autograf.hr

Lokalni izbori 2021. završili su čašom koja je pola puna, a pola prazna. Pola puna je za premijera Andreja Plenkovića koji je proglasio ”kolosalnu pobjedu” HDZ-a, a pola prazna je za svakoga onoga koji je priželjkivao radikalnije promjene u glasačkom tijelu.

(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu zbog spriječenosti autora). Između predsjednika Republike Zorana Milanovića i premijera Andreja Plenkovića nastavila se komunikacija nedostojna ozbiljnih političara.

Lokalni izbori u Hrvatskoj opet su potvrdili demokratski deficit u Hrvatskoj. Odaziv birača od 44 posto potvrđuje da u Hrvatskoj postoji šutljiva većina, nezahvaćena postkomunističkim demokratskim razvojem, kojoj je svejedno što će se dogoditi sa zemljom, a što znači i s njima samima.

U srijedu je, nakon Zagreba, i u Opatiji predstavljena knjiga bivšeg ministra vanjskih poslova Makedonije i predsjednika 62. zasjedanja Glavne skupštine Ujedinjenih nacija, Srđana Kerima, pod naslovom ”Svijet bez granica” (u gotovo sokratovskom dijalogu s Dankom Plevnikom), u izdanju zagrebačke Frakture.

Lokalni izbori u Hrvatskoj trebali bi biti ”svetkovina demokracije”, kako su i inače izbori tretirani u demokratskoj teoriji i praksi. Hoće li ovogodišnji izbori za županijska i gradska vodstva to doista i biti, ostaje upitno.

Između predsjednika Republike Zorana Milanovića i premijera Andreja Plenkovića nastavila se komunikacija nedostojna ozbiljnih političara.

(Opaska uredništva: Zbog spriječenosti autora donosimo, bez lektorskih intervencija, odgovore iz intervjua kojeg je dao novinarki Snežani Miletić za novosadski portal 021.rs). (…) Može se, donekle, razumeti taj osećaj bespomoći, vi ga zovete “depresijom”. On je rezultat ove naše nespretne i nesrećne tranzicije, raspada jednog sistema i haotične izgradnje jednog drugog modela društva, koji se, […]

U ovom pandemijskom kaosu, kada su putovanja i turističke usluge svedene na minimum, turistička agencija Salvadori iz Bolonje, u Italiji, nudi prigodne ”paket aranžmane”: putovanje u Srbiju, ispunjavanje potrebne papirologije, izbor cjepiva, smještaj u hotelima visoke kategorije.

Parlamentarni diskurs u Hrvatskoj spao je na najniže grane. Aktualno prijepodne ili aktualni sat u Saboru pretvorio se u diskriminatorni diskurs Vlade i premijera Andreja Plenkovića koji na pitanja opozicije odgovara ironiziranjem, ”nipodaštavanjem” (namjerno rabim ovaj srpski termin, jer on istovremeno obuhvaća sljedeće radnje: postupanje s visine, obezvrjeđivanje, bagateliziranje), ridikulizacijom zastupnika koji postavlja pitanje, protupitanjima, […]

Kada je 1847. Karl Marx napisao knjigu ”Bijeda filozofije”, bio je to odgovor na knjigu Pierre-Josepha Proudhona s naslovom ”Filozofija bijede”. Gotovo dva stoljeća kasnije, i jedan i drugi naslov su itekako aktualni, ali s jednom korekcijom: nije više riječ o filozofiji bijede, nego o politici bijede u koju nas vodi raspojasani svjetski kapital.

Prošloga tjedna osvrnuo sam se na skandaloznu hrvatsku varijantu Wikipedije koja je potpuno prešutjela jednu od najpoznatijih naših i svjetskih feministkinja i filozofkinja, Radu Iveković koja živi već duže vrijeme u Parizu. Nema ništa ni o njenom bratu, Ivanu Ivekoviću koji je nedavno preminuo, jednom od najboljih hrvatskih i jugoslavenskih diplomata i svjetski poznatog afrikanista.

Prošlog ponedjeljka bio sam na posljednjem ispraćaju, u zagrebačkom krematoriju, mojem dobrom prijatelju Ivanu Ivekoviću. Riječ je o doktoru Ivanu Ivekoviću, jednom od vodećih jugoslavenskih afrikanista, a svakako najbolji i – najpoznatiji u inozemstvu – hrvatski afrikanist.

Sada kada je Milan Bandić, dugogodišnji karizmatski gradonačelnik Zagreba otišao u povijest, preostaje hrvatskoj politologiji da pobliže istraži fenomen populizma u našim krajevima i u našem vremenu.

U ovoj Covid eri, koja traje već godinu dana, Europska unija prošla je prvi ispit: European Recovery Plan (ERP) – Plan europske obnove sa svojih 750 milijardi eura i zajedničkim obveznicima, presedanom u povijesti europskog ujedinjenja, donio je ohrabrenje stanovništvu ujedinjene Europe.

Od 12. veljače, dana kada je vlasnik riječkog kafića ”Three monkeys” objavio na društvenim mrežama da članovi HDZ-a nisu dobrodošli u taj kafić, traje bura u čaši vode koju je premijer Plenković iskoristio kao dobrodošlu političku smicalicu – za napad na Rijeku i za viktimizaciju svoje političke partije.

Nacistička rasna eugenika trebala je poslužiti očišćenju arijevske rase. Značila je čišćenje, što znači likvidaciju, svih onih koji se ne uklapaju u koncepciju rasne čistoće. Provodila se nad mentalno i fizički hendikepiranima, nad nerođenom djecom majki koje su prisiljene na pobačaj zbog nekih fizičkih ili psihičkih osobina, nad starcima koji su predstavljali opterećenje za nacističko […]

Klijentelizam je u politici praksa, u kojoj utjecajni pojedinci, najčešće na vlasti, dodjeljuju privilegije i čine usluge onima, koji inače na to ne bi imali pravo.

Kada je 1847. Karl Marx napisao knjigu ”Bijeda filozofije”, bio je to odgovor na knjigu Pierre-Josepha Proudhona s naslovom ”Filozofija bijede”. Gotovo dva stoljeća kasnije, i jedan i drugi naslov su itekako aktualni, ali s jednom korekcijom: nije više riječ o filozofiji bijede, nego o politici bijede u koju nas vodi raspojasani svjetski kapital.

Već smo pisali, na ovom mjestu, da je pitanje zdravlja prioritetno pitanje za svako društvo, štoviše za cijelo čovječanstvo jer se radi, naprosto, o opstanku ljudskog roda.

Svi su se u svijetu, već četiri godine, pitali kako je moguće, prvo, da jedna destruktivna ličnost kao što je to bio Donald Trump – i dalje destruktivan – zasjedne na kormilo najveće i najstarije svjetske demokracije.