autograf.hr

Vjera je osobna i društvena stvarnost. Ona podrazumijeva i društvenu odgovornost. I tvoje najmanje svjetlo doprinos je razbijanju mraka. Otpor i nepristajanje zahtjev su savjesti svakog građanina, pa tako i vjernika.

Salman Rushdie (Mumbai, 19. lipnja 1947.), angloindijski pisac u egzilu, bori se za život, nakon što je izboden nožem, pred nastup u Chautauqua Institutu u istoimenom gradu u državi New York, gdje je trebao govoriti o slobodi. Za neupućene, radikalni vjerski vođe, koji su u Iranu zaveli strogi islamistički režim, prije četrdesetak godina su nad […]

Papa Franjo je na apostolskom putovanju u Kanadi. Poseban naglasak ovog pohoda je posjet autohtonim stanovnicima Novog kontinenta – Indijancima, zbog, ne uvijek slavne, uloge koju je u odnosu prema njima odigrala Katolička Crkva, posebno u XIX. i prvoj polovici XX. stoljeća.

Vrući početak srpnja svake godine nas, htjeli mi ili ne, podsjeti na početak istog mjeseca 1995. godine i genocid u Srebrenici. Te krvave godine rat se na području Hrvatske i Bosne i Hercegovine rasplamsao do neviđenih razmjera. Krvavi raspad bivše Jugoslavije tada je bio drama koja je nas je potresala dobre četiri godine.

Prošlost nije moguće učiniti boljom. Ili gorom. Ona je takva kakva jest. Niz događaja povezanih nekim uzročno-posljedičnim vezama. I to je to. Svaka interpretacija povijesnih događaja, koja bi uključivala njihovo uljepšavanje ili degradiranje, protivna je povijesnoj znanosti. Ona to ne trpi. Takve su interpretacije u povijesnoj znanosti strano tijelo i one, prije ili kasnije, bivaju […]

Kad se vjera stavi u službu politike, vjerski službenici se preobraze u dvorske lude. No za razliku od luda sa srednjovjekovnih dvorova, riječi i djela religijskih službenika uvelike utječu na živote mnogih vjernika. I ne samo njih. Ako vjera nije savjest društva, ako ne propitkuje, opominje i upozorava, onda je ona samo jedan u nizu […]

Radikalne ideologije duhovna su ”Meka” za sve one koji nisu bili kadri ostvariti se u bilo čemu u životu, što bi njihovom postojanju dalo smisao.  Ideologije su, stoga, opijum za promašene. One su dobrodošle pokriće za sadiste i ništarije koji se ne mogu vidjeti ni u čemu drugom osim u radikalizmu nasilja koje im ideologija nudi.

Zlo je povijesna, osobna, društvena, ali i nadpovijesna, metafizička stvarnost. Podložno je rastu i nestajanju, transformaciji, preobrazbi, maskiranju. Ono buja kad ga zaniječemo, relativiziramo, zanemarujemo, uljepšavamo, tražimo mu opravdanja, pravimo se da ga ne vidimo, metemo ga pod tepih svijesti, savjesti, zaborava i povijesti. Zlo slabi i nestaje kad ga prokažemo, raskrinkamo, posvijestimo, ukažemo na […]

Mitovi su stari vjerojatno koliko i ljudsko društvo. Prisutni su u svim kulturama i civilizacijama. Cilj im je (bio) protumačiti postanak i prošlost čovjeka, zajednice, naroda, svijeta i svemira, poučiti, objasniti, oblikovati, usmjeravati, pružiti pojedincu, zajednici i narodu temelj za identitet koji utemeljuje, okuplja, usmjerava, potiče na djelovanje.

Dakako da me kao čovjeka, kršćanina i svećenika pitanje pedofilije u kleričkim redovima duboko žalosti i u meni izaziva ogorčenost, ali u isto vrijeme izbijanje na svjetlo dana takvih optužbi, još više, njihovo rasvjetljivanje i zakonsko procesuiranje, iskreno me raduju. Zašto?

Mnogi vjerojatno nikad ne bi čuli za Milana Tepića, da taj major nekadašnje Jugoslavenske narodne armije dana 29. rujna 1991. nije usmrtio sebe, 11 pripadnika Hrvatske vojske i nepoznat broj vojnika JNA, dignuvši u zrak skladište oružja i streljiva Barutana, u šumi Bedenik, pored Bjelovara, radije nego da ga preda u hrvatske ruke. Dakako, majoru […]

Aleksandra Zec, zvjerski je smaknuta u noći 7. na 8. prosinca 1991. kod nekadašnjeg planinarskog doma Adolfovac pod Sljemenom, zajedno sa svojom majkom. Netom prije, izvučene su iz svog zagrebačkog doma, zajedno s Aleksandrinim ocem, koji je ubijen na mjestu. Ubojstvo obitelji Zec simbol je najmračnije strane jednog sumornog doba, naličje vremena Domovinskog rata u […]

Dokazuje li se samosvijest i čvrst stav ustrajnim insistiranjem na teorijama urote? Je li medijski prostor, napose društvene mreže, mjesto za to? Što će se time postići, osim prividnog zadovoljavanja nečije taštine, koji će iza sigurnosti ekrana i tipkovnice sebi dokazivati kako se ne da izmanipulirati od vlade, svjetske farmaceutske industrije, opskurnih centara moći, marsovaca […]

Posljednja tri desetljeća u hrvatskom je društvenom prostoru mjesec studeni obilježen sjećanjem na žrtve Domovinskog rata, s posebnim naglaskom na Vukovar i Škabrnju. Svijeće u prozorima i duž ulica u selima i gradovima s imenom Grada Heroja, mimohodi i kolone sjećanja, cvijeće, zastave, trube i govori.

Prostor vjere uvijek mora biti prostor slobode. Drugim riječima, čovjek mora biti slobodan od zabrana njegovanja vjerničkog svjetonazora i praksi koje ga prate, kao i od pritisaka da to čini. Obje krajnosti bile bi ponižavanje i Boga i čovjeka.

Ne postoje zločinački i genocidni narodi ili religije. Postoje samo zločinačke politike i skupine koje zlorabe narodna i/ili religijska imena, kao pokriće za vlastitu nečovječnost. Zrelost nekog društva očituje se, među ostalim, u sposobnosti da takve politike i skupine imenuje, označi, od njih se distancira i kazni ih. To je bolan put društvene katarze, koji […]

Svakog se 11. srpnja svaki čovjek, koji ima barem malo ljudskosti, s tugom u srcu prisjeti genocida u Srebrenici, koji se nad bošnjačkim stanovništvom toga grada i okolice dogodio u danima oko 11. srpnja 1995. godine.

Uvijek sam se smatrao običnim vjernikom, nekakvim ”malim” katolikom od kojeg Crkva sigurno puno više i bolje zna o puno toga, a na poseban način o pitanjima vjere i crkvenosti. Nikada to svoje katoličanstvo nisam imao potrebu isticati kao neko mjerilo vlastite vrijednosti ni samom sebi, a kamoli ga nametati drugima kao neku normu.

Ne spominjite (mi) rat u istom kontekstu s pojmom dobra. To su dijametralno suprotne stvarnosti. Rat ni u kojem smislu ne može biti nešto dobro. Čak i kad je obrambeni, rat je zlo. Nužno zlo. Nužno. Ali zlo. Ni tada ne može biti nešto dobro.

Prvog svibnja 1886. policija je zapucala na prosvjednike u Chicagu, koji su tražili humanije uvjete rada, osmosatno radno vrijeme i zabranu rada za maloljetnike. Tom prilikom poginulo je šest prosvjednika, a još su trojica osuđena na smrt u sudskom postupku koji je uslijedio.