autograf.hr

Dan izbora za predsjednika Republike Hrvatske ovaj put pada točno na dan kada počinje Hanuka, židovski blagdan svjetlosti. I podsjeća na davnu pobjedu Makabejaca nad grčkom vojskom koja je branila židovskom narodu njihovu vjeru i tradiciju. Manjina je ipak uspjela pobijediti mnogobrojnu grčku vojsku i ponovo posvetiti Hram u Jeruzalemu.

Neznano je kako je to točno bilo, ali nije teško rekonstruirati. Marko Skejo je te 1996. navratio u MORH, negdje u Splitu, i na oglasnoj ploči vidio oglas. Na oglasu je pisalo: Iznajmljuje se poslovni prostor. Za siću. Soba 17, na kraju hodnika desno – a tako je, kune se onaj električar koji je u […]

Nakon niza gafova posljednjih dana, maxi i mini-skandala i čudnih izletavanja u javnosti, njezin stožer imao je još jedan ogroman gaf iliti propust. U pozivu medijima, koji aktualnu predsjednicu i predsjedničku kandidatkinju HDZ-a u izbornoj noći planiraju pratiti u njezinu stožeru, njeno ime je – Kolinda Grabar-Vuković.

“Ono što je meni problem jest da se ja već godinama borim s korupcijom u tajnim službama”, izjavila je Kolinda Grabar-Kitarović u debati predsjedničkih kandidata na HTV-u imenujući pritom “SOA-u, VSOA-u i druge službe”.

Kada bi se neupućeni promatrač ovih dana našao u Hrvatskoj, slušajući predsjedničke kandidate, prilično je sigurno da bi pomislio kako se nalazi u Ukrajini ili Siriji. Jer kako se predizborna kampanja približava vrhuncu, retorika koja prevladava stvara dojam kao da je Hrvatska na pragu novog rata.

Da se dao uvući u igru, a nagovarali su ga, Željko Rohatinski bio bi vjerojatno loš premijer. Ne zato što ne bi znao ili razumio posao, nego zbog toga što ne bi pristao na niske političke spletke na kojima se temelji naša politika.

Koliko ste puta čuli rečenicu: “Hrvatskoj je potreban HDZ”? Tijekom povijesti su je uglavnom izgovarali članovi te stranke, nastojeći obrazložiti razloge zbog kojih će HDZ isplivati iz močvarne nakupine financijsko-korupcijskih skandala koja oko njega periodički nabuja. No, mantru o nacionalnoj potrebi za HDZ-om nerijetko su izgovarali i predstavnici drugih, konkurentskih stranaka.

Uvijek je kod nas bilo tako. Dok je za jedne studij medicine bio prečica do lakog stjecanja cjeloživotnoga društvenog ugleda, drugi su je studirali da bi liječili ljude. To je, i doista ništa drugo, razlog zašto je, pogotovu nakon tobožnje demokratske tranzicije, toliko liječnika, ili bolje rečeno svršenih medicinara, u politici, naročito među političkim ekstremistima, […]

S obzirom na to kakvi se razorni projektili ispucavaju u finišu ove kampanje, razložno je postaviti pitanje: ima li života poslije izbora?

Iako je u političkom i državotvornom smislu odavno upokojena i nema nikakvih izgleda, niti nastojanja da se u skorije zamislivo vrijeme obnovi igdje drugdje, osim u noćnim morama hrvatskih desničara, Jugoslavija je nastavila postojati kroz zajedničko tržište, jedinstveni kulturni prostor i pop-kulturne fenomene. Ovo čini bolju stranu postjugoslavenske suradnje.

Sami stožeri predsjedničkih kandidata teško da su bili iznenađeni – jer su im očito interne ankete sugerirale slične trendove – ali rezultati telefonske ankete koju je za Novu TV napravila agencija Ipsos početkom prosinca u javnom prostoru odjeknuli su poput detonacije.

Furiozni finiš kampanje aktualne predsjednice Republike teško da daje vremena i prostora da se sagleda šira slika. Iz silnih količina fake-newsa, populizma, izjava tipa “vjerujete li vi meni ili svojim očima” i bižuterijskog nacional-populizma poput pridržavanja ranjenog vojnika iz Afganistana na Ovčari teško je uopće izroniti i uhvatiti dah, a kamoli pogledati krajolik.

Voljeli ih ili ne, ali u Srpskom narodnom vijeću znaju zatalasati ovdašnju javnost. Pritom se niti ne trebaju jako potruditi. Dovoljno je da u nekoliko hrvatskih gradova postave plakate na – ćirilici.

U spomen na članove zagrebačke obitelji Zec, koji su ubijeni na današnji dan prije 28 godina, Srpsko narodno vijeće i Documenta održali su komemoraciju na Medvednici. Položivši vijence i ruže na temelje planinarskog doma Adolfovac, grupa od 20-ak građana odala je počast 12-godišnjoj Aleksandri i njenoj 35-godišnjoj majci Mariji, koje su na tom mjestu ubijene […]

Proces u kojemu se ljude preseljava kao da su mrtvi predmeti lišeni svoje volje i emocija naziva se humano preseljenje. Oni koji o tome odlučuju reći će da se to čini u skladu s najvišim interesima naroda.

Večeras se u 15:30 sati okupljamo kod okretišta tramvaja Mihaljevac (podno Ksavera) u Zagrebu odakle ćemo poći na Adolfovac (Sljeme) i, u organizaciji Documente i SNV-a, odati počast ubijenima, na mjestu likvidacije gospođe Marije i njene kćerke Aleksandre Zec.

Činjenica da je kandidatkinja HDZ-a za predsjednicu Republike, aktualna šefica države Kolinda Grabar-Kitarović, prikupila najviše potpisa podrške kandidaturi svjedoči samo o jednoj, i to općepoznatoj činjenici – da je HDZ najveća politička stranka s najboljom infrastrukturom.

Dobra je vijest da je dogovorom Vlade i sindikata okončan najdulji štrajk prosvjetnih radnika u povijesti Hrvatske. Neodgovoreno ostaje pitanje je li baš i morao biti najdulji.

Pitanje je radi li se o smišljenoj taktici. Jesu li s Kolindom Grabar-Kitarović, obavijeni duhanskim dimom dugo zasjedale najodgovornije glave iz njenog stožera i stranke, detaljno analizirajuće zabrinjavajuće političke trendove i brojke iz dijela anketa, ili je predsjednica sama, na svoju ruku i možda posve impulzivno odlučila udariti po gasu.

Pune tri godine, što od predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, što od Vlade i ministara, slušamo kako je sigurnost Hrvatske, građana, njihove imovine i gospodarstva imperativ, gotovo pa sveti cilj ove vlasti.