravalo kockare i riskiralo već jednostavno nemaju novca za zdravstveno osiguranje.

”Ako vam je zdravlje važnije od ljudskih prava, onda je najbolje da više nikad niti ne izađete iz kuće… Zdravlje nacije nešto je o čemu se svakodnevno govori kao o temeljnom i jedinom kriteriju opstanka i postojanja jedne zajednice. Sve to je, ali baš u dlaku tako, postojalo kao fetiš u fašističkoj Njemačkoj“, izjavio je, pak, pisac Miljenko Jergović govoreći o slobodi i demokraciji u vrijeme pandemije koronavirusa.

Uvjerena sam da se Jergović ni u snu ne bi složio s češkim kardiokirurgom oko prirode američkog zdravstvenog osiguranja. Pokušavam razumjeti ovu nesretnu formulaciju s fašističkom Njemačkom. Obje ove izjave su me dobro uzdrmale i rastužile, jer dolaze od ljudi čiji rad izuzetno cijenim. Jedan spašava ljudske živote, drugi ljudske duše.

Odbijam prihvatiti da su zaboravili da je pravo na zdravlje osnovno i neotuđivo ljudsko pravo. Članak 25. Opće deklaracije o ljudskim pravima glasi: ”Svako ima pravo na standard života koji osigurava zdravlje i blagostanje njegovo i njegove obitelji, uključujući hranu, odjeću, stan i liječničku njegu i potrebe socijalne službe…”

Ponukana Jergovićevom usporedbom oštrih mjera pojedinih država u borbi s epidemijom s nacističkom Njemačkom gdje je ”zdravlje nacije jedini kriterij opstanka i postojanja jedne zajednice”, spisateljica Alida Bremer koja desetljećima živi u Njemačkoj reagirala je statusom na Facebooku:

”Ako vam je zdravlje važnije od ljudskih prava, onda je najbolje da više nikad niti ne izađete iz kuće… Zdravlje nacije nešto je o čemu se svakodnevno govori kao o temeljnom i jedinom kriteriju opstanka i postojanja jedne zajednice. Sve to je, ali baš u dlaku tako, postojalo kao fetiš u fašističkoj Njemačkoj“, izjavio je, pak, pisac Miljenko Jergović govoreći o slobodi i demokraciji u vrijeme pandemije koronavirusa

”Je li Jergović svjestan toga da je ne samo Hrvatska i ne samo Srbija sve zaustavila, nego da je čak i jedna Njemačka gotovo potpuno zaustavila svoju ogromnu i moćnu ekonomiju da bi zaštitila (kao i gotovo sve druge zemlje svijeta) svoje stare, slabe, nemoćne, kronično bolesne i “jako debele”? Gdje je tu, molit ću lijepo, sad bilo kakva sličnost s Hitlerom…

Medicina u nacionalsocijalizmu vrlo je ozbiljno i iscrpno obrađena tema u njemačkoj historiografiji. Jedna od glavnih osobina tadašnje medicine bio je socijalni darvinizam. Glavni, pak, razlog za mjere koje se aktualno sprovode da bi se ublažilo posljedice pandemije je zaštita slabijih (kronično bolesnih i starijih osoba) – a to je upravo suprotno bilo kakvom socijalnom darvinizmu. No tu činjenicu Miljenko Jergović izgleda uopće ne razumije”, ističe Alida Bremer.

I zaista, je li moje pravo na slobodu kretanja, na rad i slobodan izbor zaposlenja, primarnije od prava na zdravlje drugog čovjeka kojem moja sloboda kretanja ili način mog rada može ugroziti život? Preosjetljiva sam i vjerojatno podosta naivna, pa očekujem da se uvijek složim s izjavama ljudi čiji rad poštujem.

S druge strane sam iznimno sretna i ispunjena kad čujem ili pročitam nešto što rezonira s mojim vlastitim mišljenjem i osjećajima, a što dolazi od ljudi s kojima se, uvjetno rečeno, ne slažem zbog polaznih stajališta.

Znate već one okvire u kojima se odavno vrtimo i sudaramo: lijevo – desno, vjernik – nevjernik. Upravo tu vreba nerazumijevanje, ta polazna stajališta ne bi trebala biti razdor.

Zašto se kao ljevičarka ne bih mogla složiti s nekim desno od centra (desničare u ovo iz razumljivih razloga ne ubrajam) ili kao nevjernica s vjernikom, u temeljnim stvarima: što je dobro, a što zlo?

Nedavno je u jednom razgovoru češki svećenik i povjesničar Tomáš Petráček, govoreći o posljedicama karantene, zatvaranja granica, zaustavljanja ekonomije, podsjetio na zanimljivu stvar.

”Kada je Greta Thunberg konačno usmjerila svjetsku pozornost na klimatske promjene, mnogi su to smatrali pukim sanjarenjima naivaca o ograničenju ekonomije zasnovane na beskonačnom rastu. A sad smo odjednom spremni zaustaviti preko noći proizvodnju, zračni transport i ostale stvari, i podnositi u mnogome jednostavniji život od prijašnjeg.

Svaka kriza je šansa, ali zavisi kad sve prođe hoćemo li sve potisnuti ili izvući pouku. I kakvu pouku. Jer ovo je fantastična šansa za razne demagoge i prevarante koji nude lažna i jeftina rješenja. Svu odgovornost prebacuju na EU i nude zatvaranje u novi nacionalizam i izolacionizam.”

Petráček smatra da je pogrešna dilema spašavanje života ili ekonomije, jer je vrijednost individualnog ljudskog života civilizacijsko dostignuće, ali upozorava da bi zloupotreba mjera izolacije mogla dovesti do ”anksiozne ksenofobije, nervoze i histerije koje će nas na koncu oštetiti više od same epidemije.”

Članak 25. Opće deklaracije o ljudskim pravima glasi: ”Svako ima pravo na standard života koji osigurava zdravlje i blagostanje njegovo i njegove obitelji, uključujući hranu, odjeću, stan i liječničku njegu i potrebe socijalne službe…”

Sve ovo me navodi na zaključak da je dilema sloboda ili zdravlje u vrijeme epidemije, a i uopće, pogrešno i nesretno postavljena. Kad bi me netko pitao da izaberem ne bih bila u stanju ni odgovoriti, ni izabrati. Ono što bi istinska demokratska društva trebala pružiti svojim građanima je i osjećaj slobode i pravo na zdravlje.

Jasno je da u vrijeme epidemije, zatvoreni u kućnoj izolaciji s djecom koja ne idu u školu i ne viđaju prijatelje ni rodbinu, nismo slobodni. Ali od predstavnika vlasti i struke očekujemo da nas razložno i argumentirano uvjere da to na određeno vrijeme prihvatimo, upravo u ime slobode i zdravlja.

Dakle, bez odnosa moćni gospodar i pokorni podanik, bez ponižavanja i svakojakih iživljavanja koje smo vidjeli u Vučićevoj Srbiji, a i u mnogim drugim državama iako se nazivaju demokratske.

Jasno je i da moramo kao svjesni i odgovorni građani biti debelo na oprezu i stalno propitivati, kritizirati i upozoravati da ne bi neviđene mjere kojima smo izloženi u nekim oblicima ostale i kad prođe opasnost. I na to Jergović s pravom upozorava.

Ali, ključno je ne izgubiti osjećaj za druge, za solidarnost i pomoć slabijima i nemoćnima. U sadašnjoj situaciji slabiji i nemoćni su kronično bolesni i stariji ljudi. Kad prođe epidemija slabiji i nemoćni će biti ogroman broj ljudi bez posla i financijskih sredstava da održe krov nad glavom i izdržavaju obitelj.

Tu treba uskočiti demokratska država i građansko društvo. Tu nam hirovito slobodno tržište puno ne pomaže. Neće nam pomoći ni puko biološko preživljavanje. Trebaju nam i sloboda i zdravlje.

 

 

AKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA O RAČUNU KLIKNITE OVDJE.

    •  Ministru kršćaninu nije sporno pljuskama odgajati djecu
    •  Je li crtica u nazivu države mogla spasiti Čehoslovačku?
    •  Nemojmo pokleknuti pred glupošću, uništit će nas
    •  Kako naći Boga s pivom u ruci, u rock klubu?
    •  Kako je ljubav pobijedila birokraciju, ksenofobiju i predrasude
    •  Treba li demokraciji u sunovratu popravljati fasadu?
    •  Bolje tragati za identitetom, nego se busati u nacionalna prsa
    •  Pravo na nasilje kao ustavno pravo
    •  Migranti, aktivisti i biciklisti: omiljena meta populista i desničara
    •  Situacija u Amazonu, Uberu... Radnici ili moderni robovi?

> Svi tekstovi ovog autora