Besplatni ulošci i menstrualno siromaštvo

Zamislite sliku… ne, zapravo, to nije potrebno. Svaka žena ima barem jednu takvu uspomenu.

Dakle, prisjetite se: škola ujutro, beskrajno dugih četrdeset i pet minuta kod profesora kod kojeg ne smijete ni zucnuti, a kamoli pitati za WC. Drugi dan menstruacije. Zvono. Ustajete i iz vas kreće poplava – dobro poznajete taj osjećaj, zar ne? – kao da se pola litre tople tekućine izlilo iz vas u onaj jadni uložak koji vas dijeli od sramote.

Pitate se hoće li izdržati i onda osjećate kako se krv prelijeva na gaćice. Dodir mokrog pamuka i mokrog jeansa. Na brzinu vezujete majicu ili jaknu oko struka i trčite u školski WC u kojem nema ni sapuna ni papira, a kamoli besplatnih uložaka. Nema govora o odlasku kući ili opravdavanju izostanka – krpate situaciju kako najbolje znate i vraćate se na nastavu s majicom oko struka.

Eto, tako su se cure iz moje generacije nosile s menstruacijom u školi.

***

Obradovala me vijest da se Sabina Glasovac izborila za besplatne uloške u školama i skloništima za žene žrtve nasilja. Ujedno me i šokirao podatak da si 10 posto žena uopće ne može priuštiti uloške i da zbog toga djevojčice izostaju iz škole, usred Europe, u 21. stoljeću.

Ulošci bi trebali biti obavezna higijenska oprema u WC-ima, poput toaletnog papira ili sapuna (iako se i o tome u školskim WC-ima može raspravljati), a ne luksuz kojeg si jedna od deset žena ne može priuštiti.

Čini mi se da uz praktičnu korist koju ova mjera donosi postoji i ona društvena – da jasno i glasno govorimo o nečemu s čime se većina žena reproduktivne dobi nosi svaki mjesec, da prisilimo Vladu (u kojoj u debeloj većini sjede muškarci) da se bavi pojmovima kao što su menstruacija i ulošci.

Vjerujem da dobar dio namjernog ili nenamjernog ignoriranja problema proizlazi iz činjenice da menstruacija spada među one sramotne ženske probleme o kojima nije pristojno govoriti naglas i koju zbog toga ona polovica ljudskog roda koja ne menstruira može lako zanemariti.

Žene će u ravnopravnoj poziciji biti tek onda kad o menstruaciji budemo mogli govoriti otvoreno i normalno kao o svakoj drugoj tjelesnoj funkciji, kad to prestane biti misteriozna ženska stvar o kojoj muškarci nemaju pojma i kad reklame za uloške prestanu koristiti plavu vodicu da se netko ne bi našao uvrijeđen crvenom bojom krvi.

Kad nijednom muškarcu ne bude neugodno kupovati uloške u drogeriji. Kad prisutnost uložaka ili tampona u školskom WC-u ne bude više izazivala sram, ili neugodnost ili ruganje.

To ne znači da žene traže ili trebaju posebne uvjete, ali znači da o tome, kao i o ženskom reproduktivnom zdravlju i potrebama, moramo početi govoriti naglas.

Besplatni ulošci kao nužna i hitna mjera možda otvore raspravu i o drugim bitnim temama vezanim uz menstruaciju.

Recimo o tome kako odlazak na WC u školi ili na radnom mjestu nije nikakva privilegija, nego potreba i pravo, ili o tome da se menstrualne tegobe kreću u rasponu od blage neugode do bolova od kojih žena ne može stajati na nogama te da bi to trebalo uzeti u obzir kod izostanaka iz škole i s radnog mjesta.

O menstruaciji bi se trebalo govoriti i djevojčicama i dječacima, normalizirati to, kao i sve druge teme o reproduktivnom zdravlju.

Nije normalno da se na to još uvijek gleda kao na misteriozno znanje koje se prenosi s majke na kćer pa onda imamo odrasle muškarce koji misle da žena može ”zadržati” krv dok ne ode na WC, ili da joj je dovoljan jedan tampon dnevno da ”zaustavi curenje” (primjeri koje sam na svoje uši čula). Naravno da će takvi muškarci na besplatne uloške ili na izostanak s posla zbog grčeva gledati s nerazumijevanjem.

Besplatne uloške, međutim, nisu svi dočekali kao pozitivnu mjeru.

Neke su feminističke grupe isticale da su ulošci zastarjeli i neekološki, i da je potrebno djevojčicama dati menstrualne čašice ili platnene uloške. Takav je stav izazvao burne reakcije, jer se iz njega širila aura privilegiranosti i prelamanja ekoloških problema preko leđa najugroženijih žena i djevojčica.

U nekom školskom sustavu daleko bolje organiziranom od ovog sadašnjeg, bilo bi idealno da uz predavanje o menstruaciji, svaka djevojčica dobije i pregled dostupnih menstrualnih potrepština i, recimo, menstrualnu čašicu i nekoliko platnenih uložaka, da ih može isprobati i vidjeti što joj odgovara.

U realnim okolnostima, ovdje i sada, jednokratni ulošci su najpraktičnije rješenje, a sve drugo tek cilj kojem možemo stremiti kad se osnovni problem menstrualnog siromaštva riješi.

Osim toga, ta priča o ekologiji ne drži vodu – a to govorim kao majka koja je dvije godine koristila isključivo platnene pelene. Umorna sam od prebacivanja zadatka spašavanja planeta na leđa pojedinaca dok istovremeno najveći zagađivači povećavaju dobit, a plastične boce se proizvode kao da sutra ne postoji.

Da, lijepo je smanjiti svoj karbonski otisak, izbjegavati jednokratne proizvode i štedjeti energiju. Ali prozivanje žena zbog korištenja jednokratnih uložaka (ili jednokratnih pelena, bebi-formule, neekoloških deterdženata ili brze hrane), smrdi na patrijarhat, a ne na ekologiju.

Opet oni najugroženiji i najopterećeniji moraju spašavati stvar, dok se neki daleko neodgovorniji izvlače i profitiraju.

I zato – nadam se da će besplatni ulošci uskoro doći u sve škole i skloništa, i da će rasprava o potrebama i pravima žena rasti dok ne pregazi sav sram i nerazumijevanje.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

    •  Kulturu treba financirati, jer bez nje je život besmislen
    •  Kako sam postala one man band, i autor i promotor i proizvod
    •  Cijena umjetnosti
    •  Masovni turizam kojem dugujemo prosperitet treba poboljšati
    •  Možda drvene brodice dobiju još jednu priliku za život
    •  U izmišljenim smo svjetovima svi stranci
    •  Vikendaši ne mogu odlučivati o mjestima u kojima ljetuju
    •  Umjetna inteligencija umjesto kvalitete stvara isprazno smeće
    •  Trst je naš
    •  Kaos, očaj i varanje – hrvatsko školstvo u 21. stoljeću

> Svi tekstovi ovog autora