Budi kulturan! Kaže čovjek koji je godinama mjera nekulture

Ne malo sam se iznenadio kad sam pročitao da se prvi čovjek Republike Srpske obratio nekom novinaru riječima: ”I budi kulturan, nemoj misliti da si došao u Zanzibar, nego si (došao) u Republiku Srpsku. Je li ti jasno?”

Kako živimo u vremenima kad je sve moguće, pa i da predsjednik jednog političkog entiteta, nekoga tako ”opominje”, nekoga uči kulturi, išao sam provjeravati. Je li doista rekao tu rečenicu-dvije? Kad ono jest! Rekao je, i baš tako.

I šta je tu čudno? Gotovo pa ništa, ponajmanje u Bosni i Hercegovini. Da je gdje drugdje, bila bi zabilježena kao ”simpatičan ispad” činjenica da neki političar na tren zaboravi na ono što jest, na svoju osnovnu vokaciju, i postane pedagoški radnik, odgojitelj, čak i promicatelj bontona…

No kad takvo što kaže netko tko na javnoj sceni psuje kao kočijaš, tko vrijeđa svakog živog, ponajviše političke takmace (zadnje neprijatelje i izdajnike) i novinare, a i tu posebno novinarke, i samo zato što se sam ne zna nositi ni s banalnim pitanjima o onome što jest i što radi, onda čuđenju nema kraja.

Čuj, budi kulturan, kaže čovjek koji je godinama mjera nekulture u javnom prostoru BiH! A, ustvari, bit će da se jedva suzdržao da novinaru ne opsuje sve po spisku… Zna on to tako! Ipak, pobijedila je na tren kultura u njemu…

Pa, ne samo da novinara pedagoški uljudno podučava ”budi kulturan”, nego mu i objašnjava zašto bi trebao biti kulturan. Jer si ipak u Republici Srpskoj, gdje je predsjednik najkulturniji od svih koje možeš zamisliti.

Kulturan, uljudan, iznimno obrazovan, kompetentan s vama razgovarati o svemu, čiji se rječnik sastoji od tristo riječi od kojih psovke i riječi iz uličarskog registra čine gotovo pedeset posto njegova jezičnog bogatstva. Doduše, samo kad je nervozan, a već godinama je nešto takav. Inače, kad je raspoložen, da ga tada vidite, uhvati se mikrofona ili kose, pa živo demonstrira i neka druga znanja. Kažu da je bio i odličan mesar!

I, eto, takav on zbog nečega opominje novinara – nisi u Zanzibaru! Otkud baš Zanzibar? Valjda se to tako kaže u njegovu kraju, jer čisto sumnjam da on uopće zna što je i gdje je Zanzibar ili da bi ga znao naći na karti svijeta.

A pomisao da je Zanzibar neko gore mjesto od njegova RS-a, drska je i bezobrazna barem toliko koliko je drsko i bezobrazno njegovo, a nije iz Zanzibara, psovanje svih i svakoga od Ashdowna, Inzka ili Schmidta, preko veleposlanika uglednih zemalja do posljednjeg novinara prisiljenog biti na njegovoj press-konferenciji, a kojim činima osobno demonstrira iz kakvog tek on intelektualnog i mentalnog Zanzibara dolazi…

Oprosti, Zanzibare! Oprosti Freddie Mercury! Mislio sam reći iz kakvog tek on polusvijeta, da ne kažem vukojebine, dolazi…

A riječ je, pazite sad, o (iznimnom!) čovjeku koji je još pred koji mjesec objavio sabrana djela u pet knjiga (kažu bit će i šesta!). Dobro, nisu mu baš neki naslovi, ali ipak… ”Volja naroda”, ”Borba za republiku”, ”Pobjeda Srpske”, ”Slobodna Srpska”, ”Naprijed Srpska”…

Ja prvo mislio kako je čovjek objavio predizborne plakate ili parole s demonstracija, a onda pomislio na one crvene ili zelene knjižice, à la Mao Ce-tung ili Gadafi… A ono knjige, prave knjige! Debele! Pa još organizirao njihovu promociju…

Kažu znalci – njegovi govori u zadnjih deset godina. Kako deset? Samo deset? A ono prije, kad je govorio da je u Srebrenici počinjen genocid, da je Mladić bijednik zbog čega je cijeli jedan narod i cijela jedna zemlja postala talac jednog kukavičkog generala…? Baš se zabrinem… Pa to nisu sabrana djela, nego samo autocenzurirani govori nove verzije eM. Dea.

Aha, tako?! Kažu zlobnici da ih je više napisao nego pročitao…

Dobro, ne zanimaju me ni financijer, ni izdavač, ni tiraža, ni redaktor/lektor (tek je taj imao posla!), nego samo prvi pravi kupac i prvi stvarni čitatelj… Kako bih volio upoznati tog kulturološkog mazohista koji nije iz Zanzibara, nego iz daleko naprednijeg, europskog Eresa.

Smješkam se. Ma, ništa naročito, samo sam se sjetio rata, kad sam po kontejnerima za smeće gledao sabrana djela V. I. Lenjina na ruskom, djela J. B. Tita, Edvarda Kardelja, Vladimira Bakarića, Tode Kurtovića…

Bilo ih je u enormnim količinama po kontejnerima u opkoljenom Sarajevu, koje nije bilo opkoljeno (citat iz djelâ M. D.), dok se netko nije dosjetio da su im barem omoti, s ljepilom i bojom, dobri za loženje, pa se pitam gdje će završiti knjige nekih novih političkih lidera, očeva i branitelja nacija, nadahnuti pisci knjiga, oni koji prethodno spomenutima, ni po kulturi, ni po obrazovanju, ni po političkom znanju i umijeću nisu ni do gležnjeva.

Posebno tu mislim na one što svoju zemlju i svoj narod brane njegovim (proračunskim) novcem beskrupulozno ga pljačkajući i investirajući u vlastite nekretnine ne samo u svojoj ”voljenoj” zemlji, nego mnogo više po Rusiji, Srbiji, Turskoj, Austriji, Hrvatskoj…

Čuj nekretnine… Evo im sad u knjigama ponešto i pokretne imovine… Vrijednog intelektualnog blaga, kojim će valjda obogatiti pisanu riječ svoje zemlje, pa neće više morati krasti tuđe i kititi se tuđim perjem.

Neću se baviti onim što taj čovjek znači za svoj Zanzibar. Bit će da je u pravu Igor Crnadak kad govori da Republici Srpskoj pored ovakvog Dodika ne treba neprijatelj. Istinska radost za sve istinske svjetske i bjelosvjetske neprijatelje RS-a, moglo bi se reći.

Ali se onda sjetim jednog srpskog genija iz devedesetih koji je govorio kako Srbima nije ništa milijun žrtava za ostvarenje vjekovnog sna, ili drugoga koji je rekao kako Srbi mogu i pedeset godina jesti korijenje za ostvarenje tog sna…

Možda i mogu, neću sporiti s njihovim genijima, ponajmanje s praksom na koju su osudili svoj voljeni narod, ali zašto se onda ljute kad ih iz Europske komisije netko u tome podrži, kad netko dobije 300 milijuna eura za razvoj, a oni običnu nulu. Zero! Nije im valjda opet netko drugi kriv? Pored neprijatelja u vlastitim redovima, zar im drugi i trebaju…

Pa trebaju, za manipulaciju vlastitim stadom, pred kojim ide čoban i kosi travu po Banjoj Luci… Da, kriv je Hans Christian Friedrich Schmidt, Dodikov ”Švabo”, Dodikova crvena krpa iz partizanskih filmova s Batom Živojinovićem, od čega u svom obrazovanju nije daleko mrdnuo. Da, tako on zamišlja vrijeđanje i tako ga demonstrira.

Zar se može očekivati više od čovjeka koji bi se odmah pobio (citat iz djelâ M. D.) s nekim tko ga nazove ”bosanskim Srbinom”.

Čovjek s identitarnim problemima, nervozni i poluobrazovani psovač, koji od drugih traži da budu kulturni, mogao je barem malo demonstrirati, ako ne obrazovanje, jer ga nema, onda onu mjeru kulture koju traži od drugih. Ne više! No kako?

Čovjek koga su nebrojeno puta slikali s mikrofonom ili s kosom u rukama, trebao bi sad najednom znati i svoj jezik i malo bontona, pa još i te stvari oko knjige. Je li ga ikad itko vidio ili uslikao s knjigom u ruci…? Makar i njegovom?! E, ovo je za nagradno pitanje…

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Ignorancija na hrvatski način
    •  Novi prilozi bošnjačkoj mitomaniji
    •  Glupost i mi migranti
    •  Iz pogreške u pogrešku...
    •  Jednoumni u laži!
    •  Kloniranje zločinaca?!
    •  Virus političke nervoze
    •  Živjeti u prošlosti
    •  Osmansko-feudalni software
    •  Mali podli psihopat! ŠČ!

> Svi tekstovi ovog autora