Da li se Katolička Crkva u Hrvatskoj lažno predstavlja?

Vratimo se godinu unatrag, na izjavu koju je 23. travnja 2018. u povodu bleiburške komemoracije objavila biskupija Gurk-Klagenfurt. U njoj se, kako je prenijela hrvatska Informativna katolička agencija (IKA), “Crkva u Koruškoj jasno i odlučno distancira od svih krajnje desničarskih i fašističkih javnih skupova u okružju spomena na mrtve”.

Nikada ništa tako jasno nismo čuli od Crkve u Hrvatskoj. Austrijanci su i tada, kao što su i danas, bili vrlo precizno u svom izričaju.

Niti tada, kao ni sada, nisu samu misu nazvali desničarskim ili fašističkim skupom. Štoviše, u toj je izjavi pisalo: “Slavljenje mise na privatnom zemljištu, koja se slavi u okviru ovog spomena na mrtve, odgovara crkveno-pravnim propisima te u proteklim godinama nije ni dala povod za kritiku”.

Ali, objavila je tada IKA, “kako bi također osigurala da prostorno i vremensko okružje mise, kao i molitva za mrtve i procesija, ne pruže povod za kritike, biskupija Gurk-Klagenfurt propisala je određene konkretne uvjete, s kojima je upoznala Hrvatsku biskupsku konferenciju”.

Odbijenicu hrvatskim biskupima pozdravila je i glavna laička udruga austrijskih katolika (…) u desetljećima nakon kraja Drugog svjetskog rata Katolička Crkva u Austriji poduzela je iskreni napor da ispuni svoju odgovornost u suočavanju s nacističkom prošlošću. Taj napor bio bi nevjerodostojan kada se sada ne bismo jasno suočili s tendencijama koje tu prošlost umanjuju, trivijaliziraju ili čak i glorificiraju

 Ti su uvjeti bili: zabrana političkih govora u okviru mise, nošenja političkih oznaka, zastava, plakata i transparenata, odora i odjeće koja sliči na odore s inkriminirajućim sadržajem, a zabranjeno je i postavljanje štandova i točenje alkohola.

I onda najvažnija rečenica: “Te je uvjete Dušobrižništvo za Hrvate u inozemstvu koje je zajedno s Hrvatskom katoličkom misijom u Klagenfurtu organizator liturgijskog dijela proslave, u suglasju s Počasnim bleiburškim vodom, prihvatilo”.

U istom članku IKA je tada prenijela i izjavu glasnogovornika Austrijske biskupske konferencije Paula Wuthea koji je za ORF “istaknuo da su biskupija Gurk-Klagenfurt kao i Austrijska biskupska konferencija izrazile zabrinutost zbog posljednjih godina rastuće tendencije da ispadi različitih fašističkih skupina prekrivaju godišnje hrvatsko misno slavlje za vojnike na Bleiburgu”. Rekao je i da “te skupine skreću pozornost s onoga što je bitno – kršćansko sjećanje, misa za poginule”.

Wuthe je tada s mnogo obzira prema žrtvama i sućuti objasnio austrijskoj javnosti što Hrvatima simbolizira Bleiburg, baš kao što je i ovih dana, objavljujući odbijenicu koruške biskupije hrvatskim biskupima da slave misu na Bleiburgu, Austrijska katolička novinska agencija (Kathpress) vrlo točno i opširno, u odlomku pod naslovom “Masakri i pogubljenja”, iznijela kronologiju i svu strahotu komunističkog zločina nad pripadnicima poraženih vojski, ali i mnoštva civila, kao i nastanak bleiburških hodočašća početkom 1950-ih godina, kada se u ondašnjoj komunističkoj Jugoslaviji te zločine nije smjelo ni spomenuti, a kamoli komemorirati njihove žrtve.

Što onda, za razliku od Crkve u Hrvatskoj, muči i brine tu istu Crkvu u Austriji?

To što su “te komemoracije bile politički zloupotrijebljene, a što se ne smije događati”, rekao je lani glasnogovornik Austrijske biskupske konferencije, dodavši “da austrijski biskupi stoje iza izjave biskupije Gurk-Klagenfurt”.

Nema nikakve sumnje da stoje i iza ovogodišnje crkvene odbijenice iz Klagenfurta.

Hrvatska biskupska konferencija dobro zna da uzalud piše i žali se na odluku monsinjora Guggenbergera Austrijskoj biskupskoj konferenciji koja se već lani, na svom ljetnom zasjedanju u Mariazellu, bavila i bleiburškom komemoracijom.

Hrvatska biskupska konferencija dobro zna da uzalud piše i žali se na odluku monsinjora Guggenbergera Austrijskoj biskupskoj konferenciji koja se već lani, na svom ljetnom zasjedanju u Mariazellu, bavila i bleiburškom komemoracijom

Već tada je, prema Kathpressu, a što IKA ne prenosi, kardinal Christoph Schönborn, bečki nadbiskup, o toj temi rekao: “Strogi uvjeti pokazali su pozitivne učinke, ali ih u svakom slučaju treba još pooštriti”.

Austrijanci su i ovaj put u svojoj analizi bili temeljiti, a u izričaju vrlo precizni, kako i priliči pismenim ljudima jasnih stavova i sređenih misli.

Monsinjor Guggenberger tako piše “da uvjeti koje je 2018. godine postavio tadašnji koruški biskup Alois Schwartz za davanje dozvole u najvećoj mjeri nisu ili nisu mogli biti ispunjeni”.

Vratimo se još jednom na početak. Ti uvjeti, koje su hrvatski crkveni i civilni organizatori prihvatili, odnosili su se na sve što se događa “u okružju spomena na mrtve” i Austrijanci baš zato i dopuštaju da ti uvjeti “u najvećoj mjeri nisu ili nisu mogli biti ispunjeni”.

No, hrvatski se biskupi radije drže za kolce i konopce oko prostora na kojem služe misu kao da na toj “ogradi” njihova odgovornost prestaje.

Za razliku od njih, austrijski su katolici itekako osjetljivi i ono što se događa po rubovima tog zlokobnog polja, prije, za vrijeme i poslije mise. I to ne samo biskupi.

Još jedna vijest Kathpressa koju IKA neće prenijeti jest ona da je odluku biskupije Gurk-Klagenfurt ovih dana podržao i pozdravio Leopold Wimmer, predsjednik Katoličke akcije Austrije, temeljne službene laičke udruge Katoličke crkve u Austriji, rekašvi i ovo:

“Ovakva odluka sigurno boli sve one ljude koji iskreno žele komemorirati svoje ubijene bližnje. Ali, u desetljećima nakon kraja Drugog svjetskog rata Katolička Crkva u Austriji poduzela je iskreni napor da ispuni svoju odgovornost u suočavanju s nacističkom prošlošću. Taj napor bio bi nevjerodostojan kada se sada ne bismo jasno suočili s tendencijama koje tu prošlost umanjuju, trivijaliziraju ili čak i glorificiraju.”

Ono što je Katolička Crkva u Austriji radila desetljećima, kardinal Bozanić je, izgleda, mislio obaviti jednim transparentom na tornju katedrale i jednim govorom o holokaustu. Usput, Kathpress je prenio i čestitku koju je monsinjoru Guggenbergu zbog njegove odluke uputila i židovska zajednica u Austriji

Ono što je Katolička Crkva u Austriji radila desetljećima, kardinal Bozanić je, izgleda, mislio obaviti jednim transparentom na tornju katedrale i jednim govorom o holokaustu. Usput, Kathpress je prenio i čestitku koju je monsinjoru Guggenbergu zbog njegove odluke uputila i židovska zajednica u Austriji.

A da ne govorimo o primjedbi Crkve u Koruškoj kako je misa zadušnica na Bleiburgu “dio političko-nacionalnog rituala”. Pa upravo takve mise su većini hrvatskih biskupa, a kako ovih dana vidimo i čitavoj hrvatskoj vlasti, najmilije kao vrhunac nacionalno-državotvornog poslanja.

A Evanđeljem nek se bave Austrijanci.

Izgleda da je premijer Plenković, rekavši da je to “prije svega pitanje između dviju crkava”, nehotice izrekao istinu da u Hrvatskoj i Austriji doista djeluju dvije potpuno različite crkve. A u tom slučaju jedna od njih se očito lažno predstavlja kao katolička.

(Prenosimo iz Večernjeg lista).

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Andrej Plenković i HNK Zagreb
    •  Debakl u Afganistanu: sve je služilo nezasitnom profitu
    •  Pogorelić protiv pandemije zaborava umjetnosti i ljudskosti
    •  "Misa Mediterana" je blasfemija i dekadencija. Ali ne škodi
    •  Oplakati sve mrtve je ljudski, a biti radostan božanski
    •  Good Fest u Drnišu: prilika da (opet) budemo ljudi
    •  Utrka milijardera u svemiru
    •  Nigdje se publiku i umjetnike ne maltretira kao u Hrvatskoj
    •  Srećom, život i svijet nisu tako jednostavno crno-bijeli
    •  Vojni neboder "Vukovar" kao otirač i kamuflaža HDZ-a

> Svi tekstovi ovog autora