autograf.hr

Jedna od mnogobrojnih mana koje imam je želja da budem zanimljiv i duhovit. Jedan od trikova koje volim je privući pozornost nekom tvrdnjom, a onda u dramatičnom obratu nasmijati publiku time što pokažem da se to sve odnosi na nešto drugo. Ne uspije uvijek.

U vrijeme moje mladosti postojala je jedna zagonetna društvena skupina – borci. Po njima su se nazivale ulice, bolnice i škole. U školama se govorilo da su se žrtvovali za nas. Malo prerano sam gledao film ”Kozara” i danima sanjao kako borac svojim dlanom zaustavlja oštricu bajunete i spašava djecu.

Ponekad s osjećajem zabrinutosti, potisnutog straha i nevjerice, gledam kako se u more ruše ledenjaci. Na slici vidim gromade kako se lome i vjerojatno uz strašan prasak padaju u more. Često sve to praćeno je i kartama na kojima se jasno vidi kako led na polovima kopni, slikama glečerskih skijališta koja se pretvaraju u blato, […]

Europski parlament objavio je 14 studija različitih analitičkih centara i grupa (think thank) koje se tiču migrantske krize. To su promišljene, dobro argumentirane i sveobuhvatne studije. Iako se razlikuju prema osnovnoj političkoj orijentaciji, u mnogome upućuju na slične zaključke. (Vidjeti ovdje).

Na putu sam i pratim američku predsjedničku kampanju: Fox News, Sky. CNN, BBC, čak CCTV, RT i lokalne stanice, kasne TV show emisije. Dojam je drukčiji nego kod nas.

U Hrvatskoj danas u političkom govoru svi govore o stabilnosti. Nije to neočekivano i nije prvi put. U vremenima neizvjesnosti, brzih promjena, ratova i migracija to nije čudno. Politička scena se uzburkala nakon izbora, pregovori o vlasti se dramatiziraju, stranke raspadaju, a izabrani zastupnici traže gospodara.

Krešo, duhoviti odvjetnik srednje generacije, učinio mi se pretjerano ozbiljan. Pita se je li krivo glasovao. Nije rekao za koga, ali mu je Plenković, kaže, drag, a HDZ odbojan. SDP mu je drag, a Milanović neprihvatljiv. Pa imao si preferencijalni glas, kažem. Gleda me onako visok, kao da sam malouman, jer kako to rješava njegovu […]

Velika koalicija je danas, par dana pred izbore, tema naslovnica. Vođe političkih stranaka, ostavljajući prostor nagađanjima, šalju poruke da je to spin, tvrde da koalicije neće biti, izmišljaju riječi suradnja, sporazum, sve neodređeno, jer tko zna kako će ispasti.

Populizam je nametnuta tema. U svakoj ozbiljnoj demokraciji populizam, bar kao dodvoravanje biračima, postoji u nekoj mjeri, ali rijetko postaje masovan pokret. Međutim populizam udružen sa svjetovnim religijama nacionalizmom, komunizmom, rasizmom nije više marginalna pojava koja se ismijava u novinama, skečevima i na satima građanskog odgoja.

U današnje vrijeme svatko tko drži do sebe ima nadimak. Zvati se Vjekoslav, Miroslav ili Damir, Karmen ili Bogumila jednostavno je dosadno. Kada imaš takvo ime ili se, kao ja, zoveš obično Josip, moraš imati nadimak. Da bi se to izbjeglo, djeci se daju kratka imena.

Nisam svetac. Nisam čak ni vjernik. Poštujem zapovjedi. Slavim Božić i Uskrs. Zapravo volim blagdane, obiteljska okupljanja i bakalar s prijateljima. Nostalgično se sjećam svinjokolja u studenom i još uvijek govorim o prvom kupanju za Praznik rada.

Sanjao sam da sam pao u bunar. Bilo mi je hladno i bilo me je strah. Mračno. Samo sasvim gore vidi se krug plavog neba i oblaci. Znam, čitao sam Freuda, što znače takvi snovi. No za mene je objašnjenje jednostavno i ne temelji se na potiskivanju stvarnosti.

Leminzi su sitne životinje. Slični miševima. Jedu zelenje. Ne spavaju zimski san, ali preživljavaju i najveću studen. Kada trava zazeleni, kada nastupe uvjeti za razmnožavanje, posvete se ljubavi i hrani, brzo se množe. Njihova popularnost pripisuje se čudnom običaju da se, kada im je najbolje, okupljaju na klifovima i skaču u more. Taj masovni fenomen […]

Iako je, statistički gledano, hrvatski narod uzorno katolički narod, stvarni život i običaji ne slijede crkveno učenje. Ne mislim na trivijalne grijehe za koje se lako dobije odrješenje, koji se priznaju ispovjedniku, na psovke koje se omaknu, na misli o tuđim ženama ili na jednostavne svjetovne dužnosti koje ponekad zanemarimo.

Ljetno je vrijeme i na trajektu slušam razgovor sa susjedne klupe. Tri opuštena putnika, ne sasvim mladi i neodredivih godina, komentiraju politiku. Kratko rečeno, nitko nije po njihovoj mjeri. Milanović je šutljiv kao da nešto krije, a kad nešto kaže, djeluje prgavo i bahato. Jednom se sviđa Predsjednica, ali ne kao političarka, već nimalo gospodskim […]

Stvar je načelno jednostavna. Kad je vlada neuspješna, onda gubi povjerenje predstavničkog tijela i biva smijenjena. Sabor bira novu. Problem je složeniji kad se ni u Sabor nema povjerenja. Ne može izabrati novu vladu. Tada se raspušta i bira se nova vlast. Jednostavno. Logično. Jasno.

U Zagrebu postoji Muzej iluzija. Muzej je jedinstven i ne znam za neki sličan. Kako kažu oduševljava, štošta uči, zasigurno iznenađuje, pa i zbunjuje, jer u tom muzeju pouzdano ”ništa nije onakvo kakvim se čini”! Postoje svakakve varke. Ogledala koja iskrivljuju, rupe za koje se čini da nemaju dna. Sestra mi je bila oduševljena varkama, […]

I u najboljim kućama roditelji se ponekad svađaju pred djecom. Djeca šute i preplašeno gledaju. Svi pedagozi i dječji psiholozi uvjerljivo će objasniti da to ostavlja teške tragove na ličnost djeteta. Djeca zaslužuju živjeti u, možda lažnom, svijetu u kojem se roditelji vole, u kojem nema vikanja, u kojem te nitko ne tjera da jedeš […]

Točno kažu da su dvorske lude početak slobode govora. Mnogi ih ne cijene i s njima se izruguju, ali ponekad su samo one u stanju reći moćnicima i skepticima bolne istine. Tradicionalno takvi završe u Saboru. Svaka politička stranka trebala bi imati svoju dvorsku ludu. Tako bi se na vrijeme čule i evidentne istine, spriječile […]

U trenucima usplahirenosti duhova, bilo radi nogometa ili pada Vlade, treba učiti iz primjera. Premda historiju ne smatram učiteljicom života, jer se prema narodima ponaša bez osjećaja za pedagogiju, pokazuje nervozu i sama griješi, možda se nije loše sjetiti sudbine rimskih koalicija (trijumvirata).