autograf.hr

Bila jednom jedna velika, najveća crkva na svijetu. Podigao je Justinijan u današnjem obliku 537. i dao joj ime Hagia Sophia – Božanaka Mudrost (Sveta Mudrost). Kad su Turci zauzeli Carigrad 1453. oteta je tada najveća svjetska kršćanska bogomolja i pretvorena u – fethija džamiju. Da podsjetimo, to je ona godina i onaj povijesni događaj, […]

Vlast i sva moć je u rukama dvojice-trojice starijih ljudi. Oni imaju sve i kontroliraju sve. Dokle pogled doseže, pa i dalje. Oni su, a da bi njihova moć bila posve zaštićena postavili svoju policiju, regrutiranu iz kriminalnog miljea. Gradonačelnik je njihov. Sudac je njihov. Vlasnik novina je njihov. Dakle, novine su njihove. Treba li […]

– Baš je sve bilo kako si napisao – kaže mi drug. Nažalost. A baš sam priželjkivao da ne budeš u pravu. Antifašisti kozaračkog kola jednokratno su i jeftino upotrijebljeni, izmanipulirani, umislili sebi da su važni i da rade neku svjetsku misiju i onda – nestali.

Ne znam je li točno, ali negdje sam pročitao da je za sve ovo vrijeme rada Haškog suda za ratne zločina na prostoru bivše Jugoslavije, dakle u 24 godine, osuđena 161 osoba i sve su se deklarirale kao vjernici. Stanem u nevjerici nad pročitanim, zamislim se.

Kaže mi drug kako je malo falilo da se on i Mido naljute na mene jer sam ih preskočio u čak dvije posljednje kolumne. Znamo Mido i ja da to nije istina, ali vidim ja da mi nema druge nego platiti turu pića i sve će opet biti kao nekad.

Ideološke, vjerske, navijačke skupine objedinjuje psihologija krda, stada, mase, uniformnost, militantnost, redukcija mišljenja, parole, bučnost, sveopći kič.

Bleiburg je samo nekome potreban simbol. Zločini nad zarobljenicima, vezanim uz Bleiburg, događali su se izvan Bleiburga, na putu natrag (prozvanim Križni put), kroz Sloveniju, Hrvatsku, BiH, nakon što su Britanci Titu predali ”njegove”, kako je zaključeno na susretu velike trojice (svakome njegovi!).

Teško pametnome! Ne daju nam se družiti, ali sastanemo se mi na video-viber ili skype konferenciji. Kad može Hrvatska tako predsjedati Europskom unijom, što se mi ne bismo mogli družiti i nazdraviti pokoju?

Nekad davno, davno, kad sam prvi put sreo i upoznao Radomira Konstantinovića, na jednom skupu o Krleži na kojemu sam i sâm sudjelovao, kad je na njega došao red svoj je govor počeo rečenicom: ”Naša je kriza velika, dakle naše su šanse velike”.

Kaže mi drug: – Molim te piši sljedeći put o ovim lijekovima za koronu kojima nas zatrpavaju putem društvenih mreža. Te morska sol, te soda bikarbona s limunom… I sve to šalju neki nazovi intelektualci. Pa čovječe, ovaj narod je zreo za novog Torabija.

Znao sam da Mido zna i poludjeti, ali baš toliko. Takvog ga dugo nisam vidio: – Bolnica u Mostaru je bila spremna za koronavirus, problem je nastao kad su počeli stizati pacijenti, kaže njihov direktor, koji ne zaslužuje ni ime da mu se spomene. Kao uostalom ni onima koji su ga tu doveli i drže […]

Nema nam na posao, pa se pivo vadi iz gepeka i pije stojećki na opustjelom parkingu uz auto… Ne smije prestati druženje barem onda kad nema policijskog sata, a evo i manje nas je od četvero, pravdamo se.

Dođu tako vremena kad neka riječ preplavi medijski prostor. Mjesecima je to bila agonija. Napose u gospodarstvu. Svi su živjeli neku agoniju. A onda je došla riječ panika. Doduše u negaciji: nema panike, bez panike…, uporno su ponavljali i tako su, tobože ne htijući, u javni prostor uveli i riječ panika i stvarnu paniku. A […]

Zove me drug i kaže: -Hajde čeka kava, a i Mido je tu. Obradujem se i mislim garant stigla nova tura viceva, kad će Mido mrtav ozbiljan: -Znaš li da je sad ovo, nakon Hrvata, i Bosna podigla stupanj pripravnosti na korona virus?

Ako hodate ozbiljnim europskim gradovima, ovo ozbiljnim – ”kradem” od Valerijana Žuje koji za Sarajevo kaže da je jedan ozbiljan grad, onda ćete uz imena ulica naići i na table koje vas informiraju o tome po čemu je ili po kome neka ulica dobila ime. A onda ćete na zgradama naići i na table na […]

– Nikako mi nije jasno kako to da je kod nas kriminal bolje organiziran od države kad i jedno i drugo vode isti ljudi? – počinje mi drug sav zabrinut, kakav inače zna biti nakon što navečer odgleda sve političke emisije na svim mogućim televizijama, već prije nego otpije prve gutljaje jutarnje kave.

Prije više od četrdeset godina čuo sam u Derventi jednu narodnu uzrečicu, a izrečena je u povodu nekog inaćenja kojemu sam prisustvovao: ”Iz inata se samo govna jedu!”

Kaže mi drug: – Jesi li upratio onog blesavog hodžu s TV Vogošće? – Daj, ne zajebavaj. Nit me zanimaju hodže, nit TV Vogošća. Tko to uopće gleda?

Skloni smo mi tako, osim neizbježnim jesensko-zimskim, i velikim, gustim, neprolaznim verbalnim političkim maglama. Pa kad se nešto neće, ama baš neće, iz inata neće, kaže se kako nema, kako ne postoji politička volja.

Možda se sav problem predsjedničkih izbora u Hrvatskoj na kojima je pobijedio SDP-ovac Zoran Milanović, u BiH može svesti na (ne)simpatičnu doskočicu imaginarnog Bošnjaka koji poručuje imaginarnom Hercegovcu: