novinarstvo s potpisom
Martin Luther King Jr. (MLK) je rođen prije 90 godina, 15. siječnja 1929. Amerika slavi njegov rođendan kao državni praznik svakog trećeg ponedjeljka u siječnju.
Naslov ove prve ovogodišnje kolumne posuđujem iz definicije Svetoga pisma nezaboravnog Bonaventure Dude.
Ovih dana je službeno dovršen proces proglašenja autokefalnosti Ukrajinske pravoslavne crkve. Carigradski patrijarhat je već početkom listopada objavio obnovu već ranije donesene odluke prema kojoj se proglašava neovisnost Ukrajinske crkve. Istovremeno je Sveta sinoda u Carigradu odlučila rehabilitirati i na hijerarhijsku funkciju vratiti patrijarha Filareta Denisenka. Njega je, naime, moskovski patrijarhat isključio iz Crkve kada […]
Ove godine su preseljenjem u vječnost javnu scenu napustila tri neosporno velika i silno utjecajna Amerikanca: Billy Graham, John McCain i George Bush stariji. Imao sam osobno čast susreti svu trojicu te im stoga dugujem ovaj kratki zajednički posmrtni osvrt.
Ovih dana mog opetovanog boravka u Americi su me nepregledne kolone automobila i neopisive gužve na aerodromima natjerale da budem nezahvalan za Dan zahvalnosti. Pritisnut osobnom vremenskom strkom između Bostona, Tulse i Denvera stekao sam dojam da je cijela Amerika u pokretu.
Ovotjedne (među)izbore za američki Kongres (6. studenog) sam, poput ostatka svijeta, pratio s velikim zanimanjem i to izbliza jer sam zbog sveučilišnih obveza dva dana ranije stigao u Boston, moj najdraži američki grad.
Tri puta sam bio kod njega na neurokirurgiji u bolnici u Vinogradskoj. Jednom zajedno s časnom sestrom dr. sc. Valerijom Kovač, profesoricom na Katoličkom bogoslovnom fakultetu (KBF) Sveučilišta u Zagrebu. Bio je na aparatima, u komi, bez svijesti, pa nisam siguran da nas je čuo.
Masovni egzodus stanovništva iz Hrvatske (ali i njezinih južnih susjeda iz bivše Jugoslavije) doista poprima višestruko zabrinjavajuće, po nekima čak i prijeteće razmjere po opstanak države.
Što reći za čovjeka koji je 27 najboljih godina svog života proveo u najzloglasnijim zatvorima svoje zemlje, a po izlasku na slobodu prašta onima koji su ga tamo strpali? Imao je svako pravo na osvetu, a on prakticira oprost.
Kada sam prije neki dan na jednom seminaru za lidere upozorio na opasnost od grandioznosti, bio sam primoran jasnije definirati taj uveliko dvosmisleni termin.
Kolovoz 2018. će u povijest kršćanstva ući kao vrijeme u kojem su najozbiljnije uzdrmani sami temelji Rimokatoličke crkve s ogromnim padom kredibiliteta institucije i njezinih službenika te sveprisutnom dezorijentacijom povrijeđenih i zbunjenih vjernika.
Jučer je nakon kratkotrajne bolesti u svojoj 80. godini života u vječnost preselio Kofi Annan, uz Nelsona Mandelu globalno najprepoznatljivi lider iz Afrike.
Ispratili smo velikog i neprežaljenog Olivera Dragojevića pjesmom i suzama. Danima sjećanja i oficijelno unikatnim Danom sućuti.
Prije točno četrdeset godina (1978.) najpoznatiji sovjetski pisac, nobelovac i disident Aleksandar Solženjicin (1918. – 2008.) je po prvi put u svom prisilnom izbjeglištvu odlučio javno nastupiti.
Ovu kolumnu pišem pod malim hendikepom. Završavam ju prije početka nogometne utakmice domačina Rusije protiv favorizirane Hrvatske na Svjetskom nogometnom prvenstvu. Rezultat će se svakako znati kada se ovaj tekst objavi kao i raspoloženje nacije u kojoj euforiju očekivanog trijumfa može zamjeniti samo nacionalna depresija u slučaju poraza.
U Ženevi su tijekom 16. stoljeća djelovala dva istaknuta reformatora – Guillaume Farel i Jean Calvin. Kao značajno središte i izvorište reformacije koja se odatle u reformiranoj varijanti brzo širila čitavom Europom Ženeva je već je u to vrijeme bila nazvana ”protestantski Rim”, a tu je titulu zadržala sve do danas.
”Rušili smo mostove, pokazivali nerazumijevanje jedni za druge, okretali glavu od nepravde i nismo praštali drugima. Molimo za Tvoju snagu dok zajedno dolazimo da obnovimo našu namjeru da Ti služimo u jedinstvu.”
(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu zbog spriječenosti autora). Protestanata ima u cijelom svijetu – i to oko 800 milijuna. Njih ne bi bilo bez reformacije, pokreta koji je nastao prije 500 godina.
Suvremena Država Izrael će sutra proslaviti svoj sedamdeseti rođendan. Čestitamo! Bio je to doista povijesni dan, taj petak 14. svibnja 1948., kada se u Muzeju Tel Aviva u 16 sati okupilo oko 350 židovskih uglednika na tajno sazvanom događaju koji su mnogi nestrpljivo očekivali jer je istog dana službeno prestala britanska uprava nad Palestinom.
Samo nekoliko mjeseci nakon izuzetno žestoke ratoborne retorike i opasnih uzajamnih prijetnji između Sjeverne i Južne Koreje se izgleda dogodilo čudo doista neočekivanog pomirenja.