autograf.hr

Prizori s otvaranja tog nekog supermarketa u Zadru slika su hrvatskog kolovoza 2020. Kolone ljudi, uglavnom sredovječnih i starijih muškaraca i žena, u zbijenom borbenom postroju, karakterističnom za red ispred blagajne, u oznojenim sintetičkim bluzicama, suknjicama i čakširima, u tom jednokratnom haundem autfitu, karakterističnom za izbezumljena i besadržajna istočnoeuropska društva, potpuno izgube razum kada prekarna […]

Josip Kregar, naš Kreg, bio je, u najboljem značenju te riječi, Čovjek, osoba vrijedna poštovanja, vrijedna da se, misleći na njega, imenica čovjek piše velikim slovom.

Dvoje mladih ljudi prvih su se dana kolovoza zatekli u središtu pažnje, jer su, barem fragmentarno, ispričali svoje životne i ratne priče. Boris Milošević, koji je u trenucima raspada Jugoslavije imao šesnaest, i Anja Šimpraga, koja je imala četiri godine. Oni su, pogotovo ona, djeca nezavisne Hrvatske, druge zemlje nisu upamtili, niti su u njoj […]

Ovo pišem, prije svega, zbog onih u Hrvatskoj koji ne vide nikakvog razloga za pomirenje, a onda i zbog onih u Srbiji koji valjda misle kako je bratoubilački rat u Hrvatskoj bio jednočinka, počeo i završio Olujom.

Izvjesna je internetska pojava, za koju nitko nije siguran ni postoji li uopće izvan fejsbuka i inih postaja virtualnog svijeta, ponudila Nini Badrić da za tristo kuna dnevnice vadi krumpir negdje u okolici Bjelovara.

Hrvatska ”Olujom” slavi pobjedu u ratu. Međutim, može li i treba li zajednica, sve u svrhu zajedništva, ratnu pobjedu, rat kao takav, istovremeno gledati i kao poraz ljudskosti? Jer nakon rata trebao bi doći mir, stanje u kojem društvo treba inzistirati na zajedništvu što je uvjet prosperiteta cjelokupne zajednice.

U ponedjeljak u Dvoru na Uni održana je komemoracija SNV-a, u suradnji s Inicijativom mladih za ljudska prava Hrvatske i Centrom za suočavanje s prošlošću – Documenta za ubijene, poginule i nestale tijekom i nakon VRA “Oluja”. Pročitana je Izjava sjećanja SNV-a koju u cjelosti možete pročitati u našoj rubrici Odjeci.

Doista šteta što je pismo skupine 150 svjetskih intelektualaca protiv ostracizma i javnog sramoćenja u javnim raspravama dočekano u nas s onim istim periferijskim i provincijskim mukom s kojim biva dočekana svaka iole kompleksnija tema.

Predsjednik Republike veoma se uzrujao načinom na koji su preostale hrvatske novine interpretirale njegov sastanak u četiri oka s premijerom. Kaže da je to strašno, da je to “prilično ozbiljan primitivizam”. Suglasan sam s gospodinom Zoranom Milanovićem. Ono što hrvatska javna glasila danas jesu, od najneznatnijega privatnog portala sve do Hrvatske radiotelevizije, uključujući i preostale […]

O svojoj pratetki Paulini Slavki Jergović pisao sam u nekoliko knjiga, uvijek u kratkim i zaokruženim epizodama. Časna sestra u ženskoj redovničkoj zajednici družbe Kćeri Božje ljubavi, najprije u Sarajevu, u samostanu koji je i danas u Ulici Ivana Cankara, na broju 18, a od kraja 60-ih u Zagrebu, u samostanu u Granešini broj 7, […]

U nedoba nam se, opet nenajavljena, vratila korona. Dočekivali smo je s uvjerenjem da je bolja nego što je bila, da je mutirala. Prije toga nam se činilo da joj smeta sunce, otopi se, nesretnica, na vrućini, kao da je grudva domaćeg maslaca, a ne virus. Međutim, čini se da njoj, kao ni nama, ne […]

Zeleno-lijeva koalicija ostvarila je sjajan rezultat na parlamentarnim izborima. Dok je na početku kampanje hrabro zvučala mogućnost formiranja saborskog kluba, u nedjelju je čak sedmero kandidatkinja i kandidata dobilo mjesto u Saboru.

U noći svog izbornog poraza 2015. godine Ed Miliband, predsjednik laburista, stranke koja je očekivala zamijeniti konzervativnu vlast i vodila je u istraživanjima javnog mnijenja, najprije se zahvalio svojim biračima, a potom rekao:

Novak Đoković vjerojatno je i najveći tenisač u povijesti. Na vječno nepouzdanim đubrištima i smetlištima interneta nailazimo na podatak da je u dosadašnjoj karijeri zaradio oko petsto milijuna dolara. Po tenisu, kao ni po bilo kojem drugom sportu, ne mjeri se nečiji stvarni društveni i povijesni značaj, kao što se po zaradi, naročito u našemu […]

Upregnula se zagrebačka policija, MUP u cjelini, skupa s policajministrom Božinovićem da zaštite anonimnost, dobar glas i nedodirljivost uglednih kustošijskih neonacista. To bismo, možda, u naivnosti i mogli smatrati dijelom zakonske procedure da ista ta policija, MUP u cjelini i isti taj Božinović nisu svojedobno objavili ime, prezime i fotografiju čovjeka koji je skrnavio spomenik […]

Uživanje u blagodatima otvorenog, demokratskog društva, sa svim njegovim konceptima, omogućuju nam njegove fundamentalne tvorbe – institucije. Njihova važnost i uloga u odvijanju demokratskih procesa i širenju demokratskih vrednota je krucijalna jer one uspostavljaju pravila i brinu se da se ta pravila poštuju.

Posljednjih godina, ili otkako u Hrvatskoj ne postoje ozbiljni javni mediji, neke novinske teme te članke i objave na internetu s osjećajem mučnine preskačem. I to su, kao po pravilu, upravo one teme o kojima bi se najprije trebalo govoriti, razumno i s empatijom.

U prizemlju Sepetarevca, u sobici s pogledom na bašču, otpočetka smo držali podstanarke, studentice. A. je bila vrlo lijepa, crnokosa djevojka iz Ilijaša. Čini mi se da je te 1971. upisala ekonomiju. Majka se zbližila s njom, kao što bi se zbližila sa svim svojim podstanarkama, pa kada je s proljeća 1972. naišla epidemija velikih […]

Svoju odluku kojom odbacuje tužbu policije protiv Thomsona za uzvikivanje i poticanja publike da uzvikuje ”Za dom, spremni”, Visoki prekršajni sud obrazložio je i tvrdnjom ”da je na Thompsonovom koncertu vladala pozitivna atmosfera i da nisu primili ni jednu pritužbu građana”. Dakle, kršenja javnog reda i mira nije bilo.

U Gundulićevoj ulici, na broju četiri, nalazi se jedno od najljepših i najuzbudljivijih mjesta u Zagrebu, i uvijek mi bude žao što tu nisam došao u pravo vrijeme, kada mi je bilo deset-dvanaest godina. U “Muzeju vlakića” – što je loš, deminutivčekom opterećen naziv – nalazi se maketa, veličanstvena poput željeznice u švicarskim Alpama i, […]