Crkvoslavija, grobnica kulaka

U uvodu intervjua s velečasnim Ivanom Miklenićem, glavnim urednikom Glasa Koncila, novinar Večernjeg lista Darko Pavičić primjećuje da su burne reakcije na nedavni tekst njegova sugovornika – u kojemu je prosvjedni skup Hajdukovih navijača na splitskoj Rivi eksplicitno nazvan ”novim korakom na orjunaškom produbljivanju jaza između hrvatskoga sjevera i juga” – išle ”tako daleko da se tvrdilo da Crkva dijeli Hrvatsku”.

 

A to – veli novinar – ”zvuči nevjerojatno, jer je upravo Crkva jedan od snažnih integrativnih dijelova društva”.

 

Novinaru Večernjaka, dakle, nevjerojatno zvuče reakcije na Miklenićev tekst, a ne ono što ih je izazvalo. Jer ima biti da Crkva, čak i kada preko kaptolskoga glasila dijeli građane Hrvatske na ”lijepe naše” i na ”orjunaše”, ostaje ”jedan od snažnih integrativnih dijelova društva”.

Novinaru Večernjaka, dakle, nevjerojatno zvuče reakcije na Miklenićev tekst, a ne ono što ih je izazvalo. Jer ima biti da Crkva, čak i kada preko kaptolskoga glasila dijeli građane Hrvatske na ”lijepe naše” i na ”orjunaše”, ostaje ”jedan od snažnih integrativnih dijelova društva”

 

A koga to Crkva u ovom društvu pokušava integrirati i protiv koga je ta snažna integracija usmjerena, moglo se pročitati i u spomenutom uvodniku Glasa Koncila, gdje su ”destruktivnim antihrvatskim snagama” koje ”megamanipuliraju” navijačkim osjećajima i strastima de facto proglašene aktualne hrvatske vlasti i ”njihove medijske produžene ruke”, te stranka i politička opcija kojoj pripada splitski gradonačelnik.

 

Pritom su svim tim neimenovanim milanovićima, josipovićima i baldasarima pripisane takve sposobnosti da je prava sreća što nitko od njih, barem deklarativno, ne vjeruje ni u Boga ni u Crkvu ni u Glas Koncila, jer bi u protivnom – čitajući što o njihovim nadnaravnim moćima misli velečasni Miklenić – mogli utripati da su ne samo državnici u rangu Broza, ustavotvorci Kardeljevih kapaciteta i nacionalni pomiritelji kalibra Franje Tuđmana, već i mnogo više od toga. U najmanju ruku – Batman, Spiderman i Superman.

 

Konstruktor te teorije orjunaške urote – koja se silno svidjela i Zdravku Mamiću kao još jednom samoizvikanom simbolu ”integrativnog hrvatstva” – u intervjuu Večernjem listu veli da u njegovome tekstu ”jednostavno nema optužbe da su prosvjednici orjunaši”, da on takvo što ”nikada ne bi napisao”, ali se, eto, dogodilo da je ”ta optužba, nažalost, medijski proizvoljno iskonstruirana i nametnuta javnome mnijenju”.

 

Najednom velečasni Miklenić otkriva da je ”na splitskom prosvjedu bila najveća većina dobronamjernih ljudi, dobrih domoljuba, čak i dobrih vjernika”, kao da ih je u međuvremenu sve osobno ispovjedio, te tvrdi da su ”oni došli s plemenitim navijačkim ciljem”.

U tu Jugoslaviju naši crkveni velikodostojnici, čini se, vjeruju dublje i iskrenije nego u postojanje Boga Oca Svemogućega, Stvoritelja Neba i Zemlje, toliko duboko i toliko iskreno da sve ozbiljnije mislim kako se oni za svoju pastirsku službu ne nadahnjuju Svetim Pismom nego opskurnim i ilegalno tiskanim brošurama koje počinju rečenicom ”U početku bijaše AVNOJ…” i u kojima se Kraljevstvo Božje ne ostvaruje u nebeskom Jeruzalemu već u zemaljskom Jajcu

 

No, unatoč dobronamjernosti velike većine sudionika navijačkoga skupa na Rivi, njemu se – samo na osnovu činjenice da se takav prosvjed dogodio – čini logičnim zaključiti da ”postoje snage koje su željele da se fokus javnosti odvraća od bitnih problema”, jerbo je ”vještina onih koji manipuliraju upravo u tome da oni koji su izmanipulirani to i ne primijete, da toga nisu ni svjesni”.

 

Po toj bi Miklenićevoj logici, navijačima Hajduka koji naivno vjeruju da su ustali ”kontra sili, kontra mraku” trebala biti em čast em utjeha što im je s Kaptola poručeno da ih se ne drži ”orjunašima” koji rade na ”produbljivanju jaza između hrvatskoga sjevera i juga”, nego dobrohotnim bedacima koji nisu u stanju ni naslutiti da se njima bezočno manipulira u cilju obnove Jugoslavije.

 

A u tu obnovu i u tu Jugoslaviju naši crkveni velikodostojnici, čini se, vjeruju dublje i iskrenije nego u postojanje Boga Oca Svemogućega, Stvoritelja Neba i Zemlje, toliko duboko i toliko iskreno da sve ozbiljnije mislim kako se oni za svoju pastirsku službu ne nadahnjuju Svetim Pismom nego opskurnim i ilegalno tiskanim brošurama koje počinju rečenicom ”U početku bijaše AVNOJ…” i u kojima se Kraljevstvo Božje ne ostvaruje u nebeskom Jeruzalemu već u zemaljskom Jajcu.

 

Ali nije samo Jugoslavija kaptolska Muza, već je to – vjerovali ili ne – i komunizam. I to upravo onaj komunizam kojega naši duhovnici u pravilu nazivaju zločinačkim.

 

Jer kada na primjedbu Večernjakova novinara da se ”Crkvi, tj. njezinu vodstvu često predbacuje da nije dovoljno socijalno osjetljivo”, velečasni Miklenić odgovori: ”Pošteno je reći da nitko od bolje i srednje stojećih hrvatskih građana nije dovoljno socijalno osjetljiv dok god ima u Hrvatskoj oko 800 tisuća ljudi koji žive ispod praga siromaštva” – e tada se pošten čovjek, Hrvat i katolik, domoljub, bogoljub i čovjekoljub mora zapitati: koliko je daleko dan kada će Kaptol u ime prezrenih na svijetu otvoreno pozvati na obračun s tim ikako stojećim građanima, s tim klasnim neprijateljima, s tim kulacima?

 

(Prenosimo s portala Novoga lista).

    •  I tebe sam sit, granato!
    •  Jasenovački notturno i druge pjesme
    •  Jasenovački notturno i druge pjesme
    •  Da nestali ne bi ponestali
    •  Melodije Rijeke i Šušaka
    •  Uskrs i strah od straha
    •  Don Ivan, čovjek malog čovjeka
    •  ''Greatest shits'' 2016: KGK puše za vrat Glasnoviću
    •  Protjerivanje antifašista iz Jasenovca
    •  Istina o stvarnoj naravi Tuđmanove politike komadanja BiH

> Svi tekstovi ovog autora