Kregarov život je bila sjajna ceremonija

(Opaska uredništva: Donosimo govor prof. Viktora Gotovca na katedri socijalnog i radnog prava Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu kazanog na ispraćaju prof. Josipa Kregara na zagrebačkom Krematoriju 19. kolovoza).

Dobar dan…

Ispričavam se, moram ponovno.

”Dobar dan, ja sam Kregar Josip i predavat ću vam sociologiju!”

Tako je zvučalo kada sam ga prvi puta čuo i vidio, u dvorani prve godine. Skoro tako. A Kreg, više nije s nama. Samo da spomenem, jednom me čuo da govorim tu rečenicu, ispred njegovog kabineta, karikirajući ga i… pohvalio je izvedbu, dao sugestiju kako da bolje zvuči. Kreg.

Koje su vam tri asocijacije na Krega? Prve tri koje vam padnu na pamet. Otkrit ću vam moje.

Strast. Prvo strast. Kreg je sve radio sa strašću. Strastveno. Kad ga slušaš na N1 kako komentira, to je prijenos iz arene visoke politike, uvuče te, nisi više publika.

Neki tamo Karamarko je crni mačić s Ugljana. Pa Dalićka, Josipović, Potočnjak i Šimonović. Prijatelji. Milanović, Orsat, Plenković, Davor, Peđa – sve su to ljudi koji, dok ti Kreg priča, osobno ih poznaješ, budu ti osobno poznati ”Bleferi i šahisti” kako ih je naslovio u posljednjoj zbirci kolumni. S njim su svi akteri.

Ili, kada ga čovjek vidi kako zapisuje u razgovoru u Čokoladi i kaže ”Ovo ću ti ukrasti!”. Sretan si. Ima li veće pohvale nego kada se Kreg slaže s tobom i još ti kaže da će se na tebe pozvati u tekstu.

Unamunovu ”Ponekad je šutnja najveća laž!” Kreg je rekao ljepše. ”Brodove koji plove čekaju možda oluje i bonace, ali ako ne plove hrđaju i propadaju. Politika koja ne provede promjene, koja čuva kukavički status quo ante, zemlju dovodi u situaciju polaganog propadanja. Navigare necesse est. Nikad završeno. Nema kraja”

Tako smo u srpnju jednako komentirali kandidaturu Peđe Grbina za predsjednika. U Oazi kod njegovog stana – zamislite sretnika koji živi u zgradi u kojoj je Oaza, i to još birtija!

Kreg, fališ nam u Čokoladi, nema nikog tko može tako zapjeniti vodu i čekati da se netko uhvati. Ili kad je u tekst o SDP-u, o analizi neuspjeha (da to je onaj pretposljednji koji počinje metaforom s oporukom), ubacio nekoliko mojih komentara.

Koliko je strasti bilo u svakoj Kregovoj priči. Svakoj je stvari pristupao sa strašću. Obitelj – strast. Priče o Ogulinu, požaru u Novom, odakle nazivi hotelima u Solarisu. Sve Kregove priče s mnogo emocija.

Politika – strast. Potreba da socijaldemokracija nađe svoj okvir – strast. Pisanje – strast. Ne znam tko je više uživao u pisanju od Krega. Meni je svaki rad noćna mora, a Kreg na kavu nosi olovku i papir, piše, bilježi – usput izgubi i kapu i olovku i papir.

Nisam nikad sreo nekog tko je češće mijenjao mobitel. Mobitele i naočale. Koje je izgubio…

Sve što je radio bila je strast.

Dijeliti. Druga stvar. Kreg je obožavao dijeliti. Savjete je davao poznatima i nepoznatima. Sjedneš s njim i odeš s nekom mišlju, idejom, savjetom za knjigu, pošalje te na neki seminar, ljetnu školu, pozove u Dubrovnik.

Kreg nije ni uzimao ni skrivao, sve je dijelio. Koliko je samo studenata i asistenata prošlo kroz Economy and Democracy na IUC u Dubrovniku. I, navečer u Kamenicu.

Koliko mi je puta rekao: ”Kuća je sada gotova, ako hoćeš na Ugljan, ključ ti je…” Ili, kad je shvatio da mi neki građevinski radovi ne idu od ruke rekao je da mu donesem troškovnik, a da će on dati sestri da pogleda. Dijelio je…

Posebno je volio dijeliti iskustva o restoranima. I to na licu mjesta. Magazinska, TPK, u klubu kod Draška… Razgovor s njim je bio užitak za prste polizati, a to se i činilo. Starog mog je u Krapinskim Toplicama nagovarao da dijele… ćevape. A Kreg je bio na rehabilitaciji od moždanog.

Palo mi je na pamet da smo dijelili stavove. Nismo. Kreg je podijelio svoj stav, argumentirao ga, nabacio nekoliko citata iz klasične literature (sad mi pada na pamet onaj Shakespeareov o ceremonijama koje su izmišljene da sjaja daju blijedim djelima) i…

Nismo mi dijelili stav, on bi ga podijelio, a tvoje je bilo da ga poslušaš i preuzmeš. I praviš se da je tvoj da bi ispao pametniji…

Idealizam i ideje. Kreg je imao ideju, stav. Nije od nje odustajao. Nema povlađivanja, nije imao različite ideje za različite publike. Princip, stav, riječ, misao. To je čovjek. Kad netko kaže da u politici ne možeš biti čovjek ideja, stava, idealist – krivo!

Politika nije pragma, ne. Bez ideje, bez stava, ne možeš biti u politici. Čemu politika bez stava? Čemu djelovanje ako nemaš principe? Čemu glava ako ju ne koristiš? Čemu život ako se ne boriš?

Unamunovu ”Ponekad je šutnja najveća laž!” Kreg je rekao ljepše. ”Brodove koji plove čekaju možda oluje i bonace, ali ako ne plove hrđaju i propadaju. Politika koja ne provede promjene, koja čuva kukavički status quo ante, zemlju dovodi u situaciju polaganog propadanja. Navigare necesse est. Nikad završeno. Nema kraja.”

Borba do kraja, Kreg!

Nevjerojatne stilske figure i metafore. Rasprava u Saboru o HRT-u. Kreg kreće: ”HRT nije ribogojilište, ali očito je komfor mutne vode dobar za neke ribe!” Tekst o štrajku koji mi je poslao da ga pročitam počinje sa ”Zamišljam si štrajk svećenika.” Kad Kreg kaže: ”Veliki manevri u malom lavoru.” Ili, čovjek je gradio kući na Ugljanu, kaže, da bude blizu bolnice… A, znate koja je bolnica na Ugljanu.

Đorđe i ja svaki put umremo od smijeha kad se sjetimo kako je Kreg u nekoj raspravi o korupciji izvukao Jerryja Rawlingsa. Jerry Rawlings, kako bi to Kreg rekao. Kaže: ”Prvi put je napravio puč, počistio korumpirane političare i maknuo se s vlasti. Korupcija se ponovno vratila. Onda je opet izveo puč, ali se nije maknuo s vlasti nego je sve strpao u zatvor, sve do jednog. I – tako se bori protiv korupcije!”

Mislim Đ. i ja smo si zamislili Jerryja iz Gane, poručnika zrakoplovstva, kako svoje protivnike iz puča, ono, skuha i pojede. Ali, Kreg ti kaže, uzmeš, pročitaš i vidiš koliko si neuk.

Jednom mi je rekao da sam oportunist, ali da nisu svi oportunisti negativni. Koji opis. Mislim, u društvu gdje svugdje sjede raznorazni lezilebovići, gulamferi, luftbremzeri, tako mi je slikovito rekao da griješim. I, onda me još utješio. Pozitivni oportunist.

Kad ga je jedan prijatelj razočarao samo mu je dao kopiju teksta ”Noa i kušnja solidarnosti” Leszeka Kołakowskog, bez objašnjenja sve je bilo jasno.

Kreg je bio majstor improvizacije… Uvod. Uvijek neka sjajna priča. Nešto iz vojske. Ili kad je bio u Ukrajini. Kad je osamdesetih išao po Poljskoj vlakom. Parkinson koji je smislio neki zakon kad je vidio kako je britanska kolonijalna uprava najveća – kad je Britanija ostala bez kolonija!

Kreg, fališ nam u Čokoladi, nema nikog tko može tako zapjeniti vodu i čekati da se netko uhvati. Ili kad je u tekst o SDP-u, o analizi neuspjeha (da to je onaj pretposljednji koji počinje metaforom s oporukom), ubacio nekoliko mojih komentara

Priča o Gideonu Parchomovskom ili kad je s Endreom Stavangom nekad nešto. Pojma nemaš tko je taj čovjek. Mislim, sumnjam da i postoje ljudi koji su vodili tako uzbudljive živote iz Kregovih predavanja. Ali, uvuče te.

Sociološka studija o razmnožavanju žaba počinje kao sjajan erotski triler. Čuješ uvodnu bas gitaru, pau-čka-pau-pau, vidiš snažnog žapca i prekrasnu žabicu najzelenijih obraza – i slušaš s pozornošću.

Jednostavnost. Kreg je sve mogao pojednostaviti. Život. Smrt. Početak. Kraj. Kad mi je Stari umro sjeli smo u Kavkaz i onda mi je objasnio. Neutješno, ali to je tijek stvari. Po redu, sljedeći sam ja. I, da, smrt oca je muškarcu strašna, jer nema nikog da ispravlja moje greške, da me pazi. Dalje moraš sam.

Kad smo pričali o obitelji, neke najtužnije boli oko oca i majke, obitelj, stradanja je tako jednostavno opisao. Nije tu bilo mržnje, ljutnje, sve je objašnjivo. Nije od toga napravio profesiju.

Život, ljubav, brak, Vesna, Zlatko i Vlatko, unučad, sestra, nećaci, Ogulin, sve je on to jednostavno stavio u razgovor, u priču o životu. Jednostavno, ali moćno.

Jeste brojali koliko sam stvari spomenuo? Strast, dijeliti, idealizam, metafore, improvizacija, jednostavnost. Više od tri. Da, Kreg ne stane u tri. Ne stane ni u pet. Mogao bih još toliko. Recimo. Društven. Stariji kolega. Prijatelj. Drug. Kreg!

I, Kreg, pogriješio si. I ti i Shakespeare. Tvoj život je bila sjajna ceremonija još svjetlijeg djela. I toplijeg drugarstva.

Što da kažem za kraj? Maznut ću jednu tvoju, onu kad sam ti nakon više tjedana zavlačenja, kašnjenja, muljanja poslao tekst za knjigu o ljudskim pravima. 19. kolovoza 2014. Danas je točno šest godina! Napisao si: ”Hvala, majstore. Gas i dalje. Kreg”

Hvala ti, Kreg! Gas i dalje.

Viktor

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

> Svi tekstovi ovog autora