autograf.hr

novinarstvo s potpisom

 
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Apsurd: Iz razvijene Češke u siromašnu Srbiju na cijepljenje

AUTOR: Sofija Kordić / 02.04.2021.
Sofija Kordić

Sofija Kordić

Nikad mi nije bilo teže pretvoriti misli u riječi. Prezasićena sam. Misli se sudaraju jedna o drugu, gube smisao.

Pita me sin, gledajući me kako sjedim pred praznim Word formatom, zašto sam natmurena. Kažem mu da ne mogu pisati. Da ne znam o čemu. Da sam prazna.

”To ti je zato što stalno pišeš o groznim stvarima, piši nešto lijepo. Piši kako je Prag lijep”.

Nasmiješim mu se, uzdahnem i pomislim kako bismo češće morali slušati djecu, da bih trebala pisati o tome zašto još uvijek i nakon 28 godina života u Pragu uživam u njegovim ljepotama istim intenzitetom kao i turist koji ga prvi put vidi, ali kad stanem pred monitor i pred obavezom pisanja tekstova i kolumni riječi o ljepoti Praga, ljepotama bilo čega, čine mi se banalnim, trivijalnim, neprimjerenim.

Posebno u vremenu epidemije, umiranja i patnji. Istog trenutka pomislim da je to iskonski pogrešno. Umire se svake sekunde, svugdje. Od bolesti, od metka i granata, od svakojakog zla, od prirodnih katastrofa, i od samog života.

Na ljepotu ne smijemo zaboraviti nikad, jer gubeći volju za ljepotom i životom gubimo svaki smisao postojanja.

Vaclav Havel nekoć je jednom rečenicom vrlo vjerno opisao nemoć demokracije: ”Prirodni nedostatak demokracije je da onima koji s njom misle pošteno beskrajno veže ruke, a onima koji je ne shvaćaju ozbiljno omogućava takoreći sve”

Uz svo nakupljeno iskustvo – rat, bijeg, emigracija, integracija – nije me napustila djetinja naivnost, da kad se umire bezrazložno da svi moramo zastati i učiniti nešto kako bi to prestalo.

Proganjaju me slike 25.000 križeva na najljepšem praškom Starogradskom trgu, u počast žrtvama od bolesti COVID-19 nacrtana na dan kad je u Češkoj zabilježena prva žrtva od koronavirusa.

Samo u ožujku ove godine umrlo je 5.779 ljudi, najviše u jednom mjesecu od početka epidemije. Četrnaest dana mjeseca u kojem stiže proljeće, Češka je bila prva u svijetu po broju umrlih na 100.000 stanovnika.

Organizatori akcije sjećanja na trgu – Milijun trenutaka za demokraciju – koji su posljednjih godina bili inicijatori masovnih protesta protiv vlade populista i oligarha Andreja Babiša, između ostalih mjesta i na Starogradskom trgu, željeli su skrenuti pažnju na masovno i nepotrebno gubljenje života zbog nesposobnosti premijera i vlade, na prostoru koji je simbol Praga i Češke.

Nacrtani bijeli križevi predstavljaju nečije bake, djedove, roditelje, djecu, partnere, prijatelje, kolege, a ne samo bezdušne statističke brojeve, a s druge strane podsjetnik su da su na čelu zemlje ljudi koji ne mare puno za ljudske živote, koji su svoje građane otpisali i kojima je, kako su napisali organizatori, stalo samo do svog interesa i medijske popularnosti.

Proganjaju me i slike stotina mladih, nasmijanih ljudi koji ovih dana sjede tik jedan do drugoga na gradskoj promenadi duž Vltave i po praškim parkovima.

Kao i oko svega i oko ovog su mišljenja podijeljena, i u javnosti i među političarima, i razlog svađa na društvenim mrežama.

Mladima su zatvorene škole i fakulteti, najduže u Europi, sportske dvorane, bazeni, teretane, galerije, muzeji, kazališta, kina, kružoci, radionice… Još od listopada.

Vani je sunce, takoreći ljetne temperature. Zabranjen je izlazak iz Praga, kretanje izvan općina.

Kud će ti mladi ljudi sa sobom, sa svojim željama, nadama, voljom, energijom i snagom? Možemo ih razumjeti svim srcem, a s druge strane njihovo sjedenje, smijeh i razgovori mogu biti pogubni po nekog drugog, starijeg, bolesnog.

Mladi prilikom tih okupljanja i druženja ne nose maske, a propisane su i vani ako od druge osobe niste udaljeni dva metra. Kad im priđe policija maske stave, čim policija ode, skinu ih. Policajci kažu da su nemoćni i da jedino što mogu učiniti jest napisati kaznu.

Došli smo do stanja u društvu kad više nitko nije siguran što je normalno, razumno, logično, a što besmisleno i pogubno.

Nitko nikom ne vjeruje, svaki četvrti građanin nema povjerenja u vladine mjere.

Nikad mi nije bilo teže pretvoriti misli u riječi. Prezasićena sam. Misli se sudaraju jedna o drugu, gube smisao

Ne rade, na primjer, tržnice na otvorenom, a rade supermarketi i hipermarketi gdje se nudi ista roba i gdje se skupi daleko više ljudi i to u zatvorenom prostoru.

Ne radi u osnovi ništa osim proizvodnih pogona tvornica i velikih tvrtki u vlasništvu tajkuna kojima je strast za profitom jedina svetinja.

Došli smo u apsurdnu situaciju da u razvijenoj, jednoj od najsigurnijih zemalja svijeta, članici EU-a, s najmanjom stopom nezaposlenosti, vrhunskom medicinom i vrlo razvijenim javnim zdravstvom, vlasnik najvećeg češkog on-line supermarketa Tomaš Čupr odlazi u siromašnu Vučićevu Srbiju na cijepljenje.

Nakon pozitivnih dojmova želi iznajmiti avion za oko 160 svojih zaposlenika koji su pozitivno odgovorili na njegov upit i odvesti ih na cijepljenje u Beograd.

Ako u tome uspije planira otvoriti svojevrsni zračni most prema Srbiji kako bi se cijepio što veći broj čeških građana za koje kaže da ih je država ostavila na cjedilu.

”Imam 38 godina, a gledajući trenutnu situaciju i tempo kojima naša vlada organizira cijepljenje, dobio bih vakcinu tek naredne godine. U Srbiji postoji mogućnost odmah i to besplatno. Smatram da je odgovorno uzeti u obzir svaku opciju i vrlo radu ću svojim kolegama to ponuditi. Ako se ispostavi da to mogu ponuditi i ostalim ljudima, bit će mi još draže. Svaki cijepljeni čovjek je manji rizik, i za sebe i za društvo”, izjavio je Čupr za CNN Prima News.

Tjedan dana nakon akcije crtanja križeva na trgu Praška nadbiskupija je s fundamentalističkom organizacijom Pokret za život zloupotrijebila akciju na Trgu posvećenu žrtvama od COVID-a u propagandističke svrhe protiv abortusa.

Koliko je kardinalu Duki stalo do žrtava, piše portal Alarm, pokazao je time što je preko križeva koji simboliziraju mrtve rasprostro crveni tepih na kojem je održao misu za ”nerođenu djecu, njihove roditelje i medicinsko osoblje”.

Još nedavno je kardinal Duka širio teorije zavjere o koronavirusu. I predstavnici Pokreta za život redovito su govorili o ”COVID histeriji” i odvraćali ljude od cijepljenja.

Glasnogovornica Pokreta za život Zdeňka Rybová je u članku na portalu Praške nadbiskupije, koji je kasnije uklonjen, hvaleći akciju organizacije Milijun trenutaka za demokraciju napisala i sljedeće: ”Ako računamo žrtve u posljednjoj godini mirne duše možemo uračunati i žrtve pobačaja”.

Ni kardinal Duka se nije sustezao od demagogije: ”Užasavamo se nad brojem smrti od koronavirusa. Ali više nam uopće ne smeta da u istom razdoblju nismo dopustili da se rodi dvadeset tisuća djece, jednostavno smo dopustili da ih se pobaci, jer nam njihovo rođenje nije išlo u prilog, nismo ih htjeli među sebe jer nismo htjeli biti skromniji”.

Što uostalom očekivati od čovjeka čije se kršćansko milosrđe ne odnosi na LGBT zajednicu, na migrante i izbjeglice posebno kad su islamske vjeroispovijesti?

”Takozvana misa za nerođenu djecu”, piše Alarm, ”pokazala je prije svega odsustvo osjećaja i ukusa od strane najvišeg predstavnika Katoličke Crkve u Češkoj i ultrakonzervativne organizacije koja lobira protiv abortusa”.

Uz svo nakupljeno iskustvo – rat, bijeg, emigracija, integracija – nije me napustila djetinja naivnost, da kad se umire bezrazložno da svi moramo zastati i učiniti nešto kako bi to prestalo

Pokušali su na misu privoljeti što veći broj ljudi, a pozivom koji su kasnije izbrisali s weba navodili su pristalice na kršenje epidemioloških mjera.

Iskoristili su odavanje počasti žrtvama COVID-a i izražavanjem sućuti onima koji su izgubili svoje bliske u propagandističke svrhe. Pozivali su ljude na akciju koja je u konačnici mogla ugroziti nečiji život, a koliko je to u skladu s pro-life stavom i s kršćanskim vrijednostima i moralom nije teško prosuditi.

”Zar onima koji su izgubili nekog od COVID-a dio Katoličke Crkve zaista želi naznačiti da je besmislena smrt njihovih bliskih usporediva s dobrovoljnim medicinskim zahvatom”, zaključuje portal Alarm.

I u vremenima mira i napretka, prostora za manipulaciju, demagogiju i razne zavjere ne manjka. A krizna i nesretna vremena dušu su dala za svakojake misionare i spasitelje, laži i obmane od kojih razum zastane.

Vaclav Havel nekoć je jednom rečenicom vrlo vjerno opisao nemoć demokracije: ”Prirodni nedostatak demokracije je da onima koji s njom misle pošteno beskrajno veže ruke, a onima koji je ne shvaćaju ozbiljno omogućava takoreći sve”.

Svjedoci smo toga u Češkoj i u mnogim drugim zemljama koje se ne samo nazivaju nego i smatraju demokratskim.

Tako se, na primjer, češkim građanima dogodilo da iz razvijene zemlje o kojoj nitko ne dvoji da je demokratska, a kojom vlada populist i oligarh voljom birača, moraju odlaziti na cijepljenje u siromašniju zemlju kojom vlada diktator, opet voljom birača.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

     Ministru kršćaninu nije sporno pljuskama odgajati djecu
     Je li crtica u nazivu države mogla spasiti Čehoslovačku?
     Nemojmo pokleknuti pred glupošću, uništit će nas
     Kako naći Boga s pivom u ruci, u rock klubu?
     Kako je ljubav pobijedila birokraciju, ksenofobiju i predrasude
     Treba li demokraciji u sunovratu popravljati fasadu?
     Bolje tragati za identitetom, nego se busati u nacionalna prsa
     Pravo na nasilje kao ustavno pravo
     Migranti, aktivisti i biciklisti: omiljena meta populista i desničara
     Situacija u Amazonu, Uberu... Radnici ili moderni robovi?

> Svi tekstovi ovog autora
  • DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

  • MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:
  • ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    VRIJEME SUODGOVORNOSTI – ostale emisije

     

  • vrijeme i suodgovornosti

  • Facebook

  • Donacije

  • Cigle

  • ekumena

  • javni servis

  • prometej

  • argentinski roman

  • povratak adolfa pilsela

  • u što vijerujemo

  • fraktura 1