autograf.hr

Kad se 13. ožujka 2013. godine novoizabrani papa Bergoglio obratio mnoštvu na Trgu sv. Petra s pozdravom ”Buona sera”, oduševljenju kao da nije bilo kraja. Neobični stil novoga pape, njegova skromnost i odbacivanje pompe kakvim su njegovi prethodnici isticali uzvišenost papinstva nailazili su i dalje na čuđenje i na divljenje: od njih se papa Bergoglio […]

Tako loše. To se od pape Franje čuje još od 2013.godine. Taj horor ga prati otkad je postao papom čas u jednoj biskupiji, čas u drugoj. I još uvijek ispadaju kosturi iz ormara nekih biskupskih konferencija, pa se čovjek zaprepašteno zapita kad će se konačno raščistiti i posljednji slučaj tog kriminala.

Ministrica obrazovanja Divjak u proceduru uputi prijedlog Zakona o udžbenicima u osnovnim i srednjim školama pisan kompletno u ženskom rodu – i ministru uprave pada mrak na oči, a činovnici Ministarstva uprave posežu za uvijek popularnim argumentom: ”Ustav rabi muški rod”, točka.

Možda će kardinal Josip Bozanić kao zagrebački nadbiskup uskoro, a možda tek za pet godina, dobiti nasljednika; možda će papa Franjo odlučiti na svoju ruku i mimo tradicije i uhodane procedure (ne bi bilo ni prvi ni jedini put).

Uspjeh hrvatske momčadi na svjetskom nogometnom prvenstvo već je izdašno prokomentiran, naprosto je lijepo biti uspješan – i teško se oteti oduševljenju uspješnim timom.

Svjetsko nogometno prvenstvo je prava velika pozornica za hrvatski patriotizam, domoljublje, rodoljublje: gomile hrvatskih zastava i šahovnica, na majicama, kapama i licima, svi opijeni pobjedom i pivom, dopuštaju si izljeve ponosa (zbog kojih će možda kasnije biti mamurni), iz mnogih grla urlaju kao iz jednoga.

”Bože, oprosti im, jer ne znaju što čine” (Lk 23, 34)  Nakon isteka roka prikupljanja potpisa građana s pravom glasovanja zapečaćene se kutije predaju organu vlasti zaduženom za provjeru potpisa zbog izvještaja parlamentarnim odborima za ustav i procedura teče – čisti, puki upravni čin, ali ne i u Zagrebu.

Evangelička pastorica je oduševljeno propovijedala o snažnoj poruci blagdana Tijelovo evangeličkim vjernicima (koji taj blagdan ne obilježavaju). Napose o tradicionalnoj procesiji uz građanske garde, narodne nošnje, sa svećenicima s monstrancom pod baldahinom, morem cvijeća ispred oltara na poljima i gradskim trgovima.

Danilo Kiš je 1976. godine svoj djeci, žrtvama pogroma u Novome Sadu 1942. godine, jednom od nekoliko stotina, koja su završila u ledenim vodama Dunava i zato nemaju grobova, posvetio misli i slova svojega roma ”Grobnica za Borisa Davidovića”.

Feministička teologinja Elisabeth Schüssler-Fiorenza, najprije prevedena na hrvatski, sada dolazi osobno! *** U organizaciji Sveučilišnog centra za protestantsku teologiju Matija Vlačić Ilirik rimokatolička teologinja Elisabeth Schüssler Fiorenza održat će u srijedu, 16. svibnja, u 18 sati u auli Sveučilišta u Zagrebu (Trg Republike Hrvatske 14), predavanje Feminism, Religion and Theology (Feminizam, religija i teologija).

Suradnja kršćana i ateista, dijalog Crkve i marksizma: nakon 200 godina otuđenosti a sada bliskosti.  ”Lijeva politika bez angažmana kršćana? Neće ići.” Tu kategoričnu tvrdnju Drage Pilsela neka podjednako čuju Crkva i politika i prihvate da je prošlo vrijeme kad su se ljevica (komunisti i socijaldemokrati) i kršćani doživljavali kao ”vatra i voda” (prema Augustu […]

Osvrćem se, premda sa zakašnjenjem, na okrugli rođendan teologa Hansa Künga: na dan 19. ožujka je navršio 90 godina života. Iako se već odavno povukao iz javnosti zbog Parkinsonove bolesti, njegovo je ime (još uvijek) poznato, a njegovo djelo prisutno diljem Europe i izvan nje.

Na Facebooku se pojavila zbirka posebno ”nadahnutih” komentara uz Istambulsku konvenciju. Žalim što nema više rubrika poput Feralove ”Greatest Shits”. Zapitala sam se nije li – uz tolikih izljeva ”inteligencije” – uzaludan apel na razum. Svejedno: poslovica koja kaže da pametniji popušta nije ništa drugo do osnaživanja glupljeg.

Pravovremeno, prije Međunarodnog dana žena Inoslav Bešker (vidi: Jutarnji list, 2. 3. 2018., str. 27) je – hvala mu – prenio poučan članak iz ožujskog broja priloga lista L’Osservatore Romano ”Donna Chiesa Mondo” / ”Žena, Crkva, svijet”. Pod naslovom ”Il lavoro (quasi) gratuito delle suore” / ”Gotovo neplaćeni rad redovnica”. Marie Lucille Kubacka objavila je […]

Kladim se da će se neki na spomen značajnih godišnjica 2018. godine nakostrušiti i, očekujući ”ustaše”, logore, žrtve…, preventivno poklopiti uši. Iako Autograf nekim sugrađankama i sugrađanima zbog inzistiranja na promišljanju ustaških zločina jamačno ide na živce, mene moja ”uloga” – Advocata diaboli – obvezuje na to da i u dobru pronađem zlo.

Međunarodni dan sjećanja na ŠOU težak je spomen-dan i javne ceremonije uglavnom djeluju kao ”obavezne vježbe” patetike – ”Nikad više” (kao da se genocidi od tada nisu ponavljali) koja nadomješćuje empatiju, a odaje uglavnom nepoznavanje povijesnih činjenica: na dan 27. siječnja Crvena armija je kročila na areal konclogora Auschwitza i spasila živote ostatku ostataka zatočenika.

Iz pouzdanog izvora saznajem: u jednoj (samo jednoj???) prigradskoj crkvi istaknut je plakat koji je moj informant dva puta pročitao da bi se uvjerio u zdravlje svojih očiju: Na plakatu ljupka djevojčica (djevojčica, a ne tinejdžerica ili mlada odrasla osoba) uzdignutim kažiprstom upozorava: Recimo NE rodnoj ideologiji!

Ovdje ne ulazim u estetsku kvalitetu zagrebačkog Adventa. Budući da je stranica ”European best destination” taj Advent već treći put proglasila ”najljepšim u Europi”, želim vjerovati da ”zvuci božićnih zvončića, mirisi medenjaka, kuhanog vina i raznih oblizeka,…” ispunjavaju potrebu posjetitelja za romantikom, uzbuđenjem, pozitivnom vibracijom i nostalgijom, te čestitam direktorici Turističke zajednice Grada Zagreba što […]

Samoubojstvo S. P. u haškoj sudnici pred televizijskim kamerama televizije nije moglo a da ne izazove šok i nevjericu te razne, uglavnom neprimjerene, usporedbe: austrijski dnevnik Die Krone, list malog formata (gdje se priprostiji građani smiju ispucati i tom se slobodom izdašno koriste) objavio je odmah usporedbu iz povijesti – sa samoubojstvom Reichsfeldmaršala Hermanna Goeringa, […]

Šutio sam kad su nacisti komuniste zatvarali, jer ja nisam bio komunist. Šutio sam i kad su se zatvarali sindikalci, jer nisam bio sindikalac. Šutio sam i kad su lovili Židove, jer ja nisam Židov. Kad su mene zatvorili, nije više bilo nikoga tko bi mogao progovoriti.