autograf.hr

Za one koje to zanima, osporeno je mjerenje inteligencije s obrazloženjem da ne uvažava kulturne razlike. Uveden je pojam socijalne inteligencije kao osobina snalaženja u društvenoj grupi. Kod političara je mjerenje inteligencije posebno delikatno.

Još se dobro sjećam kako je netko prije četvrt stoljeća, možda čak i u onim televizijskim raspravama pred prve izbore, usporedio Hrvatsku i Izrael, Hrvate i Židove, Franju i Mojsija.  Tvrdio je kako je Mojsije vodio svoj narod po pustinji četrdeset godina sve dok ne izumre generacija koja se sjećala života u Egiptu.

Muči me jedno pitanje. Ma da jedno! Živim u Hrvatskoj i komentiram politiku i pravo. Pada kiša i ljudi nisu dobre volje. Psuju vrijeme, kišu i politiku. I ja se pitam što će biti. Mene ne muči pitanje mogu li nas ovi ljudi koji su na vlasti izvući iz polaganog propadanja.

Ženske usnice napumpane silikonom pomalo sam prezirao i operaciju smatrao etički problematičnom, a estetski nepotrebnom. Čitao sam K. Lorenza i E. O. Wilsona te smatrao da već korištenje ruža za usne predstavlja za muške primate dovoljan izazov za širenje gena i evoluciju. No bilo mi je jasno da i svaka pubertetska jedinka, kojom divljaju hormoni, […]

Pokušavam mijenjati teme, sadržaj i stil ovih kolumni. Pišem pretežno o politici. Ozbiljno i zabrinuto. Postoji takvo zasićenje politikom da bi čitatelji, oni uporni i predani, trebali dobiti nagradu za vjernost: malo šale. Političari postaju – svojim ponavljanjima, laganjem koje se temelji na slabom pamćenju vlastitih riječi i obećanja – dosadni i nezanimljivi. Zaslužuju ironiju, […]

I u najvećim ratovima govori se o miru i predlažu primirja. Vojnici u rovovima razmjenjivali su votku i rakiju, pjevali zajedničke pjesme u  rovovima Galicije. Hitler se zauzimao za mir i suradnju sa Staljinom, bili su saveznici i dijelili Poljsku.

Moj otac je bio obožavatelj svega hrvatskog. Pazio je na hrvatski jezik, znao recitirati ”Juditu”, obožavao je hrvatsku kuhinju i hrvatska vina. Unucima je, kad su bili mali, dao skrojiti narodnu nošnju i kupio ličke kape. Povremeno se oduševljavao našim dijalektima i govorio ikavski i čakavski. Volio je nekritički svoju zemlju i, danas bi se […]

Nastradao sam ako Vesna krivo shvati ovaj uvod u priču. Vesna je moja draga. Ne voli kad kažem da mi je žena ili supruga. To smatra izrazom moje posesivnosti. Mi se, naravno, povremeno svađamo. Obično radi gluposti iz sitnica. Ja ne volim kad mijenja treću majicu za izlazak, kad prigovara kako vozim ili petlja sa […]

Ponekad u udarnom terminu televizije pokazuju razgovore s vodećim političarima. Scenografija je obično krajnje neinventivna. Neudoban stilski namještaj, zastava, grb i plava zastava sa zvjezdicama. Za tu priliku novinarke urede frizuru, a novinari obuku odijelo i kravatu. Svi su zadovoljni. Urednici imaju ekskluzivan prilog,

Kad sam bio mlad i apolitičan, bilo mi je beskrajno dosadno i odbojno pratiti što se događa u politici i strankama, tada stranci, jer bila je samo jedna. No volio sam čitati. Svaki dan posuđivao sam usput knjige u knjižnici na Krvavom mostu. Lijepa, mala i ugodna knjižnica, a ja sam knjige posuđivao prema naslovu.

Pesimisti su dobro informirani optimisti. Nedavno sam čitao članak Toma Gardnera u kojem se pita zašto pesimizam izgleda pametnije (Why Does Pessimism Sound So Smart? (Especially When Things Are So Good). Navodi dosta razloga protiv optimizma. Pesimizam djeluje promišljeno, pesimist mudro. Optimizam djeluje površno.

Ovo je vrijeme neznalica, nespretnjakovića i minusinteligenata. Gledam, slušam i čitam izjave ljudi, i to ljudi na odgovornim i važnim položajima, koji svjedoče o njihovom malom znanju, skromnom iskustvu i nepoznavanju onoga čime se bave.

Čini mi se da nezapaženo prolazi tihi rat klika za vlast u Hrvatskoj. Koristim izraz klike u sasvim neutralnom značenju, jer kako drukčije nazvati skupine koje ratuju za vlast ne držeći se pravila i običaja, skupine koje čine prijatelji i saveznici, poznanici iz malog mjesta, zavičajno ili profesijom povezani ljudi?

Europi idemo na živce. I ona nama kad se usudimo junačiti. Obično smo do zla Boga servilni ili šutimo, ali ponekad ne ide, pa se malo pravimo važni. Na kraju, pred silom popustimo, pa se prepustimo malo bijesu, a malo žalovanju. Plakanje je taktika koja se nekad koristi i u politici, obično za domaće potrebe.

Negdje sam, možda krivo, pročitao da je za pogreške parlamentarizma kriva arhitektura. U britanskom parlamentu vlast i oporba nalaze se na suprotnim stranama izdužene dvorane. Svog političkog protivnika gleda se u oči, govori u lice. Važno je ne spustiti pogled kad protivnik zuri u tebe u nijemom mentalnom pritisku, bezobrazno se kreveljiti ili smijati, treba […]

Vlastite mane vidimo bolje kad ih imaju drugi. To vrijedi uvijek i za prednosti. Ponekad nismo svjesni koliko se Hrvatska promijenila u nekoliko godina. Sjedim na skupu Friends of Europe. Tema je Balkan (European Policy Summit; Balkan Partnership) i svjedočim mukama ministara vanjskih poslova Albanije, Bosne i Hercegovine, Kosova, Makedonije i Srbije.

Naravno da sam zbunjen. Vjerojatno kao i vi. Oko nas divlja politički život u kojem je razina budalizacije i nevjere u ljudski razum dostigla vrhunce. Pamet i odgovornost pali su na niske grane.

Bio je Thanksgiving Day i pristao sam otići na neko druženje hrvatske zajednice u Stony Brook na Long Islandu. Živeći u Americi nisam se puno družio s našima i pomalo me hvatala nostalgija. Osim što pamtim da je bilo mračno, niski tamni oblaci i da je padala kiša, da je bila strašna gužva na cesti […]

Jedna od najljepših knjižnica u kojoj sam bio je ona u École nationale de la France d’Outre-Mer. Mirišu knjige, studenti čitaju, na kavi se okupljaju ljudi sa svih strana svijeta. Proveo sam tamo nekoliko sjajnih mjeseci, upoznao fascinantne ljude, pretežno iz Afrike. koji su smišljali urote protiv svoje korumpirane vlasti.

Za one koji kartaju briškula nije matematička igra. Sastavni dio igre su skrivene poruke i skretanje pažnje. Namiguje se, podižu obrve, oblizuju ili napuće usnice, lupa šakom ili pak povlači vrhom karte po stolu. Svaka gesta je poruka suigraču, no tu ima i lažnih signala. Važno je zbuniti protivnika. Zato se viče, izaziva i prijeti, […]