autograf.hr

Poslijepodne je hladno i vedro, sunce razlijeva svoju zlatnu svjetlost, po mom mišljenju, po toliko lijepoj zgradi Zanatlijskog doma na Britanskom trgu 3, koja tako impozantno obilježava ugao između trga i ulice Pantovčak.

Tog sam poslijepodneva stajala na tramvajskoj stanici, promatrajući prolaznike s maskama kako zaobilaze dizalicu koja radnika podiže do krova ranjene zgrade, i kamion tik do nje, prepun šute i starih greda.

Tragični događaj koji se zbio nedavno na Markovu trgu, iznio je, kao na pladnju, sve dugo potiskivane istine naše društvene stvarnosti na vidjelo.

Venecijanska laguna, ušće rijeke Po, koje bi, prepušteno svom prirodnom toku bilo močvara, mjesto je čudesnih igara svjetlosti u zoru i u suton, iznad pješčanih sprudova – otoka, koji su ljudskim trudom pretvoreni u elitne rivijere, a na kojima još uvijek, netaknuta caruju ribarska mjesta poput luke Malamocco na Lido di Venezia, vrtovi i voćnjaci […]

Zoju Odak prvi put sam gledala na malim ekranima, u ulozi učiteljice dječjeg filma/serije ”Kapetan Mikula Mali”, u drugoj polovici sedamdesetih godina prošlog stoljeća.

Mariju sam upoznala u zimu 2006. godine, u ranim danima siječnja, kad se grad odmara od božićnih i novogodišnjih priprema, svjetala i prštavih očekivanja koja se rasplinjuju s vatrometom novogodišnje noći.

Posljednjih dana, kao već mnogo puta u predizborno vrijeme, svjedočili smo istragama i hapšenjima, kvalitetno medijski popraćenima, poput ovog posljednjeg u energetskom sektoru.

Postoje među nama djeca koja se raduju cvijetu samo zato što je lijepe boje i mekan pod prstima. Raduju se i lopti, zato što skakuće i odbija se od poda, i kad promaše koš ili gol, to im nije bitno, oni se raduju igri.

Nakon mjesec dana izolacije, danas sam sjela na moj roza poni i prvi puta nakon potresa, odvezla se u centar, preko Adžijine do Kazališnog trga.

Gospodin Koronavirus odlučio je pokucati i na moja vrata. Doduše, ne kućna, nego vrata Centra u kojem radim. Jedno je djetešce u predškolskom odjelu pozitivno, kao i njegov otac. Epidemiološka služba odradila je vrhunski svoj posao, upoznala se s kretanjem i dinamikom rada u našem Centru, i odredila mjere. S obzirom na to da se […]

Nikad kao do sada nismo svjedočili tolikom optimizmu građana, pogotovo onih koji su mjesecima na cestama i prosvjedima protiv devastirajućeg i korupcijskog modela upravljanja Gradom. Nikad češće no posljednjih dana, nismo čuli kako je ovo Bandićev kraj.

Film ”Medena zemlja”, koji potpisuje autorski dvojac Tamara Kotevska i Ljubomir Stefanov, toliko je naglašeno poetičan da se u prvim minutama filma zapitate radi li se o uistinu dokumentarcu.

U subotu 21. prosinca, na dan predizborne šutnje, Trg bana Jelačića orio se povicima građana koji su došli izraziti svoje nezadovoljstvo upravljanjem Zagrebom, svoju želju da iskorijene bahatost i lopovluk ”kumovanja”,  devastaciju svoga grada, kako bi se u njegovu meku, tresetnu i pitomu dušu mogli ponovo ukorijeniti i zajedno s njim ponovo rasti.

Tri dana kasne, lijepe jeseni koja miriše na, kako bi rekao Cesarić, svježu naranču na grani, provela sam u Austriji. Pod granama divljeg kestena, čije lišće mijenjajući boju lelujavo pada pod noge šetačima, na promenadi uz Salzah, koja me neodoljivo podsjetila, po kestenima, klupama, ogradi i uličnim umjetnicima, na naš Štros.

Tog sam jesenskog poslijepodneva sjedila u dnevnom boravku starog dvorca Trezić povrh Ćepelovca. Dok je u starom, bijelom kaminu tiho pucketala vatra, promatrala sam grupu turista okupljenu ispred dvorca, kojoj je njegova vlasnica, književnica Božica Jelušić, živahno bljeskajući modrinom svog pogleda, poželjela dobrodošlicu prepuštajući je ubrzo unuku Leu Filipu, turističkom vodiču, da gostima ispriča povijest […]

Prije dva tjedna vratila sam se u svoj rodni grad nakon mjesec dana izbivanja. U središtu svoga bića ja sam zavičajnik, duboko odana mjestima koja su me oblikovala, njihovim vizurama, mirisima koji su me budili, ljudima koji u njima žive i odnosima koje smo tijekom života stvarali.

Ukoliko danas želite prosvjedovati protiv lošeg, skupog i netransparentnog upravljanja javnim prostorima u Zagrebu, a fali vam ideja za prosvjed, želite naći problem koji žulja građane, stvar je vrlo jednostavna. Dovoljno je otvoriti plan grada i zatvorenih očiju upiknuti prstom na bilo koje mjesto na karti, otići tamo i zasigurno ćete naići na problem koji […]

Vrijeme koje protječe od jednog izbornog ciklusa do drugog pred oči javnosti donosi sve živopisnije kandidate za političke funkcije, čije karakteristike pokrivaju širok spektar izražajnosti i osobina, od groteske do burleske.

Europa se danas nalazi pred radikalnim suočavanjem sa svojim lošim politikama i previdima. Prvenstveno onima koji se tiču socijalnih politika koje su trebale prevenirati puknuće i tektonsko raslojavanje u građanskom društvu kao posljedicu ekonomske globalizacije i liberalizacije tržišta koje je imalo puno dublji efekt od unaprijed predviđenog efekta na nižu radničku klasu.

Od prvih dana svog osamostaljenja Hrvatska se suočava s krađom i pljačkom svojih dobara, kao i s korupcijom kojom su danas premrežene sve pore društva.