autograf.hr

Na poleđini ekrana mog laptopa jedan je natpis koji ljude obično zbunjuje, čini im se vjerojatno i hvalisava poruka: “This machine kills fascists.” Zar doista mislim da svojim kompjutorom ubijam fašiste? Ne mislim, naravno, odgovorim ja ljubazno. Miroljubiva sam osoba i nemam ni trun želje nikoga ubijati, pa ni fašiste.   Da pisanje može oduzeti […]

Nemam, iskreno, blage veze što je Kolinda Grabar-Kitarović radila posljednje tri godine u Bruxellesu. Njezino mi namještenje ništa ne govori, ne kontam kako je ovaj svijet bio bolji ili lošiji dok je ona bila pomoćnica glavnog tajnika NATO saveza za javnu diplomaciju. Pa i sama mi se javna diplomacija čini kao administracijski mumbo jumbo, zvučni […]

Ta danas više ceremonijalna vojna jedinica ima nekakvo dugačko i kićeno ime koje otprve ne biste znali ponoviti, ali njega zapravo nitko ni ne treba. Muškarce koji još od petnaestog stoljeća čuvaju kraljevske dragulje u Toweru svi zovu kratkim nadimkom Beefeaters – oni koji jedu govedinu. Vidjeli ste možda i marku džina Beefeater, s naslikanim […]

Ne znamo kada se točno naša zemlja priključila međunarodnom vojnom savezu protiv takozvane Islamske države, a čini se da za to nismo ni trebali znati.   Hrvatska je trebala biti tajni partner, kao kad se osnivaju trgovačka društva s nečasnim namjerama, netko čije je ime tvrdo zaključano u čeličnom sefu javnobilježničkog ureda. Postali smo neprijatelji […]

Nisam gledao Marina Čilića u finalu US Opena. Nisam imao snage za to, ni fizičke, jer je bilo kasno i spavalo mi se, a i psihički me je to iscrpljivalo. Bojažljivo sam pogledao samo dva puta po nekoliko minuta, zadnju igru prvog seta, i još jednom, kad je drugi set već bio odlučen, i vidio […]

Mi smo baš jedan smiješan narod. S nama Hrvatima uvijek je nekakva komedija. Jedan vic, na primjer, mene ne prestaje nasmijavati, premda sam ga bezbroj puta čuo. Suprotno naravi viceva, koji se mogu samo jednom ispričati, svaki se put vedro zakikoćem, zagrcnem i suze mi od veselja pođu na oči kad čujem da nekakvi proleteri, […]

Dulje smo od godine u EU, ali konkretna se korist, izuzmu li se visoke plaće nekolicine zastupnika u Europskom parlamentu, od toga ne vidi.   Zlurado ćemo, istina, naglasiti kako smo mi u Uniji, a glupi Srbi, eto, nisu, ali i u tome beljenju i pokazivanju dugog nosa istočnim susjedima nekako je nestalo veselja. Ne […]

Namnožilo se pjevača po gradu preko svake razumne mjere, na Vestibulu, Ispod Ure, kod Zlatnih vrata, iza svakog kantuna vrebaju u zasjedama nedužne turiste, tuleći svoje žalobne, navodno autentične dalmatinske pjesme u kojima nema baš ništa autentično. Nijednu činjenicu o Dalmaciji i Dalmatincima stranac iz tih pjesama neće naučiti, ili barem nijednu koja je mlađa […]

Ako bi u mom kraju netko prodavao zemlju, to bi se oglasilo na nedjeljnoj misi. U stara doba, a nemam pojma, možda je i danas negdje još ostao običaj, kad bi završila služba Božja, župnik bi pročitao nekoliko svjetovnih informacija važnih za život zajednice, i među njima, kojiput, kako taj i taj prodaje nekakvu oranicu […]

(Pošto ovoga tjedna u Slobodnoj Dalmaciji radi blagdana nije bilo Tomićeve kolumne, prenosimo jednu raniju).   Vjernik bi očekivao da papa zna sve odgovore, da bi ga znao ispravno uputiti u svim kušnjama i dvojbama. Napokon, to mu je u opisu radnog mjesta. On je Petrov nasljednik, vlasnik onih ključeva koje je Isus, po Matejevim […]

Čudesan preokret, uzvikivale su oduševljeno zagrebačke novine prije dva dana. Nemreš bilivit, ponavljali su zapanjeno gosti kafića na trešnjevačkom placu i Remizi, razdragano se grleći i zovući piće za cijeli lokal, i ne bi zapravo stigli vlahovcem i gemištom ni zaliti prethodni zgoditak zagrebačkih modrih, a već bi idući zatresao mrežu Lokomotive.   Takav se […]

U središtu Beča, nedaleko od katedrale svetog Stjepana, dućan sa suvenirima nudi majice i torbe s prekriženim crtežom klokana i upozorenjem kako Austriju nipošto ne smijete miješati s Australijom. “Mi nemamo klokane”, kaže plitka i neduhovita šala za turističke tupane koji svijetom putuju zatvorenih očiju, često nesvjesni kulture i tradicije mjesta u koje su doputovali. […]

Jutro nakon Ultre grad djeluje spokojno i tiho kao da je završio međunarodni kongres neurokirurga, a ne razulareni stadionski plesnjak sedamdeset tisuća poklonika elektroničke muzike. Druga je godina ove priredbe, a mi se još uvijek ne možemo naviknuti na to da su razgolićeni i tetovirani klinci dobro odgojeni i dragi. “Topro jutro”, pozdravile su uljudno […]

Trebala je to biti brza cesta, tako su je barem nazvali. U ponedjeljak je obilježeno četvrt stoljeća od početka njezine gradnje i još nije gotova. Jedva bi se moglo i zamisliti koliko bismo je morali čekati da je to nekakva, nedaobog, sporija cesta.   Maločas sam baš gledao na Google Mapu i nakon duljeg mrcvarenja […]

“Ja za njih navijam kao da su naši”, reče on u jednom času. “Oni, sine, i jesu naši”, objasnim mu ja. “Sve je to naš narod.” Zapiljimo se ponovno u televizore i psujemo i u očaju se hvatamo za kosu, a mene tek koju minutu kasnije obasja spoznaja kako je naš kratki razgovor zacijelo sličan […]