autograf.hr

Nedjelja, 10. siječnja 2021. godine, po mišljenju talijanske sociologinje Paole De Nicola (na portalu Società per l’Informazione Religiosa) ”dan je radosti za žene”.

Kad je Papa 8. prosinca 2020. godine – znakovito na blagdan Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije – proglasio izvanrednu jubilarnu godinu sv. Josipa, bilo je to iznenađenje.

”Pobačeni fetus kao materijal za cjepivo”, ”Katolici se ne smiju cijepiti”… Kad takvi naslovi vrište na izloženim primjercima dnevnih novina, najprije se pomisli na još jednu novinarsku patku ili, pak, na najnoviji udarac antivakcinera.

Dana 15. prosinca 2020. godine njemačko-austrijsko društvo za stručnu provjeru znanstvenih teorija, nagradit će ovogodišnjeg pobjednika osebujnog natječaja za ”glupost godine”. Pobjedniku će se uručiti povelju ”Zlatna daska pred glavom”.

”Ruši se staro, mijenja se vrijeme…” (Das Alte stürzt, es ändern sich die Zeit…, F. W. Schiller, ”Wilhelm Tell”, IV. čin).

Prema anketama demoskopskih instituta u srednjoeuropskim zemljama, pitanje 2020. godine je kakav će svijet biti poslije korone. Prosječno svaki drugi Europljanin, dakle prosjek svih zemalja Europske unije, priznao je da ga ovo pitanje ne samo zanima, nego i zabrinjava, nakon što su se Europljani suočili s lockdownom u ožujku ove godine. Međutim, tada je isti […]

Dana 16. listopada 2020. godine 18-godišnji mladić čečenskog podrijetla Abdoullakh Anzorov u pariškom predgrađu Conflans-Sainte-Honorine ubio je francuskog učitelja Samuela Patyja, ne bi li osvetio proroka Muhameda uvrijeđenog zbog karikaturalna prikaza.

Zapravo ne bih imala razloga pročitati najnoviju Papinu encikliku Fratelli tutti jer je upućena ”svoj braći”. Brat nisam, a kao žena se ne smatram uključenom u Papin proziv, iako su se neki komentatori požurili ”objasniti” da fratelli uključuju sve, i muškarce i žene, i djecu obaju spolova (naime, jer je Franjo Asiški pisao ”svoj braći” […]

Kroz šturi tekst na portalu Bitno (koji je u prijevodu preuzet vjerojatno s web stranice Talijanske biskupske konferencije – TBK), hrvatska je javnost, koja se zanima za crkvena pitanja, mogla saznati da je papa Franjo ”veoma zabrinut za situaciju Crkve u Njemačkoj”.

Moja generacija stasala je s junacima – muškima, dakako. Vršnjaci u bivšoj Jugoslaviji imali su i svoje junakinje, partizanke, hrabre i neustrašive mlade žene, podjednako one s oružjem kao i one u sanitetu. Pojedine su se, primjerice, liječnice Roza Papo i Zora Goldschmidt-Steiner, dovinule do visokih vojnih činova i položaja.

Ovo ljeto pokazalo se da – unatoč ukidanju lockdowna u turističkim zemljama ili baš uslijed ukidanja restrikcija – kraj krize nije na pomolu. Štoviše, u nizu zemalja nema ni spomena o povratku u uobičajeni ritam života, a nema ni govora o povratku u prijašnju normalnost.

Nakon još jedne vatikanske instrukcije (o ”prestrukturiranju župa”), kojom je Papa, potpisujući upute, potvrdio da je uloga zaređenih svećenika u sakramentalnom životu župa nezamjenjiv, takoreći je ”zalupio vrata” svim laicima s ”krutim idejama” o nekakvoj ravnopravnoj suradnji u Crkvi. Negdje prešutno (u Hrvatskoj), negdje škrgućući zubima, crkvene su institucije instrukciju primili, pročitali i – ? (vjerojatno arhivirali).

Uz dokument Zbora za kler ”Pastoralno obraćenje župne zajednice u službi evangelizacijskoga poslanja Crkve” od 27. lipnja 2020. (u javnosti od 20. srpnja 2020. godine).

Dana 7. svibnja 2019. godine papa Franjo svojim moto proprijem Vos estis lux mundi, potpisao je svojevrsni ”priručnik” Kongregaciju za vjeru, pravne upute za ophođenje crkvenih službi sa seksualnom zloporabom maloljetnika i osoba s posebnim potrebama od strane svećenika.

U predizbornoj borbi, u žaru sučeljavanja ”trkača”, čini se iluzornim očekivati od ”boraca” da svaku riječ prije no što im prijeđe preko usana, pozorno odvagnu, i da s izoštrenim senzibilitetom poštuju tanku granicu između slobode govora i agresivnosti.

Poslije krize je prije krize, moglo bi se parafrazirati trenutno stanje u Hrvatskoj. Sve više do sada doživljenih ”simptoma” govori u prilog slutnji da će se scenario ponavljati. Održavanje izbora u ovoj situaciji iole informiranijim građanima dojmi se kao bijeg odgovornih od novih izazova, i od posljedica prve krize koje će se tek manifestirati.

Suđenja u korupcijskim aferama, koliko god ih ima u tridesetogodišnjoj povijesti Republike Hrvatske, traju već suviše dugo, da bi još nekoga zanimala, tim više što im se još ne vidi kraj i što nitko više ne vjeruje u presude koje bi mogle poslužiti kao opomene budućim podmićivačima.

Propovijed nadbiskupa Vinka Puljića u sarajevskoj katedrali 16. svibnja 2020. godine, ”za sve žrtve Drugoga svjetskoga rata te posebno za žrtve Bleiburške tragedije” (tako ju službeno zove Katolička tiskovna agencija – KTA odnosno Informativna katolička agencija – IKA) ostat će zapamćena zbog učestale uporabe riječi ”mržnja”.

Ne tako davno, Zagreb je imao Ulicu 8. maja 1945. Naziv ulice promijenjen je u revizionističkom vihoru devedesetih godina prošloga stoljeća, kada je uklonjeno više od 2.900 partizanskih spomenika. Neki novi ”učitelji povijesti” nastojali su izbrisati iz sjećanja dan ulaska partizana u Zagreb i dan službenog kraja Drugog svjetskog rata. Postigli su cilj bezumnog radikalizma.

Uoči ovogodišnjeg, sasvim neobičnog Uskrsa, kad je rijetko komu bilo do svetkovina i slavljenja, praški svećenik i sociolog religije na Karlovu sveučilištu u Pragu, Tomáš Halík, već nadaleko poznat kao ”disidentski” mislilac, što smo mogli pročitati na Autografu, razmišljao je o značenju i skrivenom smislu ovoga vremena.