autograf.hr

Kolinda Grabar-Kitarović, tada još predsjednička kandidatkinja HDZ-a, 25. studenog 2014. godine na Facebooku je u povodu Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama napisala sljedeće: 

Ja sam ga nazivao plemićem duha, aristokratom i princom gitare, ali još precizniji opis Petrita Çekua dao je svojedobno u Jutarnjem listu Dobroslav Silobrčić, u uvodu sjajnog intervjua s tim izvanrednim mladim glazbenikom: “Tih, miran čovjek, svjestan svojeg uzvišenog talenta. Izgledom podsjeća na – Isusa.”

(Opaska uredništva: zbog bolesti autora ponavljamo raniju kolumnu). Na bojišnici kod Saarburga, na njemačko-francuskoj granici, u Prvom svjetskom ratu snimljena je fotografija na kojoj se usred polja vidi visoko kameno postolje, a na njemu kip čovjeka ruku podignutih u zrak. Izgleda kao čovjek koji se predaje. Ali, to nije bilo koji čovjek. Po krpi privezanoj […]

Sasvim na kraju svog dugog života i vladavine nad jednim od najvećih i najuređenijih carstava, prvi i jedan od najvećih rimskih careva u svojim posljednjim danima razmišlja o pjesnicima. I piše:

Neki su Hrvati uživali u tome kako se Aleksandar Vučić mora pokloniti hrvatskoj zastavi i pozdraviti hrvatske vojnike, pa su taj svoj svoj osjećaj pobjedničke nacionalne nadmoći još i preporučili nama ostalima kao najpoželjniji način doživljaj jedne isprazne političke i protokolarne geste.

Jean-Luc Picard, kapetan zvjezdanog broda Enterprise, čovjek je 24. stoljeća. U intergalaktičkoj Federaciji vlada mir. Napredno razorno oružje služi samo za odvraćanje neprijatelja i, kad baš ne ide nikako drugačije, urazumljivanje divljaka. Upotreba nasilja tek je ružna uspomena u dalekoj prošlosti ljudske vrste. Isto tako i zgrtanje profita kao temelj civilizacije. Siromaštvo je iskorijenjeno, nema […]

Recite mi, po kojem to pravu i pravdi držite ove ljude u tako okrutnom i strašnom ropstvu? Tko vas je ovlastio da povedete tako odvratne ratove protiv ovih ljudi koji su mirno i miroljubivo obitavali na svojoj vlastitoj zemlji? U tim ste ratovima uništili mnoge od njih, počinili ubojstva i nečuvene pokolje.

Prvi put kad su zaplesali, i Ozrenu i Kseniji bilo je pomalo neugodno. – Ne znaš kako treba primiti partnericu, a ona, pak, ne zna što ovaj zapravo hoće, u kojem će se smjeru kretati – opisao je Ozren. Ksenija objašnjava kako je ženama na početku teško potpuno se prepustiti partneru.

Nizozemac Bastiaan Everink pjevao je kao tinejdžer u crkvenim i školskim zborovima, a znao je svojim glasom zabavljati i društvo u pubovima. A onda se, s devetnaest godina, odlučio za vojničku karijeru. Tri godine kasnije bio je vrhunski obučeni marinac, pripadnik specijalnih postrojbi, u Prvom zaljevskom ratu u Iraku. Vratio se iz tog rata 1991. […]

Sir Charles Gray, sudac Visokog suda pravde u Londonu, donio je 11. travnja 2000. godine presudu u parnici koju je engleski povjesničar David Irving pokrenuo protiv izdavačke kuće Penguin Books i američke povjesničarke Deborah Lipstadt, autorice knjige “Denying the Holocaust” u kojoj je spomenut i Irving kao jedan od notornih Hitlerovih apologeta i revizionista.

Prilično sam siguran da bi mi, kao i mnogim drugim gledateljima, promaklo “Ministarstvo ljubavi” emitirano neku večer u programu Hrvatske radiotelevizije, da nije bilo cirkusa koji je oko tog filma Pave Marinkovića povelo nekoliko žena, predstavnica udruga udovica poginulih hrvatskih branitelja i nekih drugih braniteljskih udruga.

Sveden na sudsko-pravnički izričaj, nedavni ispad vjeroučitelja Krešimira Bagarića u jednoj zagrebačkoj osnovnoj školi može se učiniti manje zlokobnim i odvratnim. Ali, treba pažljivo pročitati kako je incident opisan u priopćenju Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu:

U imenovanju Zlatka Hasanbegovića članom Kazališnog vijeća Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu vidim moguću višestruku korist, za gospodina Hasanbegovića osobno, a samim tim i za uravnoteživanje odnosa političara, osobito desnih, prema kulturi i umjetnosti.

Ja mislim da su moji roditelji također hteli da ja odem u Moskvu, pošto je u tome velika perspektiva u budućnosti – rekao je jednom davno, u Beogradu, pred kamerom, Ivo Pogorelić. Veliki ulomak te emisije lako je naći na YouTubeu pod nazivom “Young Ivo Pogorelich”.

Pri kraju je godina obilježena grubošću, nepristojnošću, prostotom i lažima američkog predsjednika Donalda Trumpa. Jedan od njegovih posljednjih ispada, jer svakog dana on izazove neki novi skandal, bio je kap koja je prelila čašu strpljenja uredništva američkih novina USA Today koje su obračun pristojnog dijela američke javnosti s nepristojnim predsjednikom podigle na novu razinu i […]

Trostruko sjajno blistalo je te večeri nebo. Bila je vedra, po kalendaru jesenska, a po studeni već prava zimska večer s treperavim zvijezdama na nebu iznad Varaždina. Na velikom zidu u dnu pozornice Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu izmjenjivale su se boje i slike, među njima i ona noćnog neba.

U dane poput ovih, označene sjećanjima na rat, vojnike, junake i žrtve, meni u misli uvijek dolazi ista glazba, isti stihovi i molitva: Ratni requiem Benjamina Brittena.

Ovdje će riječi danas ušutjeti o svemu onome o čemu svakodnevno brbljamo. Ovdje će riječi danas zastati i odati počast umjetniku za kojim se crne zastave viju na operama širom svijeta. Tuguju Milano i Beč. Velika je minuta šutnje u New Yorku. Zanijemio je London u kojem je umro pred zoru, 22. studenog.

(Opaska uredništva: Umjesto redovne kolumne Kontrapunkt, koja prošle subote zbog tehničkih razloga nije objavljena u Večernjem listu, prenosimo reportažu o Ovčari Branimira Pofuka objavljenu u prilogu Obzor Večernjeg lista 12.11.2016.). 

Htjeli – ne htjeli, morali ste početkom ove jeseni zapaziti jumbo-plakate sa sljedećom porukom: “Naša zemlja treba ljude koji vjeruju u sebe”. Možda je doista bilo ljudi koji su se pitali tko nam upućuje tu poruku. Ali, većina nas toliko je svakodnevno izložena oglasima da smo već u boji plakata i obliku slova prepoznali vizualni […]