Antifašizam je civilizacijsko, a ne političko pitanje

Obraćajući se prisutnima na Trgu Gaje Bulata, ispred Hrvatskog narodnog kazališta, u prigodnom govoru u povodu Dana antifašističke borbe, splitski gradonačelnik Ivica Puljak je obznanio da će se dječjem vrtiću na Marjanu vratiti ime splitske heroine, Palmine Piplović.

Riječ je o 22-godišnjoj djevojci, ilegalki, koju su fašistički okupatori, zajedno s ilegalcem Nikolom Zavoreom i suradnikom njemačkim vojnikom Fritzom, uhapsili 7. listopada, a potom objesili svega 15 dana prije oslobođenja grada 26. listopada 1944. godine.

Naime, u svojoj nacionalističko-revizionističkoj euforiji ludisti, koji su 1990. godine ovladali Splitom, pod opravdanjem dezideologizacije preimenovali su, između ostalih i vrtić na obroncima Marjana, davši mu novo ime ”Tamarin”.

Činjenica da je riječ o djevojci, koja bi svojim životom trebala biti primjer mladim generacijama te što je vrtić izgrađen na zemljištu koje je njena obitelj upravo u tu svrhu poklonila gradu, nije bila dovoljna da se suprotstavi novom tumačenju domoljublja.

U provali revizije i revokacije padali su nazivi ulica, trgova, ustanova, udruga… s imenima ljudi, toponima i svega ostalog što iz ovih ili onih razloga nije bilo poćudno novouspostavljenim vladarima grada, koji se pritom nisu libili imenovanja ulica i po ratnim zločincima.

Tako se u Splitu ”ustoličio” i ustaški ministar Mile Budak, a umjesto nadbiskupa Frančišeka Sedeja, žestokog protivnika talijanskih aneksijskih aspiracija.

Palmina, ponos grada Splita

Stoga je razumljivo da su te večeri 22. lipnja, svi okupljeni pred kazalištem pljeskom pozdravili najavu splitskog gradonačelnika. Ovaj je, pak, objavljujući vijest ujedno korektno kazao kako je to ipak bila inicijativa Damira Barbira, vijećnika SDP-a.

Barbir je, pak, osim osobnog zalaganja i formalno kanalizirao brojne i dugovremene zahtjeve Splićana, kako ”običnih” građana, viđenijih intelektualaca i novinara te udruga građana i lijevih političkih opcija, prema upravno vladajućim strukturama da se vrtiću vrati Palminino ime.

Ime djevojke koja može biti samo na ponos svoga grada, a ne da bude izbrisana iz njegove kolektivne memorije. Pri tome je njeno brisanje bio tek djelić težnje novovladajućih da se iz sjećanja izbrišu najsvjetlije stranice u povijesti grada koji broji 2.000 godina.

Netko će možda promisliti da je gradonačelnikova izjava spretno marketinški objavljena o prigodnom datumu. Naime, moglo bi se reći da je gradonačelnik Puljak na svojevrstan način ”ukrao šou”, jer je zbog načina (davši do znanja tko odlučuje) i trenutka objave ipak preuzeo primarne zasluge.

U tom smislu će neki ocijeniti da je time možda ublažio odjek problema u kojima se trenutno koprca njegova stranka (na unutrašnjem i vanjskom planu, odnosno pad imagea zbog nesklada proklamiranog s onim što se, kako i kojom brzinom provodi u Splitu, negativne reakcije građana, među kojima i birača Centra, na naglašeni liberalni pristup u vođenju grada te ozbiljan sukob s potpredsjednicom stranke Dalijom Orešković).

Drugi će, pak, u tome vidjeti tek novi PR-ovski potez, vješto izveden kako bi se, u vrijeme kada se slažu i preslažu moguće koalicije za ”superizbornu” 2024. godinu, zadovoljio SDP, kao trenutni i jedini programsko-koalicijski partner.

Jer, ovo je drugi ”detalj” ovakve ”prirode” u odnosima sa SDP-om u kojem gradonačelnik Puljak ”izlazi” na ruku partnerima, o čija dva glasa u Gradskom vijeću mu ovisi uspješnost svih odluka koje to tijelo donosi. Pogotovo ako se zna da su mu u posljednje vrijeme upravo SDP-ovci zagorčali život.

Riječ je, dakle, o odluci da se na štandarac na splitskom Narodnom trgu (Pjaci) konačno upiše datum 26. listopada 1944. godine, dan kada je Split oslobođen od njemačkih fašističkih okupatora i njegovih ustaških kolaboranata.

Antifašizam ne može biti prigodničarski

Krajem prošle godine taj prijedlog (SDP-ovskog vijećnika Barbira) je na čudan način (između ostalog uz neka objašnjenja da nije sve dovoljno pripremljeno…) bio skinut s dnevnog reda Komisije Gradskog vijeća za imena ulica, trgova i za spomenike.

S obzirom na to da su inicijative da se na štandarac upiše 26. listopada 1944. godine (koji se sve do 1990. godine slavio i kao Dan grada), bile brojne pa i provokativne, u čemu je veliku ulogu imao i pokojni antifašist i kulturni pregalac Ante Jelaska, odgađanje odlučivanja je ponovo izazvalo sumnje glede spremnosti nove gradske vlasti da učini taj iskorak.

Pogotovo jer je već dva puta imala priliku to napraviti u nepune dvije godine provođenja svoje vladavine i upisati rečeni datum u ”prazni” prostor između 1882. i 1990. godine, u kojem međuvremenu kao da se ništa nije događalo, a kamoli najsvjetliji dijelovi splitske povjesnice.

To je, kao i otpori koji su se javljali u vidu osporavanja činjenice oslobođenja grada 1944. godine, a na koje nitko iz vlasti nije jasno i s potrebnim autoritetom reagirao, nego, uglavnom, prigodničarskim polaganjem vijenaca, bio povod potpisniku ovih redova da uputi pismo gradonačelniku, predsjedniku Gradskog vijeća Željku Domazetu i predsjedniku Komisije Srđanu Mariniću s prijedlogom da se na štandarac upiše datum 15. travnja 1945. godine. Pismo je objavljeno i na stranicama Autografa.

Riječ je o danu osnivanja prve Vlade Republike Hrvatske (”jedine i vječne nam”, kako je to volio kazati predsjednik Franjo Tuđman), dakle i današnje Vlade, osnovane baš u Splitu. Pismo je, e-mailom, poslano na sve tri adrese 10. siječnja 2023. godine. Nikakve reakcije nije bilo.

A onda se, 5. travnja, u medijima (ne i na stranicama Grada Splita) pojavila vijest da je Komisija raspravljala o nizu prijedloga. Neke je usvojila, neke stavila u proceduru, a neke odbacila.

O spomenutom prijedlogu, obilježavanja 14. travnja, ni riječi. Na upit predsjedniku Komisije, ovaj se pravdao tehničkom greškom prilikom prebacivanja e-maila sa službenog na njegov privatni pa je pismo zagubljeno. Na napomenu da je prijedlog poslan i gradonačelniku i predsjedniku Gradskog vijeća također nije imao relevantan odgovor.

Stoga sam 13. i 28. travnja, na adrese predsjednika Vijeća i Komisije, poslao ponovljeni zahtjev, ali opet do ispisa ovog teksta nikakvog odjeka.

Tek 28. travnja mediji su (opet ne stranice Grada Splita) objavili da je ”Gradsko vijeće izglasalo da će se na štandarcu na Pjaci upisati natpis: 26. listopada 1944. godine – Dan oslobođenja Splita od fašizma”.

Barbir je na svom Facebooku to popratio riječima: ”Mirno spavajte, šjor Ante. Sve je na svom mistu…”.

Dio vijećnika, naravno, nije bio zadovoljan, a prednjačili su HDZ-ovci, dok su najoštriji bili iz Domovinskog pokreta. Primjedbe koje su se redale išle su od toga da se postavljalo pitanje je li se to može nazivati oslobođenjem pa do bizarnih kako će biti problem uklesati datum, jer nema mjesta između sada postojećih natpisa.

Domovinci su žestoko istupili i protiv vraćanja imena vrtiću, omalovažavajući žrtvu Palmine Piplović, pri čemu kao da se osjeća sjeta spram onih protiv kojih se Palmina borila.

Vječna samo mijena jest

Ipak, izgledalo je da je među vladajućima došlo do primirja. A onda je ”puklo” oko Small Molla, dvojbenog građevinskog projekta u centru grada, koji je gradonačelniku Puljku očito značio ”više od igre”.

Na sjednici Gradskog vijeća, nakon što je izglasana zabrana radova u tijeku ljeta, nije ”pukao” samo zamjenik Bojan Ivošević, nego i sam gradonačelnik Puljak. Do tada nije bilo viđeno da i on izgubi živce.

Pritom je izvukao cijeli arsenal optužbi na SDP-ovce, podsjetivši time na napade na koalicijske partnere u prvom dijelu mandata, prije izvanrednih gradskih izbora, koji su rezultirali gotovo brisanjem ljevice iz vijeća, a time i s političke scene grada.

Kako na svijetu vječna, samo mijena jest, u tom kontekstu su možda u pravu oni koji su izjavu o povratu imena vrtiću shvatili kao omekšavanje odnosa sa SDP-om. Pogotovo nakon katastrofalnog uništavanja pelegrinke, jednog od najstarijih stabala u centru Splita, na rubu spomenutog gradilišta, što je cijeli Split diglo na noge u opravdanom bijesu.

Također, nešto prije je najavljeno i da će se u listopadu u štandarac upisati 26. listopada 1944. godine. Ako i jest trgovina (u svijetu politike ona se naziva umijećem mogućeg), lijevi i građanski dio Splita može biti zadovoljan.

Ipak, prava, možda i konačna ocjena odnosa Centra spram ovih pitanja će se moći dati tek u travnju 2024. godine. Točnije 14. travnja. Vodstvo stranke je u počecima, dok su djelovali još u sklopu stranke Pametno, uglavnom izbjegavalo određivanje o ideološkim temama.

Poglavito prema našoj recentnoj prošlosti ne želeći se baš mnogo uključivati u te rasprave, previđajući da je odnos prema nacizmu i fašizmu prvenstveno civilizacijsko pitanje.

Pogotovo s obzirom na činjenicu da postoji snažno prisutan revizionizam, čak i u institucijama i političkim strukturama i da se Hrvatska, nevoljko suočava s tim dijelom vlastite prošlosti. A kada to i čini (uglavnom prigodničarski), uvijek se doda ono obavezno ”ali”. Kao i kada se govori o nacifašizmu i NDH obavezno se doda i osuda svih totalitarizama.

Njihov strah je bio posljedica bojazni da ne budu uvučeni u ideološke rasprave u kojima se sigurno, kao mlada i tada još regionalna stranka, još bez jasnih aspiracija prema Zagrebu, ne budu uvučeni u rasprave u kojima se ne bi najbolje snašli i u kojima bi, po njihovom mišljenju, onda gubili dio biračkog tijela za koje su procjenjivali da su im važnija egzistencijalna pitanja od ideoloških tema.

Sada kad su na jasnim liberalnim pozicijama, tvrdeći da su strogi centar, ali i s jasno izraženim i potvrđenim aspiracijama prema vlasti na nacionalnoj razini (imaju dva saborska mandata) neće moći izbjeći ni jasnije ni češće određivanje prema ovom pitanju.

Pitanju koje ne može biti predmet političke trgovine i koje ima veću težinu od protokolarnog postavljanja vijenaca na gotovo nevidljivu spomen ploču (u lođi Stare gradske vijećnice) posvećene osnivanju prve hrvatske Vlade, na koju cvijet nikad nije položio ni jedan hrvatski premijer.

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Je li fašizam prošlost?
    •  Što su nama nacionalne manjine (2)
    •  Što su nama nacionalne manjine (1)
    •  Antifašisti i žrtve fašizma na čekanju
    •  Revizionisti bi nas vratili u krvavu povijest
    •  Dostojno obilježiti stvaranje prve Narodne vlade Hrvatske
    •  Nogomet kao opijum za narod
    •  Ima li u Hrvatskoj nestalih Srba?
    •  Između stvarnog i hinjenog antifašizma
    •  Moral na ispitu u Splitu – Slučaj Bojana Ivoševića

> Svi tekstovi ovog autora