Bratstvo i jedinstvo degenerika

Hrvatski nogomet i hrvatska književnost zapravo su neobično slični. Ne samo zato što su i naši centarfori i naši pisci osuđeni na mučenje u nacionalnoj, dakle, provincijalnoj ligi. Oni su i najveće kolateralne žrtve raspada Jugoslavije, odnosno bolesne hrvatsko-srpske strasti da se ratu okončanom prije dvadeset godina uporno zazivaju produžeci.

Hrvatski čips i srpski keksi

U koji god malešni kvartovski dućan ušli, vidjet ćete kako tamo miroljubivo i aktivno koegzistiraju hrvatski čips i srpski keksi, a “odžačar Ćira subotičkog Pionira” – kako je svojedobno glasio reklamni slogan za bombone Negro – stoji uz bok našoj Dorini.

Nadalje, svakoga vikenda na Bajakovu, na ničijoj zemlji, zaustave se po dva naša i po dva njihova kombija. Glazbenici tada izađu ispušiti jednu cigaretu s kolegama muzičarima, da bi se onda razišli svatko u svojemu pravcu: naši uglavnom prema dvoranama u središtima većih srbijanskih gradova, njihovi pretežno prema noćnim klubovima na periferijama hrvatskih malih i velih mista.

U koji god malešni kvartovski dućan ušli, vidjet ćete kako tamo miroljubivo i aktivno koegzistiraju hrvatski čips i srpski keksi, a “odžačar Ćira subotičkog Pionira” – kako je svojedobno glasio reklamni slogan za bombone Negro – stoji uz bok našoj Dorini

Robe i usluge nesmetano cirkuliraju, a trgovina ne cvate samo na malo, ne kupuje se samo ono što stane u kolica iz samoposluživanja, nego, bogami, i cijele tvornice.

Naši poduzetnici sjajno surađuju s njihovim preduzetnicima na gotovo svim zamislivim poljima. Velim gotovo svim, jer dvije djelatnosti uporno ostaju izvan zone slobodne trgovine: nogomet i književnost.

Šanse da Hajduk na Poljudu ugosti, recimo, Crvenu Zvezdu ili Partizan jednake su onima da se roman što ga je izdao neki hrvatski nakladnik nađe u beogradskim knjižarama.

Naravno, vrijedi i obrat ove jednadžbe: Hajduk će na Marakanu otprilike kad i svezak nekog srbijanskog izdavača u izloge naših knjižara, dakle, nikad.

Činjenica što je između nogometaša i fudbalera podignut visoki zid, pa još i načičkan bodljikavom žicom, obično se pravda sigurnosnim razlozima.

I prije isteka prve minute eventualne utakmice dogodit će se neki strašni pičvajz, dobrosusjedski strepimo i jedni i drugi.

Šanse da Hajduk na Poljudu ugosti, recimo, Crvenu Zvezdu ili Partizan jednake su onima da se roman što ga je izdao neki hrvatski nakladnik nađe u beogradskim knjižarama. Naravno, vrijedi i obrat ove jednadžbe: Hajduk će na Marakanu otprilike kad i svezak nekog srbijanskog izdavača u izloge naših knjižara, dakle, nikad

Naravno, ne bez razloga, jer se glupost zagriženih navijača nikad ne smije dovoljno podcijeniti. Puno rjeđe netko se odvaži primijetiti kako zažareni tifozi ne žive izvan prostora i vremena, te da je njihovo ponašanje oblikovano društvenim ambijentom i makar prešutnim konsenzusom oko toga što je prihvatljivo činiti.

Nogomet i knjiga

Nisu, dakle, navijači krivi što se nogometaši i fudbaleri uporno mimoilaze, nego odgovornost leži na političkom establishmentu, jednako hrvatskom i srbijanskom, koji ohrabruje i potiče šovinizam.

Nepisani embargo na knjige nitko, pak, ne opravdava sigurnosnim razlozima.

Fakat bi, čak i za naše prilike, bilo malo bedasto strepiti od mogućnosti da se u nekoj knjižari dogodi tučnjava između mušterija koje ne žele na policama vidjeti libre iz komšiluka i onih kojima je to sasvim u redu.

Ili ipak ne bi?

Kako bilo da bilo, izostanak trgovine obično se obrazlaže manje-više tehničkim pitanjima: osjetnim razlikama u cijenama kod nas i kod njih, odnosno nejednakom kupovnom moći građana.

Pritom se uporno prešućuje činjenica da bi se politika cijena mogla u bitnome revidirati kada bi svi imali slobodan pristup susjedskome/komšijskome tržištu te kad bi informacije o knjigama slobodno cirkulirale.

Sandra Perković nekidan se drznula kazati očigledno; naime, da bi Jugoslavija, da je preživjela, bila sportska velesila. Tome je dodala nešto još i “gore”, da iskreno navija za svoje kolege iz Srbije. Tu su izjavu prenijeli svi portali u zemlji i regiji, što je bratstvu degenerika, hrvatskih i srpskih, dalo krasnu priliku da još jednom demonstriraju nepokolebljivo jedinstvo

Za to je, pak, potrebna ne samo trgovačka, nego prije svega politička volja koje nema ni ovdje ni tamo, jer valjda i jedni i drugi šoveni doslovce shvaćaju onu Brechtovu da je knjiga oružje.

U takvome ambijentu logično je očekivati da nekoliko prostodušnih rečenica, izgovorenih bez fige u džepu, izazove silan potres.

Sandra Perković nekidan se drznula kazati očigledno; naime, da bi Jugoslavija, da je preživjela, bila sportska velesila. Tome je dodala nešto još i “gore”, da iskreno navija za svoje kolege iz Srbije. Tu su izjavu prenijeli svi portali u zemlji i regiji, što je bratstvu degenerika, hrvatskih i srpskih, dalo krasnu priliku da još jednom demonstriraju nepokolebljivo jedinstvo.

Treći hitac

Sandra Perković počašćena je rafalom pogrda i da je kojim slučajem onaj treći hitac zavitlala u zaštitnu mrežu, pa ostala bez olimpijskog zlata, i dalje bi joj kopali po utrobi. Ovako, veliki je trijumf uspio zasjeniti nekoliko rečenica koje su skandalizirale naše i njihove primitivce.

Prašina se polako slegla, napadala po mulju, pa se utopila u kaljuži. Stvari se vratile u hrvatsko-srpsku normalu. U kojoj netrpeljivost i prezir prema susjedu/komšiji nisu samo društveno prihvatljivi, nego, dapače, i poželjni.

Kome je ta spoznaja gorka, neka se zasladi ponudom iz dućana mješovite robe: može slobodno birati hoće li naše bombone ili njihove karamele.

(Prenosimo s portala Slobodne Dalmacije).

    •  Netko milosrdan trebao bi isključiti SDP s aparata
    •  Alem Ćurin, junak od papira i novinske boje
    •  HDZ je razbucao ustašofil koji seks plaća kokainom
    •  Hrvatska bi trebala autsorsati predsjednika
    •  Razmišljajte o svojim testisima, a ne o nama u publici
    •  Onima koji su izabrali živjeti izvan RH nije mjesto u Saboru
    •  Oni koji govore kako žele služiti narodu, vrlo su opasni
    •  Zadnja stvar koja zanima KGK jest dosljednost
    •  Bozanićevo oftalmološko evanđelje: žmiriti na zlo
    •  Ako je bivša Juga oko nas, gdje se nalazi aktualna Jugoslavija

> Svi tekstovi ovog autora