autograf.hr

Možda bismo trebali moliti za milost manjine. Kao da je od nas većine slaba korist u pogledu izgradnje mira danas ovdje u Hrvatskoj ili ovdje u Europi. Na čemu možemo toj većini zahvaliti da je u etničkom, religioznom, rasnom smislu pridonijela afirmaciji ljudskosti?

Kada vam se dogodi da ne platite pričuvu, jer u stanu koji je ostao iza vaših roditelja nitko ne stanuje, dobijete nakon nekoliko godina vratolomnu sumu na računu koja višestruko nadmašuje iznos pričuve: jer osim obavezne pričuve vaš dug čine i zatezne kamate.

Kada smo nas dvoje bili cura i dečko, bilo je to sredinom 80-ih, bili smo oboje studenti teologije. Kao takvi znali smo i za crkveni nauk i za većinu naših vršnjaka kojima je taj nauk bio besmislen, živjeli su zajedno i koliko smo mi vidjeli bili su sretni i slagali se.

”Ja sam uvjereni katolik i želim živjeti u državi u kojoj kao katolik mogu živjeti bez ograničenja. Ali ne želim živjeti u državi koja propisuje/određuje svim građanima da žive kao katolici. U tome je velika razlika”, kazao je Elmar Block, europski poslanik CDU-a (kršćanskih demokrata) na tribini u Europskom kongresu u Paderbornu.

Od početka pokreta ”žutih prsluka” u Francuskoj, u studenom 2018., Katolička Crkva je vrlo diskretno prisutna u cijeloj toj društvenoj krizi. Nesumnjivo zbog jasno sekularne prirode te države, ali ne samo zbog toga. Radi se o društvenom pokretu i trebalo je nekoliko mjeseci da Crkva prepozna gdje bi mogla pomoći. Vjerojatno još uvijek traži odgovor […]

Na izmaku 2018., koja je imala, barem po procjeni portala Njemačke katoličke biskupske konferencije, više sjene nego svjetla, pred očima su nam dvije boje prsluka koji su simboli vremena u kojem živimo: narančasti spasilački prsluk izbjeglica na Mediteranu i žuti prsluk francuskih prosvjednika.

U nedjelju, 18. studenog obilježen je po drugi put Svjetski dan siromašnih. Tom prilikom je papa Franjo slavio misu zajedno s izbjeglicama, beskućnicima, primateljima socijalne pomoći te potom ručao zajedno s 3000 siromaha.

”Mir je vrlo krhka stvarnost i zahtijeva neprestanu budnost.” (Felix Wilfred) U duhu Asizija svake godine krajem listopada okupljaju se diljem svijeta, pa tako i kod nas u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, vjernici raznih duhovnih tradicija da zajedno potvrde svoju predanost miru.

Solidarnost i siromaštvo počinju istim slovom – sasvim slučajno. Ili možda zato da nas slovo podsjeti na solidarnost kao točan način odgovora na siromaštvo.

I ove će godine volonteri udruge RAND obilježiti Međunarodni dan nenasilja, 2. listopada. Stajat će sat vremena, od 12 do 13 sati u krugu šutnje pred zagrebačkom katedralom s porukom: ”Ne postoji izbjeglička kriza, nego ispit ljudskosti”.

Prije nekoliko dana osvanula je vijest na portalu index.hr o svećeniku koji poziva svoje župljane da migrantima ne daju ni vode ni hrane. Nažalost ne radi se samo o bombastičnom naslovu; razgovor koji je novinar obavio s dotičnim župnikom potvrđuje sadržaj njegovog posta.

Negdje u ovo vrijeme oko Velike Gospe objavljen je prije nekoliko godina tekst đakovačkog profesora teologije o obavezi žene na poslušnost: nije po njemu Marija uzor poslušnosti vjerniku, muškarcu i ženi, već samo ženi koja po njegovu razumijevanju treba biti poimana kao biće drugotno budući da je prema starozavjetnoj predaji stvorena iz Adamovog rebra.

”Kako vas nije sram doć’ ovdje, kako te nije sram da si tu došao, ima te biti sram, majke mi”, dovikivala je više puta neimenovana navijačica ”vatrenih”, sudeći po narječju Splićanka, vidjevši među gostima Svjetskog prvenstva u Rusiji bivšeg hrvatskog premijera.

Povod ovom članku nije samo nedavna tribina u Zagrebu koja je još jednom istakla opasnost od kriminalizacije migracije. Povod je i šutnja javnosti, koju razumijemo kao nebrigu, pasivnost prema nevolji ljudi koji bježe od rata.

Svake druge godine već više od jednog stoljeća katolici Njemačke organiziraju nacionalno okupljanje Katholikentag. U svibnju ove godine održan je 101. Katholikentag u Münsteru na temu ”Traži mir”. Tribine, okrugli stolovi, izlaganja, predavanja, izložbe, sajmovi, radionice sve dakle što čini šarenu paletu aktivnosti ovog okupljanja bavilo se istraživanjem što znači traženje mira. 

”Voliš li osamu… nemoj nikad zaboraviti da su Bogu draži ljudi” (Madeleine Delbrel) Kako se bliže topliji mjeseci, tako se umnažaju vijesti o stradanjima izbjeglica na Sredozemlju. U susjednoj nam Bosni i Hercegovini okupljaju se sve veće grupe tražitelja azila, politika se počela pitati kako riješiti problem koji sve veći broj država odbija preuzeti.

”I am a Man – ”Ja sam čovjek” stajalo je na plakatima boraca za ljudska prava crnaca pod vodstvom Martina Luthera Kinga. U novije vrijeme se ponovo diže isti glas otpora u poruci ”Black lives matter” –”Crni životi vrijede” kojom američki građani protestiraju protiv nasilja prema Afroamerikancima. Obje poruke teže nenasilnom oslobođenju. Pitanje je koga?

”Može li Katolička Crkva postati mirovna crkva?”, pita se Marie Dennis, potpredsjednica međunarodne mirovne organizacije Pax Christi Internationalis u svom uvodnom govoru na jednom od diskusionih foruma godišnjeg okupljanja Katholikentag, koje se od 9. – 13. svibnja održava u Münsteru.

U Siriji bjesni rat, navikli smo na taj podatak, više nije ni vijest. Zapravo, zaboravili smo Sirijce, najviše one koji se usprkos ratu i usred njega ne odriču nenasilnog otpora. O njima čitamo katkad u stranim novinama jer naša glasila radije prenose vijesti o mrtvima i ugušenima.

U našoj svakodnevnici puno je straha. Kao roditelji bojimo se za vlastitu djecu, hoće li uspjeti savladati prepreke koje im život nanosi, od škole do radnih mjesta.