autograf.hr

novinarstvo s potpisom

 
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Bez inozemnih recenzija nema kvalitete znanstvenih projekata

AUTOR: Boris Labar / 25.03.2022.

Boris Labar

Nedavno sam imao prilike potpisati Otvoreno pismo upućeno predsjedniku Vlade Andreju Plenkoviću i ministru znanosti i obrazovanja prof. dr. sc. Radovanu Fuchsu te Hrvatskom saboru.

Povod pismu je prijedlog novog Zakona o Hrvatskoj zakladi za znanost. Pismo je u stvari nezadovoljstvo prijedlogom Zakona. Potpisnici smatraju da je prijedlog korak unatrag jer se Zaklada ponovno želi staviti pod kapu politike. Relativizira se i važnost međunarodne recenzije projekata.

Zato je poseban naglasak u pismu stavljen na osiguranje načina odabira članova upravnog odbora i svih stručnih tijela Zaklade isključivo prema visokim kriterijima znanstvene izvrsnosti, a ravnajući se prema standardima najrazvijenijih zemalja te zadržavanje međunarodnog recenziranja projekata kao obaveznog dijela selekcijskog postupka.

Aktivno sam djelovao u Zakladi u nekoliko navrata uglavnom unutar panela kliničke medicinske znanosti, veterinarske medicine i dentalne medicine i upoznat sam s načinom rada Zaklade. Prepoznao sam i kvalitativni iskorak u postupku vrednovanja, ali i neke slabosti. Ovdje navodim moja zapažanja i razmišljanja.

Hrvatska je mala zemlja, pa je i broj znanstvenika malen. Zato je način izbora osoba koje će voditi Zakladu, ponajprije članova panela koji će provoditi postupak vrednovanja znanstvenih projekata limitiran.

U upravnom odboru sjedi sedam znanstvenika, što ne predstavlja veći problem. Međutim članova panela treba znatno više, a broj znanstvenika koji mogu biti članovi panela dodatno je sužen zbog mogućeg sukoba interesa, jer za Hrvatsku vrijedi da svatko svakoga zna.

Da bi se proširila baza mogućih članova panela logično je bilo pri njihovu izboru smanjiti kriterije znanstvene izvrsnosti. To mora utjecati na kvalitetu vrednovanja projekata.

Još jedan problem rješiv je na jedini mogući način. Radi se o načinu rada panela. Najbolji ga je iskazati na primjeru rada panela kliničke medicine u kojem sam sudjelovao.

Panel, ma kako bio velik, ne može pokriti sve specijalnosti i područja kliničke medicine. Moja je struka hematologija, relativno mala. Prijave nekoliko hematologa zbog sukoba interesa nisam mogao vrednovati. Na sličan je način postupio i drugi član panela također hematolog.

Programe su recenzirali članovi koji nisu bili u sukobu interesa, ali nisu bili eksperti za to područje.

Da bi se razriješio ovaj problem za članove panela birani su znanstvenici koji su imali iskustva u vrednovanju projekata. Njihov je osnovni zadatak bio da temeljem univerzalnih znanstvenih kriterija i kvalitete predlagatelja selekcioniraju projekte koji će biti međunarodno vrednovani.

Iz navedenog sasvim je jasno da je sigurnosni ključ kvalitete vrednovanja upravo inozemna recenzija. Taj pristup garantira kvalitetnu recenziju, bez sukoba interesa. To je temeljni iskorak u radu Zaklade, kojega treba nastaviti i poboljšati.

Kada govorimo o međunarodnom vrednovanju na raspolaganju je izrazito veliki broj recenzenata eksperata i to uglavnom iz razvijenih zemalja Zapadne Europe i SAD-a. Usto pravilnim odabirom vanjskih recenzenata sa sigurnošću se može isključiti sukob interesa.

Projekti koji nisu dobili pozitivnu ocjenu inozemnih recenzenata nisu prihvaćani. Procjenjujući vrednovanje vanjskih recenzenata bilo mi je odmah razvidno da su njihove recenzije u pravilu utemeljene i objektivne.

Rad na vrednovanju se ne plaća. Ni domaćim članovima panela, a ni recenzentima iz inozemstva. Pamet i znanost idu pod ruku, kada je u pitanju financiranje. Stoga ne čudi da je odaziv inozemnih recenzenata nedostatan.

No u Zakladi danas postoji Registar inozemnih recenzenata, i to onih koji su sudjelovali i voljni su sudjelovati u vrednovanju naših projekata. Upravo u ovom dijelu vidim prostor za napredak.

Jedna od sličnih Zaklada Science Connect koja djeluje u Francuskoj od 1974. godine provodi i vrednovanje europskih projekata. U protekle dvije godine vrednovala je 11.000 predloženih projekata. Ima preko 40.000 eksperata recenzenata. Brojke dovoljno govore.

Brojne slične zaklade postoje unutar Europske unije. Ne vidim ni jedan veći problem, osim možda financija, dobre suradnje s takvim zakladama kada je riječ o recenzentima. Stoga inozemno vrednovanje ne samo da mora i dalje opstati nego treba postati bit postupka vrednovanja.

Ako otvorite stranicu naše Zaklade vidjet ćete na čemu se temelji njena vizija. Od tri navoda ovdje treba istaknuti prvi i treći. Citiram: ”Promicanje međunarodnih mjerila uspješnosti u istraživanjima” i ”Jačanje međunarodne suradnje i integracije hrvatske znanosti u europski istraživački prostor”.

Mislim da ne treba previše obrazlagati zašto su inozemni recenzenti važan dio tog puta prema europskoj znanosti.

Novi prijedlog Zakona predviđa osnivanje Povjerenstva za prigovor. U mnogim zakladama ne postoji mogućnost prigovora. Inače vrednovanje projekata ima dosta sličnosti s recenzijom radova u vrhunskim znanstvenim časopisima, u kojima se rad temeljem recenzija ili prihvaća ili je odbijen. Nema prigovora.

Prigovor, htio to netko priznati ili ne, znači nepovjerenje u rad panela, kojeg je izabralo vodeće tijelo Zaklade. U tom slučaju čini se u prvi mah ispravno uputiti sve projekte na međunarodno vrednovanje.

No time bi se Zaklada svela na administrativnu agenciju bez ikakve mogućnosti da utječe na selekciju temeljem kriterija znanstvene izvrsnosti. Paneli su se pokazali kao dobar filter u procjeni selekcije projekata za vanjsko vrednovanje.

Postotak odbijenih projekata od strane međunarodnih recenzenata je razmjerno još uvijek velik. Za područje u kojem sam radio iznosio je oko 30 posto i više. To ukazuje na još uvijek niže kriterije našeg panela u usporedbi s inozemnim recenzentima. Što bi bilo da su svi projekti poslani na vrednovanje u inozemstvo?!

Agencija je napravila prve korake. Rješavala je neke slabosti u hodu. Nasušna je potreba iskorak u budućnost, a ne korak natrag u prošlost. Agencija, ponovno pod kapom Ministarstva i Vlade pretpostavlja njenu funkciju i organizaciju prema načelima saborskih odbora, a ne znanstvene samostalne agencije.

Međunarodno vrednovanje projekata pravi je put i najveći zalog znanstvene kvalitete i izvrsnosti.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

     Zabrana upravljanja vozilom nije problem liječnika
     Postoji li radno vrijeme u zdravstvu?
     Za kvalitetu u medicini - međunarodna prepoznatljivost
     Što nas čini Europljanima – izborni zakon ili Schengen
     Dodir i riječ su ključ zdravstvene pismenosti
     Izgubljene vrijednosti akademske zajednice
     Liste čekanja treba ukinuti jer su plodno tlo korupcije
     Medicina nije ceh
     SOS za zdravstvo
     Nakon 40 godina od prve transplantacije koštane srži

> Svi tekstovi ovog autora
  • DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

  • MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:
  • ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    VRIJEME SUODGOVORNOSTI – ostale emisije

     

  • vrijeme i suodgovornosti

  • Facebook

  • Donacije

  • Cigle

  • ekumena

  • javni servis

  • prometej

  • argentinski roman

  • povratak adolfa pilsela

  • u što vijerujemo

  • fraktura 1