autograf.hr

Rat je završio. Davno završio. Japan je kapitulirao u kolovozu 1945. godine. Dvadeset i sedam godina kasnije, 1972., čovjek, kasnije identificiran kao japanski vojnik Shoichi Yokoi, pronađen je u džungli. Nije znao da je rat završio. Živio je pećini koju je sam iskopao. Njegova dva supatnika umrla su koju godinu ranije. Tragično.

Ne znam kada sam ”puknuo”. Mislim u onom trenutku kad sam pročitao o biskupu i lovu na vepra. Inače težak ali trivijalan incident promijenio je nešto u meni. Zašto biskup ne bi išao u lov? I on je čovjek, štoviše lovac. U lovu se dogode nesreće. Puška je opasno sredstvo. Nije imao namjeru pogoditi svog […]

S vremena na vrijeme, ponekad s čekanjem od više stoljeća, pojavljuje se ideja o tome da ljudi trebaju živjeti u idiličnim primitivnim zajednicama bez morala i prava, bez države i zakona, statuta i poslovnika. Živimo li mi u takvoj idiličnoj zajednici slobodnoj od zakona i morala?

U jednom od meni najdražih filmova ”Butch Cassidy i Sundance Kid” junaci se nađu u neprilici. Za ostanak u odmetničkom skloništu Butch se treba boriti noževima protiv najjačeg i najvećeg odmetnika, izvjesnog Logana. Borba izgleda unaprijed riješena.

Vjerujem da dobri zakoni popravljaju ljude. Vjerujem da je stvarati dobre ljude težak i svakodnevan posao. Svaki dan treba nešto novo. Međutim ne vjerujem da zakone treba mijenjati svaki čas.

Razuman čovjek, a takvih je malo, trebao bi se čuditi našoj vjeri u čarobne datume koje slavimo, zbog kojih se okupljamo, kuhamo velike ručkove, danima pečemo kolače. Iza takvih dana, a nisu to samo blagdani u crkvenom kalendaru, već i proslave dana republike, ustanaka ili završetka rata, a svašta se slavi, stoje dosta klimava shvaćanja […]

Kineski carevi duboko su poštovali svoje političke savjetnike. Ponekad bi im ležerno skidali glave, slali ih u progonstvo, ali uvijek su se bojali njihove izdaje.

Pisac mora imati smisla za detalje. O nekom gradu više od svih opisa u vodičima govore grafiti, hrpice smeća ili prljavi autobusi. Krasotica s dinarskim naglaskom pokvari sav trud estetskih kirurga i modnih savjetnika kad zausti.

Dugo se bavim, ponekad oštrom, kritikom sudstva. Našao sam se, jer počeli su božićni domjenci, u društvu baš onih koje često napadam i kudim. Kurtoazno priznaju da sam ponekad u pravu, no čini mi se da smatraju da sam zbog nečega pristran, da sam imao osobno loše iskustvo, da ne razumijem kako je težak njihov […]

Neki nesretni ljudi su se utopili olako misleći da je skakutanje u plićaku isto kao i plivanje u virovima, dubokoj vodi i bujicama. Vesela igra završila je loše. Trivijalne situacije i sitnice mogu se zapetljati. No ne treba biti kukavica i strahovati od svega i svačega, izmišljati prijetnje i sasvim normalne stvari zvati ugrozama. Tako […]

Postoje jasni dokazi da nisam miran i strpljiv čovjek. Lako se uzrujam, planem i budući da me je priroda obdarila jakim glasom, rado se derem.

(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu zbog spriječenosti autora). Napisano je više romana i novela u kojima su se maštoviti  autori poigrali s idejom što bi bilo da je Hitler pobijedio. Različite su varijante. Najpopularnija je novela ”The Man in the High Castle”, prema kojoj je snimljena serija.

Prije pola stoljeća prevladalo je mišljenje da Europa zaostaje jer se drži krutog modela birokratske vlasti, a Amerika odmiče jer se upravljanje državom prilagođava poduzetničkom modelu tržišta. Michael Crosier (1922. – 2013.) napisao je knjigu o francuskom birokratskom fenomenu, Jean Jaques Servan Schreiber (1924. – 2006.) o američkom izazovu.

Trebaju nam izvanredni izbori. Ne kažem to lako. Ne volim izbore, pompu, mudrijašenja, lažne vijesti i prividna sučeljavanja. Moji favoriti su počeli, za moj ukus previše, već davno gubiti na izborima i očekujem da će se to nastaviti. Pa ipak sam za izbore.

Kao i svakog razočaranog salonskog intelektualca (zašto se smatra da je to uvreda, zar nisu salonski revolucionari bolji od saloonskih primitivaca) muči me pitanje koji je to društveni sloj nositelj ideje napretka.

Iako često o tome raspravljam, i uz kavu i u medijima, ne želim se uplitati u frakcijske borbe u političkim strankama. U HDZ-u mi je teško naći ljevicu i centar. Kao da su ih politički vjetrovi toliko otpuhali udesno da je sredina zbroj skupina koje okuplja vlast zbog vlasti – oni nose aureolu pobjednika i […]

Spadam u generaciju koja je prošla sve strahote predvojničke obuke. Učili smo pucati iz prastarih pušaka i slagati se u vrstu po visini. Ipak, glavni smisao nastave bila je indoktrinacija. Učili smo da su otoci naši nosači aviona, da je NATO neprijatelj, a bogme da ni Varšavski pakt nije ništa bolji.

Sukob Tito – Staljin nije me naročito impresionirao niti zanimao. Čak ni nakon knjige Tvrtka Jakovine (”Američki komunistički saveznik”), Bančeve knjige ”Sa Staljinom protiv Tita” i mora memoarske literature. Te su knjige pravi politički trileri. Volim čitati takve knjige, ali svejedno se nisam naročito zainteresirao. Sve do danas i sukoba Plenković – Brkić.

Jedna od tvrdnji koje sam napisao, a prošla je nezamijećeno, je da pohlepa nije pitanje knjigovodstva i financija, već duha i kulture. Malo me je sram hvaliti se time, jer to nije ništa novo, već je banalno. To vrijedi svugdje i traje preko postavljenih granica povijesnih razdoblja.

Stvaranje i sistematsko širenje lažnih vijesti nije u Hrvatskoj teorijski problem, već otkriće industrijske zone proizvodnje lažnih vijesti. Postoji izgleda unosni hobi proizvodnje lažnih SMS-ova.