novinarstvo s potpisom
Ovih sam dana trebao sudjelovati na jednom važnom reformacijskom jubileju u njemačkom gradu Wormsu – proslavi 500. obljetnice Lutherovog glasovitog govora pred carem Karlom V. Nažalost je sveprisutna korona to onemogućila.
Odlazak velikog teologa i sjajnog pisca Hansa Künga podsjetio me na moje studentske dane u Njemačkoj potkraj šezdesetih godina prošloga stoljeća. Tübingen nam je uvijek bio privlačan sveučilišni grad pa smo s kolegom koji je imao svoj automobil kao ekumenski otvoreni teološki radoznalci znali odlaziti na Evangelički teološki fakultet slušati mladog, ali svojom ”Teologijom nade” […]
Možete li disati? Doktor Corneliu Constantineanu nažalost više ne može. Ponekad je teško disati. Virusna infekcija u plućima može biti smrtonosna. Disanje (respiracija) je izuzetno važno jer bez njega – kao i bez kucanja srca – nema života.
Srpska Pravoslavna Crkva (SPC) je 1965. službeno postala članicom Svjetskog ekumenskog vijeća (World Council of Churches – WCC) koje ima svoje sjedište u Ženevi. WCC je zajednica od 350 članica crkava koje skupa predstavljaju više od pola milijarde kršćana iz cijeloga svijeta.
Prije desetak dana moji najbliži su me podsjetili na 40. obljetnicu događaja kojeg se osobno nerado sjećam te o njemu niti pišem niti javno govorim. Uz taj podsjetnik mi je došao i upit zašto o tome ne napišem kolumnu.
U velikom djelu zapadnog kršćanstva se 14. veljače slavi Blagdan suzaštitnika Europe braće Ćirila i Metoda.
Prošlog se tjedna (27. siječnja) hrvatska javnost opet prikladno prisjetila najstravičnijeg zločina novije povijesti – Holokausta. Hrvatska televizija ovaj puta nije zakazala jer je izravnim prijenosom emitirala i u kasnijim vijestima nekoliko puta ponovila obilježavanje na Židovskom groblju na Mirogoju.
Upravo stoga što posvuda u svijetu raste broj autoritativnih režima izuzetno je bitna pobjeda institucija demokracije u bezumnom pokušaju njezina rušenja u Washingtonu.
To što se prošli tjedan, povrh sveprisutne pandemijske krize, dogodilo u Petrinji, Sisku, Glini i okolnim selima nas je duboko potreslo. Prve reakcije humanitarnog angažmana i općeljudske solidarnosti zadivljuju.
Božić je postao izuzetno popularan blagdan, neka vrsta kulturne institucije. Postavlja se pitanje radi li se uopće još o religioznom blagdanu.
Adventus je latinski izraz koji je u starom Rimu rabljen kao oznaka za svečanu paradu slavnog ulaska cara u grad nakon vojne pobjede. Adventus je kao pobjednički povratak osim javne proslave obilježen i posebnom kovanicom ili medaljonom.
Omiljeni varaždinski kapucin i jedan od najistaknutijih hrvatskih teologa Bono Zvonimir Šagi (11. prosinca 1932. – 16. studenoga 2020.) imenom i djelom neraskidivo je vezan uz glasovitu Kršćansku sadašnjost (KS) u Zagrebu.
Ovih dana se pojavila jedna simpatična karikatura koja pita zašto Trump više ne može ući u Bijelu kuću. Odgovor: Because it is FOR BIDEN – zabranjen (FORBIDEN) jer je rezervirana ”za Bidena”.
Ispred zgrade hrvatskog veleposlanstva u Washingtonu nalazi se Meštrovićev sjajni spomenik svetom Jeronimu. Jeronim sjedi s glavom oslonjenom na desnu ruku dok mu je lijeva ruka na Bibliji, koju drži u krilu na koljenima.
Došlo mi je da zapjevam doksologiju kada sam čuo i vidio kome je ove godine dodijeljena Nobelova nagrada za mir! Pa ja sam neke od tih ljudi susretao, a većini se izdaleka divim.
”Balota i ja išli smo u Labinštinu u potrazi za rodnim mjestom Matije Vlačića – Flaciusa Iliricusa. Tako smo došli u selo Frančići i umorni smo i oznojeni stali da se odmorimo. Balota je izvadio svoje tek kupljene dvojnice (kupljene u Rijeci prije polaska) i sjeo na kamen te zasvirio.
(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu zbog spriječenosti autora). U Njemačkoj se vode intenzivne rasprave o tome zašto je prošle godine više od pola milijuna vjernika službeno napustilo svoje matične crkve. Okreću li oni leđa Bogu u kojeg više ne vjeruju ili samo instituciji za koju smatraju da ih ne predstavlja vjerodostojno?
Pozitivno su me iznenadile i iskreno obradovale neke konstruktivne reakcije na moju kolumnu o velikom Tonku Maroeviću, posebno o njegovu zanimanju za moj rad o prevođenju biblije na južnoslavenske jezike.
Otišao je Tonko Maroević, čovjek briljantna uma i velikog srca. Iako nedvojbeno intelektualno superioran ipak je bio nenametljiv te posvuda prepoznatljiv po svojoj iskrenosti i dobroćudnosti.
U Njemačkoj se vode intenzivne rasprave o tome zašto je prošle godine više od pola milijuna vjernika službeno napustilo svoje matične crkve. Okreću li oni leđa Bogu u kojeg više ne vjeruju ili samo instituciji za koju smatraju da ih ne predstavlja vjerodostojno?