autograf.hr

Žena u Crkvi, osim u iznimnim slučajevima, nije prihvaćena kao cjelovita osoba, nego se, uglavnom, poimlje u njezinoj majčinskoj i supružničkoj funkciji. Identitet žene da je biti ili majkom ili djevicom. Za muškarca, međutim, ne kaže se da je njegov poziv biti ili ocem ili djevcem.

Živimo u posljednja vremena. Ne zato što će uskoro biti kraj čovječanstvu – premda bi se i to moglo dogoditi – nego zato što je naša čovječnost na ozbiljnom ispitu. A sve ovo što se događa u naše dane u našem ljudskom svijetu tek je početak kraja. Ili početka – ovisi o nama. O našoj […]

Možda se teško oteti dojmu da danas, 8. studenog 2015., na biračka mjesta ulazimo kao u kakav casino u kojem pravo ne poznajemo ni pravila ni strategiju igre, premda su nas ovih dana obasipali informacijama o mogućim rezultatima uglavnom građenima na diskreditiranju protivnika.

Možda se teško oteti dojmu da danas, 8. studenog 2015., na biračka mjesta ulazimo kao u kakav casino u kojem pravo ne poznajemo ni pravila ni strategiju igre, premda su nas ovih dana obasipali informacijama o mogućim rezultatima uglavnom građenima na diskreditiranju protivnika.

Da postoje takozvane progresivne struje (kojima su radosti i nade, jednako kao i žalosti i patnje ljudi vlastita vremena važni) i konzervativne struje u Crkvi (kojima je važno jedino očuvanje koncepata vjerskih istina) poznato je barem još od objavljivanja spornih papinskih dokumenata: dokumenta pape Pija IX. Syllabus 1864. i enciklike pape Pavla VI. Humana vitae […]

Polariteti se, čini se, sve više zaoštravaju, a jazovi među suprotstavljenima produbljuju, jednako kao i napetosti. U politici, u ekonomiji, u Crkvi, u svakodnevnom životu. Gorljivo braneći svoju poziciju i stavove, i sami se kadikad svrstavamo na ovu ili onu stranu, pridružujemo ovom ili onom ”mi“ pridonoseći tako krizi, a ne njezinu rješavanju. A jednako […]

Koliko god bili informirani, što kažemo da razumijemo o onome što se događa oko nas tek je naša priča. Zapravo, sve što kažemo o svijetu, o sebi, o drugima, o prošlosti ili budućnosti, ni ne može biti drugo. Koliko god prilagođavali i modificirali naše priče svakom novom informacijom, riječima ne možemo iskazati ni najjednostavniju svakodnevnu […]

Možda se i vama štogod takvoga dogodilo. Uđete u pekarnicu u gradiću u kojem ste se rodili i zamolite prodavačicu da vam kruh stavi u “škrnicl“, a ona vas čudno pogleda i pita: ”A što vam je to?“ Osjetite nelagodu kao da ste stranac u vlastitom zavičaju.

Teologija je, zapravo, sve dublje gurana u akademski zapećak još otkako se Katolička crkva, ustuknuvši pred naglim, globalizacijskim promjenama u svijetu, uplašila dalekosežnosti Drugoga vatikanskog koncila te se, sve do sadašnjega pape Franje, vraćala u siguran prostor restauracije staroga. Na Koncilu su učiteljstvo i teologija išle, iako ne bez trzavica, ruku pod ruku. Danas kao […]

(Opaska uredništva: Objavljujemo raniju kolumnu zbog spriječenosti autorice). U javnom prostoru ništa nam tako nedostaje kao dobrih riječi. Riječi koje oslobađaju dobre energije i omogućuju dobre odnose. Zatrpali smo se međusobnim podjelama te često ne vidimo više ljude. Ne vidimo više jedni druge. Bez ljubavi, riječi ponižavaju, a bez tišine kritika postaje osuda. A iz […]

(Opaska uredništva: zbog godišnjeg odmora autorice ponavljamo raniju kolumnu). Čini se kao da katoličanstvo u Hrvata u ove naše dane ima tek jednu svrhu – da služi malograđanštini. No, što to zapravo znači biti malograđanin? Kao da smo riječ, premda ne i njezin sadržaj, izbacili iz opticaja zajedno s Nušićem, Popovićem i Krležom. A jedva tko […]

Enciklikom Laudato si. O brizi za naš zajednički dom, koja je ugledala svjetlo dana krajem lipnja 2015. papa Franjo koraknuo je dalje i dublje od pokušaja dosadašnjih papa da u svoje govore i dokumente uključe i ekoteologiju, i samu još u povojima. U 180 stranica dugačkom dokumentu Papa ne samo da premošćuje višestoljetnu manjkavost katoličke […]

Pravednost i ljubav nisu neodvojive. Međusobno se nadopunjuju. Možda je pravda stvar države, kako kaže papa Benedikt XVI, ali Crkva ne može biti izuzeta borbe za pravednost kao što to jasno kaže papa Franjo u objema svojim enciklikama: Evangelii Gaudium i Laudato si.

”Laudato si“ (”Hvaljen budi“) – tako počinje Il Cantico delle Creature, ili Pjesma stvorenja, kako se najčešće prevodi pjesma Franje Asiškog. Pjesmu je Franjo ispjevao u doba najveće krize, dvije godine prije smrti. Još od povratka s Istoka patio je od sve to jače upale očiju te ga, uz posvemašnju iscrpljenost organizma, posve shrvala. Klara […]

Ako je još tkogod dvojio o tome što su značenje i smisao posjete pape Franje Sarajevu – unatoč jasnom očitovanju njegova pastoralna poslanja u posljednje dvije godine pontifikata – to više ne bi trebao činiti čuvši Papinu propovijed izgovorenu za slavljenja svete mise na stadionu Koševo u Sarajevu. On je došao svima, „svim muškarcima i […]

Prelazeći iz Staroga u Novi zavjet potrebno je naglasiti da je riječ o kontinuitetu, mnogo više nego o ispunjenju Staroga u Novome, kako su to shvaćali crkveni oci i preuzela teologija. Ivanova deklaracija (1 Iv 4,8): “Bog je ljubav” čini se kao prekid s starozavjetnom logikom kakva počiva na shvaćanju Božje pravednosti.

Iako je za interpretaciju biblijskih tekstova važno proći kroz objašnjenje njihovih značenja i smisla, nakana interpretacije nije ”objasniti” Bibliju, nego ju ”razumjeti”. Dakle, pitanje nije toliko u tome da se otkriju značenje i smisao biblijskih tekstova, koliko da se u njih uđe. Izvana i iznutra: upoznavanjem s njezinim glasovima te prianjanjem ne samo uz jedan […]

U ovogodišnjoj uskrsnoj poruci vojnog biskupa u Bosni i Hercegovini, Tome Vukšića, unutar govora o klanjanju kumirima i poziva na povratak Bogu, među ostalim, čitamo: ”Vratiti se Bogu svom i biti s njim znači živjeti da se samo Bogu klanjamo, da ga volimo iznad svega drugog (…)

Sloboda je krajnja referencija biblijskoga svijeta. Početke povijesti hebrejskoga naroda obilježio je temeljan događaj: izbavljenje iz egipatskoga ropstva. Njega su Hebreji razumijevali kao osobit Božji zahvat u ljudsku povijest i potvrdu njihova izabranja, tj. osobite sudbine kakvu im je Bog obećao u opetovanim savezima.

Evanđelisti nisu suglasni u tome kada je Isus posljednji put blagovao sa svojim učenicima: u Ivana to je bilo pred Pesah (Iv 13,1), a u sinoptika prvoga dana blagdana (Mt 26,17; Mk 14,12; Lk 22,7). Sinoptičarima je bilo važno vezati Posljednju večeru uz Pesah zbog simboličkog potencijala blagdana: