autograf.hr

Odnos vremena i čovjeka, iako jest filozofijski problem, ipak nije samo to. Čovjek je nezamisliv izvan vremena, pa i kada se misli u religijskim, eshatološkim kategorijama, kao što je to vječnost, onda se i ta kategorija misli kao negacija mogućnosti daljnjeg vremena.

U životu treba razlikovati govor o nečemu ili iskaz o stvarnosti od govora nečega ili iskaza same stvarnosti. U našoj državi mnogi za sebe govore da su pošteni, humani i osjećajni, no njihova djela nisu ona koja govore o poštenju, humanosti i osjećajnosti. Dakle, takav iskaz o poštenju, humanosti i osjećajnosti je neistinit iskaz.

Stvarnost s kojom se svakodnevno susrećemo u javnom životu stane u četiri riječi: Hrvatska nije pravna država. Ako neka država nije pravna država, onda je sasvim razvidno da političari nisu bili zainteresirani da ona to postane, jer da jesu, Hrvatska bi bila pravna država.

Zdravko Mamić nam je otkrio ono što nam je, na razini tajnog znanja, već desetljećima poznato – naša država nije država institucija, procedura, zakona, pravde i istinskih političara koji vode računa o interesima građana. Naša država je država negacije prava, pravde i države. Ona je antidržava.

Prenaglašena stvarnost nikada nije istinita, realna, ali ni humana. Prenaglašavanje ideje nacije rezultira potamnjenjem nacije i njezinom kapitulacijom pred nacionalizmom. Nacionalizam je nehuman, neistinit i nerealan. On, najprije, potamnjuje ideju nacije, kako bi je, potom, mogao potpuno dokinuti.

Rasprava o tome tko bi i čijom voljom trebao postati novi predsjednik ili predsjednica Vrhovnog suda još jednom je uprizorila sav očaj stvarnosti u kojoj živimo – ovo nije država, nego prostor za iživljavanje. U državi postoje zakoni, procedure i institucije, dok u prostoru za iživljavanje postoji volja koja se iživljava nad onima koje ne […]

Hrvatsko društvo je siromašno, i to u materijalnom, demokratsko-građanskom, ali i u duhovnom smislu. Budući da se – olako i nepromišljeno, najviše zbog toga što je naše društvo siromašno u građanskom smislu – često određujemo kao dominantno kršćansko ili, još specifičnije, katoličko društvo, sasvim je razvidno da smo siromašni i u duhovnom smislu, odnosno da […]

Po temama koje zanimaju političare, možemo shvatiti kako oni doživljavaju državu. Naš premijer je zasigurno unikatan, njega, naime, već danima muči izjava jednog vlasnika kafića, koji je HDZ-ovcima javno poručio da nisu dobrodošli u njegov kafić.

Politička kampanja je slična poljodjelstvu. U poljodjelstvu se u zemlju polaže sjeme kako bi iznikao plod, a u političkoj kampanji se siju mentalni kodovi kako bi birači izabrali neku političku opciju koja će upravljati javnim životom na državnoj, lokalnoj ili regionalnoj razini.

Ljudski život je jednokratan pa uistinu ne postoji niti jedan razlog da ga trošimo na posluh, jer posluh nije ništa drugo nego odustajanje od nas samih.

Mnogi hrvatski političari, osobito oni koji se zalažu za demokršćanske i konzervativne vrijednosti, politiku shvaćaju kao platformu deintimiziranja vlastitog emocionalnog i obiteljskog života.

Svima je dobro znano da je čovjek biće riječi i simbola. Jezik je izraz naše upućenosti na druge. Da nema jezika i različitih simboličkih formi, ne bismo drugima mogli komunicirati istinu o nama, niti bi ti drugi nama mogli komunicirati istinu o sebi. Simboli u sebi sadrže mnoga značenja o nama koja jezikom ne mogu […]

Ljudski životi su ograničeni životi obilježeni s mnogim težnjama. Dobro je da je tako. No ljudski život je ujedno i povlašteni život mogućnosti autorefleksije, mogućnosti da budemo svjesni našeg položaja, onoga što jesmo i onoga što možemo biti. Tek tada naše težnje imaju smisla jer postaju težnje bića koje traži načine da te težnje ostvari.

Premijer Plenković optužio je medije da su se udružili s oporbenim političarima kako bi demontirali državu i HDZ.

Osjećati drugo biće, suosjećati s onim što se tom drugom biću događa i sudjelovati u otklanjanju uzroka boli i patnje koje pogađaju to drugo biće, više je od empatije – to je imperativ naše ljudskosti.

Globalizirani svijet je svijet tzv. velikih politika, a one naprosto znače da se političke odluke ne donose u skučenom horizontu koji pogoduje nekim sitnim interesima.

Zapadna civilizacija bitno je obilježena kršćanstvom, i to kršćanstvom kakvo nije smjelo biti, ali, u manjoj mjeri, i kršćanstvom kakvo je jedino trebalo biti.

Odnos politike i religije u našoj državi nije na onoj razini na kojoj bi trebao biti u suvremenom sekularnom kontekstu. Sekularna država je ta koja jamči slobodu građanima, a u tu slobodu uključena je i sloboda religijskih zajednica, kao i sloboda države od diktata religijskih zajednica.

Prošlo je 29 godina od ubojstva obitelji Zec i 20 godina od smrti Vlade Gotovca. Za ubojstvo obitelji Zec, iako su počinitelji poznati, nitko nije kažnjen. Izvršitelji zločina su zločin priznali, ali se hrvatsko pravosuđe potrudilo da, zbog proceduralnih razloga, budu oslobođeni. Ubojice su, dakle, na slobodi.

Hrvatska lockdown ne doživljava kao mjeru suspendiranja određenih prava kako bi se izbjegla javnozdravstvena katastrofa.